dobronameran
pre 12 godina
Svi ovi koji sa nipodaštavanjem komentarišu razvoj PEGAZA, trebalo bi da imaju elementarno znanje iz ove oblasti:
1. bespilotne letelice nisu isto što i modeli aviona kojima se bave modelari. Bespilotne letelice imaju mogućnost samostalnog (autonomnog) leta uz pomoć autopilota, bez učešća operatera. VTI razvija svoje originalno rešenje autopilota.
2. za razliku od modela aviona koji obično nemaju nikakvu navigaciju, bespilotne letelice koje razvija VTI, osim GPS navigacije, imaju inercijalni navigacioni sistem koji radi nezavisno od satelita i koji se samim tim nemože ometati. Inercijalni navigacioni sistem se takođe razvija u VTI-u.
3. svi komunikacioni linkovi na bespilotnim letelicama su kodirani i kao takvi zaštićeni od ometanja.
4. PEGAZ nosi koristan teret (pay load), težine do 40 kg, koji je žirostabilisan, za razliku od modela aviona koji obično nose nestabilisane, jeftine kamerice za jednostavan prenos slike. Žirostabilisan koristan teret sa televizijskim i infra-crvenim kamerama se razvija u VTI-u, čime će se višestruko smanjiti cena pay load-a, u poređenju sa stranim rešenjima koji koštaju od 300.000 do 1 milion evra.
Poredjenja PEGAZA sa modelima aviončića po pitanju operativnog radijusa, pouzdanosti sistema i druga slična su pogotovo bespredmetna.
Prema tome, rad na ovakvom projektu je ozbiljan posao i zaslužuje poštovanje. Da je razvoj bespilotnih letelica jednostavan posao, istim bi se bavili svi. A mora se priznati da nema mnogo zemalja koje su sposobne za nešto takvo.
I još nešto: u svetu razvoj bespilotnih letelica ove kategorije traje od 3 do 5 godina, uz angažovanje 200 do 250 inženjera (primer kineskih instituta).
Pisac ovih redova pouzdano zna da VTI na ovom projektu radi od marta prošle godine, uz angažovanje samo 15-ak inženjera. A već ima letelicu koja leti. Malo li je?
49 Komentari
Sortiraj po: