CESID nadgleda izbore u Crnoj Gori

Crna Gora je, izuzimajuci castan primjer Slovenije, jedina Ex-YU drzava u kojoj su odrzavani fer i slobodni izbori, cak i u vrijeme najgorih pritisaka Beograda (tj. Milosevicevog rezima). I pored finansijske podrske iz "saveznog" budzeta, kao i besprizornog preuzimanja drzavne televizije od strane SNP-a i masovnog revolta demokratske javnosti i nezavisnih medija zbog pokusaja gusenja slobode javne rijeci, mozemo se pouzdati u to da dostignuta politicka svijest gradjana nece pokleknuti. Nikada se do sada nije dogodilo da bude narusena socioloska konstanta po kojoj se jednom dostignuti nivo sloboda shvata kao prirodan i zauvijek dan. Ovo se, svakako, odnosi i na gradjanske slobode, ali i slobodu od spoljnih pritisaka - u ovom slucaju onih koji dolaze iz stalnog generatora kriza sa usca Save u Dunav. Mediji, makar oni nezavisni i gradjanski orjentisani, ponasali su se korektno, kao i do sada. Ne vidim niti jednog razloga da i ovi izbori, kao sto je to bio slucaj i sa prethodnim, ne pokazu kako je izborni proces u CG za "partnersku republiku", ali i region u cjelini, tesko dostizan standard fair-play-a i demokratije. U svjetlu posljednjih izbora u Srbiji, u kojoj su batinasi krstarili ulicama, a izborna cutnja najgrublje prerusena, ta ce cinjenica postati jos znacajnija.

Mediji nikada nehotice ne "upadaju u zamku". Oni dobrovoljno postaju sluge odredjenih partija i pojedinaca. Po onome sto vidim na TV Crnoj Gori (satelit), medijska slika te TV kuce je, blago receno, zalosna. Podseca na "najbolja" vremena soc-realizma kada mediji nisu obavestavali javnost, vec su svesno "oblikovali" misljenje javnosti.

Mediji nikada nehotice ne "upadaju u zamku". Oni dobrovoljno postaju sluge odredjenih partija i pojedinaca. Po onome sto vidim na TV Crnoj Gori (satelit), medijska slika te TV kuce je, blago receno, zalosna. Podseca na "najbolja" vremena soc-realizma kada mediji nisu obavestavali javnost, vec su svesno "oblikovali" misljenje javnosti.

Crna Gora je, izuzimajuci castan primjer Slovenije, jedina Ex-YU drzava u kojoj su odrzavani fer i slobodni izbori, cak i u vrijeme najgorih pritisaka Beograda (tj. Milosevicevog rezima). I pored finansijske podrske iz "saveznog" budzeta, kao i besprizornog preuzimanja drzavne televizije od strane SNP-a i masovnog revolta demokratske javnosti i nezavisnih medija zbog pokusaja gusenja slobode javne rijeci, mozemo se pouzdati u to da dostignuta politicka svijest gradjana nece pokleknuti. Nikada se do sada nije dogodilo da bude narusena socioloska konstanta po kojoj se jednom dostignuti nivo sloboda shvata kao prirodan i zauvijek dan. Ovo se, svakako, odnosi i na gradjanske slobode, ali i slobodu od spoljnih pritisaka - u ovom slucaju onih koji dolaze iz stalnog generatora kriza sa usca Save u Dunav. Mediji, makar oni nezavisni i gradjanski orjentisani, ponasali su se korektno, kao i do sada. Ne vidim niti jednog razloga da i ovi izbori, kao sto je to bio slucaj i sa prethodnim, ne pokazu kako je izborni proces u CG za "partnersku republiku", ali i region u cjelini, tesko dostizan standard fair-play-a i demokratije. U svjetlu posljednjih izbora u Srbiji, u kojoj su batinasi krstarili ulicama, a izborna cutnja najgrublje prerusena, ta ce cinjenica postati jos znacajnija.