Iv. N.
pre 11 godina
Cinjenica je da je boks izuzetno tezak sport, to znamo svi koji smo ga trenirali, kao i ljubitelji ovog plemenitog sporta. Tezak je svaki trening, sparing, javni sparing, mec. Tesko je biti dobar u amaterskom boksu, a kamoli u daleko surovijem i zahtevnijem profi boksu. Cestitke Borovcaninu na dobrom bilansu (record-u) i evropskoj WBO tituli.
Ipak, Borovcanin nije postigao previse u boksu. Svoj uspeh duguje dobrim promoterima, poznanstvom sa bracom Klitschko i pazljivo selektovanim protivnicima koje je mogao dobiti. Nije se iskazao kao udarac, niti tehnicar, niti je imao ijednog ozbiljnog protivnika u karijeri. Sve sami (boks recnikom) - journeyman.
I sama WBO federacija je skorije priznata od bokserske javnosti, ali jos uvek je daleko iza WBC, IBF, WBA. WBO dugo nije smatrana za znacajnu fedeaciju u Americi. Sampioni su uglavnom bili Evropljani - oni sa dobrim vezama sa nemackim promoterima. Istina bilo je i vrhunskih sampiona poput Barrere ili Eubanka, nekad Hammeda.
Ako se pogleda vrlo realna boxrec lista za srpske P4P boksere, vidi se da su po kvalitetu protivnika i uspehu u mecevima ispred Borovcanina: Nikola Stevanovic, Jovo Pudar, Enad Licina i Geard Ajetovic. Svakako je to i Alexandar Petkovic, ali on se vodi kao nemacki bokser.
Jos jednom cestitke Borovcaninu, ali njegov uspeh nije ni izbliza toliko veliki kakvim ga predstavlja.
33 Komentari
Sortiraj po: