Grudnjaci u naletu

Ja sam navikao da citajuci Pancica budem nasmijan do suza, ali zaista nije lako pisati o provincijskoj Srbiji i biti duhovit u isto vrijeme. Tema je isuvise zastrasujuca da bi neko ko i dalje zivi u Srbiji i dijeli "dobro i zlo" sa sugradjanima, bio opusten, veseo i nadahnuto duhovit. U isto vrijeme siguran sam da kad bi nekim cudom Srbija brzo prevazisla ove svoje probleme i iz provincijskog blata uklizala u gradjanski asfalt, nestalo bi mnogih kako pisaca, tako i citavih medija koji zive na ovom ili od ovoga mentaliteta. Nije rijec ni o kakvom iskoristavanju ili parazitiranju, ali jednostavno danas u zemljama tipa Svedske, Norveske, Danske, Svajcarske, Kanade, niti ima potrebe, niti ima medija kao sto je B92, ili pisaca kao sto je Pancic, Lukovic, Zivkov. Je li prevelika cijena izgubiti B92, a za uzvrat dobiti zemlju uredjenu kao sto je Norveska? Pokusajte zamisliti novinara medija kao sto je B92 ili Vreme u Norveskoj. Sta da pise? Cime da ispuni govorni dio radio programa? Jedan istaknuti pisac u Norveskoj posegnuo je za jednostavnim rjesenjem (nepostenim, za moj ukus, ali isplativim): on pise o ludacima i njegove knjige su bestseleri, a i snimaju se filmovi po njima. Ima tu i ponesto kritike tog tamo drustva, ali gdje da nadjes takav eldorado, takvu zlatnu zicu kao sto je V. Ilic?

Srbija je spala na tako niske grane da se oko jedne prilicno banalne stvari digne prasina, kao da tamo zive neki puritanci sa americkog Srednjeg Zapada. I da stvar bude gora, nema nikog drugog da napise komentar osim mentalnog masturbatora, prilicno intelektualno zapustenog gospodina Teofila P.

Ja sam navikao da citajuci Pancica budem nasmijan do suza, ali zaista nije lako pisati o provincijskoj Srbiji i biti duhovit u isto vrijeme. Tema je isuvise zastrasujuca da bi neko ko i dalje zivi u Srbiji i dijeli "dobro i zlo" sa sugradjanima, bio opusten, veseo i nadahnuto duhovit. U isto vrijeme siguran sam da kad bi nekim cudom Srbija brzo prevazisla ove svoje probleme i iz provincijskog blata uklizala u gradjanski asfalt, nestalo bi mnogih kako pisaca, tako i citavih medija koji zive na ovom ili od ovoga mentaliteta. Nije rijec ni o kakvom iskoristavanju ili parazitiranju, ali jednostavno danas u zemljama tipa Svedske, Norveske, Danske, Svajcarske, Kanade, niti ima potrebe, niti ima medija kao sto je B92, ili pisaca kao sto je Pancic, Lukovic, Zivkov. Je li prevelika cijena izgubiti B92, a za uzvrat dobiti zemlju uredjenu kao sto je Norveska? Pokusajte zamisliti novinara medija kao sto je B92 ili Vreme u Norveskoj. Sta da pise? Cime da ispuni govorni dio radio programa? Jedan istaknuti pisac u Norveskoj posegnuo je za jednostavnim rjesenjem (nepostenim, za moj ukus, ali isplativim): on pise o ludacima i njegove knjige su bestseleri, a i snimaju se filmovi po njima. Ima tu i ponesto kritike tog tamo drustva, ali gdje da nadjes takav eldorado, takvu zlatnu zicu kao sto je V. Ilic?

Srbija je spala na tako niske grane da se oko jedne prilicno banalne stvari digne prasina, kao da tamo zive neki puritanci sa americkog Srednjeg Zapada. I da stvar bude gora, nema nikog drugog da napise komentar osim mentalnog masturbatora, prilicno intelektualno zapustenog gospodina Teofila P.