Matica srpska ne prisvaja tuđe

U prilog ove price, navescu nekoliko poznatih imena Srba koje Hrvati odavno svojataju kao svoje - Svetozar Borojevic, general, Srbin sa Banije; Rudjer Boskovic, astronom, fizicar, Srbin poreklom iz Trebinja; Petar Preradovic, knjizevnik, Srbin poreklom iz Backe, rodjen kod Bjelovara; Grigor Vitez, pisac, Srbin iz Nove Gradiske; Rade Serbedzija, glumac, Srbin poreklom iz Korenice; Simo Matavulj, pisac, Srbin iz Sibenika; Arsen Dedic, muzicar, Srbin iz Sibenika... Mogao bih ovako do sutra. Pogledajte samo koliko poznatih sportista se deklarisu kao Hrvati, a evidentno je njihovo srpsko poreklo - Miladin Dado Prso, Arijan Komazec, Ognjen Vukojevic, Mladen Petric, Stojan Vrankovic...

Narodnost Ivana Gundulica ne moze se odrediti eksplicitno, jer nema zapisa u kojem se on izjasnio kao Srbin, Hrvat ili nekako drugacije. Ali, o ljudima se sudi na osnovu njihovih djela. U najpoznatijem svojem epu "Osmanu", Gundulic se ponosio svojim slavenstvom kroz pobjede Poljaka (koji su tada jedini od Slavena bili dostojan protivnik Turaka), ali se isto tako ponosio srpskom, ponavljam srpskom prosloscu i isao je tako daleko da je proglasavao Aleksandra Velikoga za Srbina: "Sto se u pjesan' slavi od davnina, od Lesandra Srbljanina, vrh svjeh cara, cara slavna". Hrvatsko nasljedje u njegovim djelima je upadljivo marginalno poredeci sa srpskim, pa svako moze sam prosuditi koji je narod Gundulic dozivljavao svom srcu blizi, ako se vec nije tako nikada neposredno izjasnio. Sapienti sat!

Da se ovo desilo prije 20 godina u doba Milosevicevog nacionalistickog ludila - shvatio bih! Ali danas, 20 godina kasnije... nemam rijeci. Kad netko nema svoje poseze za tudim, stara poslovica kaze. Zanima me kako je Srbija kad je bila 400 godina pod Turcima imala "renesansnu" knjizevnost. Ako ova "prica" drzi vodu u Srbiji znajte da ce se prava struka oglasiti i po tko zna koji puta ismijati "strucnost" i meritornost Matice Srpske koja nije nista bolja od svog duhovnog "spiritus movensa" SANU koja se proslavila najgorim nacionalistickim pamfletom i programom na kraju 20 stoljeca koji je svoj epilog imao genocidom u Srebrenici. Srbiju posezanje za tudim kulturnim naslijedem nece nista "poljepsati" ili "pokulturniti" ova nakaradna politika samo potvrduje teoriju da Srbija kakva je danas, ostala trajan faktor nestabilnosti i glavni podrivac sigurnosti na Balkanu. Ponavljam kad nemas nista svoje - onda dobro dojde i tude. U Beogradu nista novo - nacionalisticko ludilo traje i dalje!

Da bismo otklonili svaku sumnju u pogledu Gundulicevih osjecanja donosim nekoliko citata iz "Osmana":

Pjevanje III, stih 66: "...sto se u pjesan stavi odavna
od Lesandra Srbljanina,
vrh svi'eh cara cara slavna.
U njih svud se vitez hvaki,
koga krunom kopje obdari,
Stjepan Uros i ostali
od Nemanjic kuce cari.
U njih zive slava obilna,
ku Kobilic stece mudri,
kad handzarom cara silna
na Kosovu smrtno udri...

i tako redom... Donosim jos sljedece upecatljive stihove. Obratite paznju:

Pjevanje VII, stih 1: "Pri moru uprav SRPSKI'EH strana,
u przinah pusta zala,
lezi TROJA ukopana
od grckoga ognja pala..."

Pa koji bi srpski hardcore ostrasceni nacionalist napisao da je Aleksandar Veliki bio Srbin, a Troja srpski grad (nota bene), a da ne spominjemo Marka Kraljevica, Obilica i zal za Kosovskim bojem! Pa da je Gundulic kojim slucajem pjesnik XX vijeka i da je to napisao 90-ih godina, nasao bi se u istoj koloni u kojoj su bili Teslini rodjaci '95.

Ma, nisu vredni odgovora.

Enciklopedija Britanika iz 1911. ili 90 godina pre nastanka Hrvatske. http://www.1911encyclopedia.org/Ivan_Gundulich

Politika SANU "Srbi svi i svuda" se nastavlja. Vidim da se itekako uhvatila za svoje stanovnike. Koliko je koštalo Srbiju ta politika bliska nacističkoj ideologiji, znamo. Znaju li to i građani Srbije?

Nemože se tuđe prisvajat, Ivan Gundulić i Marin Držić su samo i isključivo Hrvatski umjetnici. To šta govorimo sličnim jezikom to nedaje za pravo nikome da prisvaja tuđu baštinu.!!

Свака част господине Вуксановићу,прави стручан одговор без уобичајеног уплитања дневне политике у све могуће ствари.

Dubrovnik je kroz svoju istoriju najduzi period bio nezavisna republika.
Jezik kojim su se Dubrovčani služili od vajkada je bio isključivo štokavski, znači srpski.Najstariji dubrovački pesnici pisali su ćirilicom,a u 16. veku Dubrovnik je većinski bio naseljen pravoslavnim življem.Za vreme mletačke vlasti zabranjeno je bilo ispovedati "šizmatičku" veru(pravoslavlje), pa su Srbi u većini prešli na katoličanstvo.Na ulazu u sam grad je dugo vremena stajao natpis "Šizmaticima ulaz zabranjen".Krajem 19. veka u Dubrovniku je podignut spomenik Dživi Gunduliću pod pokroviteljstvom Srba katolika na čijem je čelu bio Medo Pucić.Toga dana Hrvatski pravaši došli su u grad provocirajući Srbe koji su podizali spomenik. Najviše novca za taj spomenik koji i danas stoji dao je kralj Aleksandar I.Početkom 20. veka u Dubrovniku su izlazila tri lista na srpskom jeziku i nijedan na hrvatskom."U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik", pisao je hrvatski istoričar Natko Nodilo.("Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka", Zagreb, 1883. sveska 65, strane od 92. do 128).Zanimljiv je primer pokušaja pohrvaćenja Dubrovčana katolika u ne tako davnom vremenu - 1901. godine. Hrvatski državotvorci su i godinama pre toga svojski radili na tom poslu. Između ostalog, bacili su oko i na "Zavod Svetog Jeronima" u Rimu, kojeg su osnovali i izdržavali Srbi Dubrovčani. Papa Lav Trinaesti je bio uveren da su Dubrovčani, početkom 20. veka, već bili pripremljeni za prevođenje u hrvatstvo, pa je, svojom bulom, ovaj zavod preimenovao u "Hrvatski zavod Svetog Jeronima".Dubrovčani katolici su žestoko protestvovali protiv ove odluke pape Lava Trinaestog. Papa je ustuknuo. Bojao se, tada, duže polemike o suštini srpstva i hrvatstva, a i rasprave o pravoslavlju i katoličanstvu. Poslao je pismo Dubrovčanima katolicima, obaveštavajući ih da se iz imena ovog zavoda briše dodata reč "hrvatski". No, i posle ovog izvinjenja, papa je i dalje strahovao od pokretanja javne rasprave o narodnosti i jeziku Dubrovčana, pa im se obraća, kao Srbima katolicima, telegramom i 1903. godine.Pismo i telegram pape Lava Trinaestog Dubrovčanima objavljeni su u srpskom listu "Dubrovnik", ali su ti brojevi godinama traženi i uništavani od strane budnih graditelja hrvatske države i nacije, pa je pitanje da li su, pored onih u arhivi Vatikana, ovi a tekstovi Lava Trinaestog igde još sačuvani.Pohrvaćenje Srba Dubrovnika i Srba drugih srpskih krajeva činjeno je krađama, između ostalog, lirskih i junačkih narodnih pesama, koje su skupljali Srbi katolici, pa čak i katolički sveštenici. Te pesme je Matica hrvatska objavljivala kao "hrvatske narodne pjesme". Ovakav postupak Matice hrvatske podstakao je Dubrovčanina katolika (Srbina) Luju Vojnovića, brata pesnika Ive Vojnovića, da u srpskom listu "Dubrovnik" (1897, u broju 35) napiše oštru kritiku Matičnog postupka, proročki nagoveštavajući iščezavanje Srba katolika, uz genocid Hrvata nad Srbima. On svoj članak zaključuje ovim rečima:
"Srbe preko Drine! I ta se lozinka slijepo sluša i slušaće se do onog usudnog dana koji mora da dođe, kad će jedan veliki katakli-zam oboriti sve te umjetne ograde, ili... ili, jaoh, porušiti i posljednje bedeme narodne srpske zgrade i tada će - Hrvati biti zadovoljni!
Inače potomci Ivana Gundulića su proterani iz Dubrovnika od strane hrvatskih nacionalista početkom 20.veka

Srbi katolici su postojali baš na području Dubrovnika i Konavala ali srpska kratkovida politika nije imala sluha za njih zbog prevelikog uticaja SPC-a i njihovih stavova da Srbi mogu biti samo pravoslavne vjere. Eto ja sam Srbin a nisam pravoslavac! I šta sad? Jesam li ja u tom slučaju manji Srbin od nekoga ko je pravoslavac.

Renesansni i barokni dubrovacki pisci ne mogu po sebi biti ni srpski ni hrvatski, jer tada nisu postojali ni Srbi ni Hrvati u danasnjem smislu, niti su postojale Srbija i Hrvatska kao nacionalne drzave. To sto je jezik tih pisaca, slucajno ili ne, isti onaj dijalekat koji je posluzio kao baza za standardizaciju srpskog jezika nista ne govori da li oni pripadaju srpskoj ili hrvatskoj kulturi, jer je isti taj dijalekat osnova i savremenog hrvatskog knjizevnog jezika, a ako bi se reklo da tim dijalektom danas, ili kroz istoriju, ipak vecinom govore Srbi samo bi znacilo da se pripadnost dubrovackih pisaca srpskoj kulturi izvodi na temelju zakljucka da su danasnji Dubrovcani zapravo "zbunjeni" Srbi, medjutim istom se logikom moze zakljuciti da su svi ti Srbi zapravo "zbunjeni" Hrvati a da dubrovacki pisci ipak ostanu hrvatski. Prava istina je da su dubrovacki pisci - dubrovacki, ako njihovo delo mora nekom pripadati onda pripada - Dubrovcanima, a znajuci kako se Dubrovcani osecaju nacionalno, onda su ti pisci eventualno i - hrvatski. Srpski - u smislu danasnje Srbije ili onih Srba koji su taj isti Dubrovnik sa svojih brda pre samo dvadeset godina krenuli da ruse - nisu.

U suštini kada ne bi pravili kompromise koji su refleks Jugoslavije, lako bi se pokazalo da je njihova veza sa Hrvatskom isključivo geografska. Nešto otprilike kao kod Nikole Tesle koji se rodio u austrijskoj carevini. Rođeni na teritoriji koja je današnja Hrvatska. Uostalom Dubrovnik je plaćao danak Srbiji i nakon pada pod Turke tako što je novac odlazio u Hilandar. To ne govori da je Dubrovnik srpski grad ali govori o svesti o pripadnosti tamošnjeg katoličkog življa.

Prisvaja i Hrvatska ali o tome šuti. Naime američka kongresna biblioteka na neki idiotski način je prihvatila da sva djela objavljena na latinici pripiše hrvatskoj književnost što je potpuni debilizam. Jedan dio srpskih književnik poput Crnjanskog pisali su latinicom. Miloš Crnjanski nije hrvatski književnik.

Pa ja msilim da je tužno prisvajati tuđe, a sve radi činjenice da Srbija nikad nije imala renesnsu zahvaljući Turcima. Mogu razumjeti kompleks, alo ovo je ipak malo previše. Ovo je samo malograđanski pokušaj da se bude nešto što nisi nikad bio.

Dzivo Gundulic je u "Osmanu" strastveno opevao junake kosovskog ciklusa. Cak je Aleksandra Mekedonskog nazivao "Lesandrom Srbljaninom". A poslednji izdanak roda Gundulica - Frano - bio je gradonacelnik Dubrovnika krajem 19. veka, i to kao kandidat Srpske stranke.

Medju protagonistima Drzicevog "Dunda Maroja" se nalazi i izvesni Gulisav. Na spisku lica se napominje da je taj Gulisav Hrvat, sto bi znacilo da nije iz Dubrovnika.

Ma jok....

Stara velikosrpska propaganda,izlizane teze o stokavskom narjecju kao ekskluzivnom vlasnistvu Srba, vec vidjeno 100 puta.
Srbija i Srbi su 1991.g pokazali koliko "vole" Dubrovnik, a Dubrovcani su im tada jasno pokazali kome pripadaju i sto su.
Usput receno, u starom Dubrovniku pravoslavni nisu smjeli prenociti unutar gradskih zidina.
samo da se zna, kako su oni razmisljali...
hvala na objavi komentara

Znači, po meni neukome, Dubrovnik i Boka su (barem) 50% srpski?

To su srpski pisxi.

to se vec zna vise od 100 godina kako srbija krade hrvatsko.

Cinjenica da je Ivan Gundulic slavio srpske junake ne znaci da je on automatski bio Srbin.I Ivan Mestrovic je isklesao u kamenu cijeli kosovski ciklus. I po tome bi on trebao biti Srbinom ? Koja je ovo logika ?
Komentar ovoga Marka dolje ispod, kao da je napisao "vojvoda" Seselj.
Samo neke mantre o navodnim Srbima katolicima.
Takvih jednostavno nema, jer ih povijest (historija) nije stvorila, kao ni Hrvate pravoslavce.
Bilo je nekih takvih pojedinacnih uvjerenja i pokusaja, pa i u Dubrovniku, samo sto su ti inicijatori ostali u debeloj manjini.
Sto se tice danasnjeg Hrvatskog papinskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, on je bio predvidjen za katolike "ilirskih" podrucja, tj. svih katolika sa podrucja bivse drzave izuzev Slovenaca.
On niti je bio ekskluziva Dubrovcana niti su oni bili jedini financijeri.O dobrodoslici pravoslavnima u Dubrovniku procitati moj prvi komentar.
Hvala na objavljivanju.

"Isto narečje u svojoj osnovi imaju i novoimenovani jezici čija je matica srpskohrvatski jezik", navodi akademik.

Због овог цитата ће нам српски језик ускоро бити покојан. Ми не одустајемо од српскохрватског језика.

Мило Ђукановић каже да ако су Срби могли да преименују српскохрватски у српски онда и Црногорци могу српски у црногорски.

Aposlutno je ispravno saopštenje Matice srpske. Jezik je zajednički i kome to više nije jasno? Po toj logici, ni Amerikanci , ni Australijanci ne bi u školama trebalo da izučavaju Šekspira, jer on je isključivo Englez. Politikanstvo koje se upliće u sve društvene sfere je idiotski smešno. Što se nacionalnosti pomenutih velikana pisane reči tiče, o njoj se ne može govoriti, jer u to vreme, nije postojala kao kategorija. Može se govoriti o etničkom poreklu, a da su mnogi od poznatih Dubrovčana bili Srbi, katoličke veroisposveti, svima je jasno. Crnogorci bi posebno trebalo da ućute jer su prisvojili Njegoša, koji više puta, kroz svoja dela, govori o svom srpstvu.

U tzv. "rimskom pravu" postoji institut servitutes - odnosno služnosti. Zašto tzv. "rimskom pravu"? Pa zato što iz samog naziva instituta, logikom ovih tzv. "stručnjaka", proizlazi da je nesumnjivo riječ o srpskom pravu. Pa opet, riječ je o zajedničkoj europskoj kontinentalnoj pravnoj baštini, te opet, slijedom iste logike "stručnjaka", možemo reći da su to pravo pisali i Hrvati tamo negdje 23. godine prije krista.

lol pa sta ja radim ovde u Americi, pa vama tamo super :-) Pa pogle cime se bavite, ahahahahahah free time? Mislim da treba da se svi vratimo, ovi se bave prosloscu, lol to vise niko ne radi po svetu vec duze vreme, ok mozda middle east, oni nemaju takodje preca posla ali imaju naftu, a vi? Telekom? hihihihi

Kroz nekih hiljadu godina, kada se ova dva, tri, ili cetiri naroda, Srbi, Hrvati, Bosnjaci i Crnogorci, budu potpuno razdvojila, u samostalne naroda, bez preplitanja sa susednim narodima, ovih nekoliko spornih licnosti, koje prisvajaju dva, ili vise naroda, bice nebitni i mrvica, u smislu konacnog odredjenja cijem nacionalnom korpusu pripadaju.
Sustinski je potpuno nebitno, kao iz ugla pojedinca, kako se nacionalno oseca, tako i iz ugla nacionalne istorije. Zauvek ce ostati zabelezeno, sta su po rodjenju bili, naprimer, Ivo Andric, Mesa Selimovic, a sta su izjavljivali o svojoj nacionalnoj pripadnosti i ciji su oni pisci, cijoj istoriji pripadaju, sta bi bilo sa Nikolom Teslom, da sam nije zabelezio: "Ponosim se srpskim poreklom i hrvatskom domovinom", a kako su se, recimo, nacionalno osecaju i osecali Arsen Dedic, ili pokojni Drazen Petrovic, rodjeni u mesovitim, ili porodicama gde su oba roditelja Srbi.
Zar treba dalje u istoriju ici, pa objasnjavati, prisvajati, ili odricati se jednog Danijela Srba, predsednika desnicarske HSP?
Iz mog ugla gledanja, obicnog pripadnika Srpskog naroda, slazem se, da se ne treba odricati nekog, ko je dokazano toliko doprineo srpskoj kulturi, kao sto je Gundulic, Andric, ili Selimovic, bili oni Srbi, ili ne, ali takodje, da ne treba prisvajati nekog iz srpskog nacionalnog korpusa, koji je to bio, samo po rodjenju, ali se zivotnim delom, ponasenjem i deklarisanjem, kao sto je bio npr: Drzan Petrovic, defakto izopstio iz srpske istorije.

Na stranu prepucavanja o Gundulicu...Dubrovcani su pripadnost osjecali samo prema Dubrovniku, nikome drugome. Ja bih zabranio da se koristi igdje. Tamo je nastalo vise kulture nego u cijeloj povijesti barbarizma hrvata i srba.

a sta je reci za folklorno nasljedje koje hrvatska nemilosrdno krade, a mi srbi, ovako neuki, samo gledamo skrstenih ruku?

kazu hrvati da je njihovo "ojkanje" i jos im to priznade unesco (http://www.youtube.com/watch?v=fjm9QXUVYLA), bez obziro sto smo mi ti koji smo tako pjevali oduvijek u krajini i zvali tu pjesmu ojkacom (http://www.youtube.com/watch?v=VEt6lNG5uZk).

Trebali su jedno 100 godina ranije da oslobode Dubrovnik i Boku, možda bi do sad zaboravili čiji su bili i ko je tamo živeo.

Nemože se tuđe prisvajat, Ivan Gundulić i Marin Držić su samo i isključivo Hrvatski umjetnici. To šta govorimo sličnim jezikom to nedaje za pravo nikome da prisvaja tuđu baštinu.!!

Da se ovo desilo prije 20 godina u doba Milosevicevog nacionalistickog ludila - shvatio bih! Ali danas, 20 godina kasnije... nemam rijeci. Kad netko nema svoje poseze za tudim, stara poslovica kaze. Zanima me kako je Srbija kad je bila 400 godina pod Turcima imala "renesansnu" knjizevnost. Ako ova "prica" drzi vodu u Srbiji znajte da ce se prava struka oglasiti i po tko zna koji puta ismijati "strucnost" i meritornost Matice Srpske koja nije nista bolja od svog duhovnog "spiritus movensa" SANU koja se proslavila najgorim nacionalistickim pamfletom i programom na kraju 20 stoljeca koji je svoj epilog imao genocidom u Srebrenici. Srbiju posezanje za tudim kulturnim naslijedem nece nista "poljepsati" ili "pokulturniti" ova nakaradna politika samo potvrduje teoriju da Srbija kakva je danas, ostala trajan faktor nestabilnosti i glavni podrivac sigurnosti na Balkanu. Ponavljam kad nemas nista svoje - onda dobro dojde i tude. U Beogradu nista novo - nacionalisticko ludilo traje i dalje!

Politika SANU "Srbi svi i svuda" se nastavlja. Vidim da se itekako uhvatila za svoje stanovnike. Koliko je koštalo Srbiju ta politika bliska nacističkoj ideologiji, znamo. Znaju li to i građani Srbije?

Znači, po meni neukome, Dubrovnik i Boka su (barem) 50% srpski?

U prilog ove price, navescu nekoliko poznatih imena Srba koje Hrvati odavno svojataju kao svoje - Svetozar Borojevic, general, Srbin sa Banije; Rudjer Boskovic, astronom, fizicar, Srbin poreklom iz Trebinja; Petar Preradovic, knjizevnik, Srbin poreklom iz Backe, rodjen kod Bjelovara; Grigor Vitez, pisac, Srbin iz Nove Gradiske; Rade Serbedzija, glumac, Srbin poreklom iz Korenice; Simo Matavulj, pisac, Srbin iz Sibenika; Arsen Dedic, muzicar, Srbin iz Sibenika... Mogao bih ovako do sutra. Pogledajte samo koliko poznatih sportista se deklarisu kao Hrvati, a evidentno je njihovo srpsko poreklo - Miladin Dado Prso, Arijan Komazec, Ognjen Vukojevic, Mladen Petric, Stojan Vrankovic...

Ma jok....

Pa ja msilim da je tužno prisvajati tuđe, a sve radi činjenice da Srbija nikad nije imala renesnsu zahvaljući Turcima. Mogu razumjeti kompleks, alo ovo je ipak malo previše. Ovo je samo malograđanski pokušaj da se bude nešto što nisi nikad bio.

to se vec zna vise od 100 godina kako srbija krade hrvatsko.

Narodnost Ivana Gundulica ne moze se odrediti eksplicitno, jer nema zapisa u kojem se on izjasnio kao Srbin, Hrvat ili nekako drugacije. Ali, o ljudima se sudi na osnovu njihovih djela. U najpoznatijem svojem epu "Osmanu", Gundulic se ponosio svojim slavenstvom kroz pobjede Poljaka (koji su tada jedini od Slavena bili dostojan protivnik Turaka), ali se isto tako ponosio srpskom, ponavljam srpskom prosloscu i isao je tako daleko da je proglasavao Aleksandra Velikoga za Srbina: "Sto se u pjesan' slavi od davnina, od Lesandra Srbljanina, vrh svjeh cara, cara slavna". Hrvatsko nasljedje u njegovim djelima je upadljivo marginalno poredeci sa srpskim, pa svako moze sam prosuditi koji je narod Gundulic dozivljavao svom srcu blizi, ako se vec nije tako nikada neposredno izjasnio. Sapienti sat!

To su srpski pisxi.

Stara velikosrpska propaganda,izlizane teze o stokavskom narjecju kao ekskluzivnom vlasnistvu Srba, vec vidjeno 100 puta.
Srbija i Srbi su 1991.g pokazali koliko "vole" Dubrovnik, a Dubrovcani su im tada jasno pokazali kome pripadaju i sto su.
Usput receno, u starom Dubrovniku pravoslavni nisu smjeli prenociti unutar gradskih zidina.
samo da se zna, kako su oni razmisljali...
hvala na objavi komentara

U suštini kada ne bi pravili kompromise koji su refleks Jugoslavije, lako bi se pokazalo da je njihova veza sa Hrvatskom isključivo geografska. Nešto otprilike kao kod Nikole Tesle koji se rodio u austrijskoj carevini. Rođeni na teritoriji koja je današnja Hrvatska. Uostalom Dubrovnik je plaćao danak Srbiji i nakon pada pod Turke tako što je novac odlazio u Hilandar. To ne govori da je Dubrovnik srpski grad ali govori o svesti o pripadnosti tamošnjeg katoličkog življa.

Cinjenica da je Ivan Gundulic slavio srpske junake ne znaci da je on automatski bio Srbin.I Ivan Mestrovic je isklesao u kamenu cijeli kosovski ciklus. I po tome bi on trebao biti Srbinom ? Koja je ovo logika ?
Komentar ovoga Marka dolje ispod, kao da je napisao "vojvoda" Seselj.
Samo neke mantre o navodnim Srbima katolicima.
Takvih jednostavno nema, jer ih povijest (historija) nije stvorila, kao ni Hrvate pravoslavce.
Bilo je nekih takvih pojedinacnih uvjerenja i pokusaja, pa i u Dubrovniku, samo sto su ti inicijatori ostali u debeloj manjini.
Sto se tice danasnjeg Hrvatskog papinskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, on je bio predvidjen za katolike "ilirskih" podrucja, tj. svih katolika sa podrucja bivse drzave izuzev Slovenaca.
On niti je bio ekskluziva Dubrovcana niti su oni bili jedini financijeri.O dobrodoslici pravoslavnima u Dubrovniku procitati moj prvi komentar.
Hvala na objavljivanju.

Свака част господине Вуксановићу,прави стручан одговор без уобичајеног уплитања дневне политике у све могуће ствари.

"Isto narečje u svojoj osnovi imaju i novoimenovani jezici čija je matica srpskohrvatski jezik", navodi akademik.

Због овог цитата ће нам српски језик ускоро бити покојан. Ми не одустајемо од српскохрватског језика.

Мило Ђукановић каже да ако су Срби могли да преименују српскохрватски у српски онда и Црногорци могу српски у црногорски.

Dubrovnik je kroz svoju istoriju najduzi period bio nezavisna republika.
Jezik kojim su se Dubrovčani služili od vajkada je bio isključivo štokavski, znači srpski.Najstariji dubrovački pesnici pisali su ćirilicom,a u 16. veku Dubrovnik je većinski bio naseljen pravoslavnim življem.Za vreme mletačke vlasti zabranjeno je bilo ispovedati "šizmatičku" veru(pravoslavlje), pa su Srbi u većini prešli na katoličanstvo.Na ulazu u sam grad je dugo vremena stajao natpis "Šizmaticima ulaz zabranjen".Krajem 19. veka u Dubrovniku je podignut spomenik Dživi Gunduliću pod pokroviteljstvom Srba katolika na čijem je čelu bio Medo Pucić.Toga dana Hrvatski pravaši došli su u grad provocirajući Srbe koji su podizali spomenik. Najviše novca za taj spomenik koji i danas stoji dao je kralj Aleksandar I.Početkom 20. veka u Dubrovniku su izlazila tri lista na srpskom jeziku i nijedan na hrvatskom."U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik", pisao je hrvatski istoričar Natko Nodilo.("Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka", Zagreb, 1883. sveska 65, strane od 92. do 128).Zanimljiv je primer pokušaja pohrvaćenja Dubrovčana katolika u ne tako davnom vremenu - 1901. godine. Hrvatski državotvorci su i godinama pre toga svojski radili na tom poslu. Između ostalog, bacili su oko i na "Zavod Svetog Jeronima" u Rimu, kojeg su osnovali i izdržavali Srbi Dubrovčani. Papa Lav Trinaesti je bio uveren da su Dubrovčani, početkom 20. veka, već bili pripremljeni za prevođenje u hrvatstvo, pa je, svojom bulom, ovaj zavod preimenovao u "Hrvatski zavod Svetog Jeronima".Dubrovčani katolici su žestoko protestvovali protiv ove odluke pape Lava Trinaestog. Papa je ustuknuo. Bojao se, tada, duže polemike o suštini srpstva i hrvatstva, a i rasprave o pravoslavlju i katoličanstvu. Poslao je pismo Dubrovčanima katolicima, obaveštavajući ih da se iz imena ovog zavoda briše dodata reč "hrvatski". No, i posle ovog izvinjenja, papa je i dalje strahovao od pokretanja javne rasprave o narodnosti i jeziku Dubrovčana, pa im se obraća, kao Srbima katolicima, telegramom i 1903. godine.Pismo i telegram pape Lava Trinaestog Dubrovčanima objavljeni su u srpskom listu "Dubrovnik", ali su ti brojevi godinama traženi i uništavani od strane budnih graditelja hrvatske države i nacije, pa je pitanje da li su, pored onih u arhivi Vatikana, ovi a tekstovi Lava Trinaestog igde još sačuvani.Pohrvaćenje Srba Dubrovnika i Srba drugih srpskih krajeva činjeno je krađama, između ostalog, lirskih i junačkih narodnih pesama, koje su skupljali Srbi katolici, pa čak i katolički sveštenici. Te pesme je Matica hrvatska objavljivala kao "hrvatske narodne pjesme". Ovakav postupak Matice hrvatske podstakao je Dubrovčanina katolika (Srbina) Luju Vojnovića, brata pesnika Ive Vojnovića, da u srpskom listu "Dubrovnik" (1897, u broju 35) napiše oštru kritiku Matičnog postupka, proročki nagoveštavajući iščezavanje Srba katolika, uz genocid Hrvata nad Srbima. On svoj članak zaključuje ovim rečima:
"Srbe preko Drine! I ta se lozinka slijepo sluša i slušaće se do onog usudnog dana koji mora da dođe, kad će jedan veliki katakli-zam oboriti sve te umjetne ograde, ili... ili, jaoh, porušiti i posljednje bedeme narodne srpske zgrade i tada će - Hrvati biti zadovoljni!
Inače potomci Ivana Gundulića su proterani iz Dubrovnika od strane hrvatskih nacionalista početkom 20.veka

Renesansni i barokni dubrovacki pisci ne mogu po sebi biti ni srpski ni hrvatski, jer tada nisu postojali ni Srbi ni Hrvati u danasnjem smislu, niti su postojale Srbija i Hrvatska kao nacionalne drzave. To sto je jezik tih pisaca, slucajno ili ne, isti onaj dijalekat koji je posluzio kao baza za standardizaciju srpskog jezika nista ne govori da li oni pripadaju srpskoj ili hrvatskoj kulturi, jer je isti taj dijalekat osnova i savremenog hrvatskog knjizevnog jezika, a ako bi se reklo da tim dijalektom danas, ili kroz istoriju, ipak vecinom govore Srbi samo bi znacilo da se pripadnost dubrovackih pisaca srpskoj kulturi izvodi na temelju zakljucka da su danasnji Dubrovcani zapravo "zbunjeni" Srbi, medjutim istom se logikom moze zakljuciti da su svi ti Srbi zapravo "zbunjeni" Hrvati a da dubrovacki pisci ipak ostanu hrvatski. Prava istina je da su dubrovacki pisci - dubrovacki, ako njihovo delo mora nekom pripadati onda pripada - Dubrovcanima, a znajuci kako se Dubrovcani osecaju nacionalno, onda su ti pisci eventualno i - hrvatski. Srpski - u smislu danasnje Srbije ili onih Srba koji su taj isti Dubrovnik sa svojih brda pre samo dvadeset godina krenuli da ruse - nisu.

Ma, nisu vredni odgovora.

Da bismo otklonili svaku sumnju u pogledu Gundulicevih osjecanja donosim nekoliko citata iz "Osmana":

Pjevanje III, stih 66: "...sto se u pjesan stavi odavna
od Lesandra Srbljanina,
vrh svi'eh cara cara slavna.
U njih svud se vitez hvaki,
koga krunom kopje obdari,
Stjepan Uros i ostali
od Nemanjic kuce cari.
U njih zive slava obilna,
ku Kobilic stece mudri,
kad handzarom cara silna
na Kosovu smrtno udri...

i tako redom... Donosim jos sljedece upecatljive stihove. Obratite paznju:

Pjevanje VII, stih 1: "Pri moru uprav SRPSKI'EH strana,
u przinah pusta zala,
lezi TROJA ukopana
od grckoga ognja pala..."

Pa koji bi srpski hardcore ostrasceni nacionalist napisao da je Aleksandar Veliki bio Srbin, a Troja srpski grad (nota bene), a da ne spominjemo Marka Kraljevica, Obilica i zal za Kosovskim bojem! Pa da je Gundulic kojim slucajem pjesnik XX vijeka i da je to napisao 90-ih godina, nasao bi se u istoj koloni u kojoj su bili Teslini rodjaci '95.

Aposlutno je ispravno saopštenje Matice srpske. Jezik je zajednički i kome to više nije jasno? Po toj logici, ni Amerikanci , ni Australijanci ne bi u školama trebalo da izučavaju Šekspira, jer on je isključivo Englez. Politikanstvo koje se upliće u sve društvene sfere je idiotski smešno. Što se nacionalnosti pomenutih velikana pisane reči tiče, o njoj se ne može govoriti, jer u to vreme, nije postojala kao kategorija. Može se govoriti o etničkom poreklu, a da su mnogi od poznatih Dubrovčana bili Srbi, katoličke veroisposveti, svima je jasno. Crnogorci bi posebno trebalo da ućute jer su prisvojili Njegoša, koji više puta, kroz svoja dela, govori o svom srpstvu.

Enciklopedija Britanika iz 1911. ili 90 godina pre nastanka Hrvatske. http://www.1911encyclopedia.org/Ivan_Gundulich

Dzivo Gundulic je u "Osmanu" strastveno opevao junake kosovskog ciklusa. Cak je Aleksandra Mekedonskog nazivao "Lesandrom Srbljaninom". A poslednji izdanak roda Gundulica - Frano - bio je gradonacelnik Dubrovnika krajem 19. veka, i to kao kandidat Srpske stranke.

Medju protagonistima Drzicevog "Dunda Maroja" se nalazi i izvesni Gulisav. Na spisku lica se napominje da je taj Gulisav Hrvat, sto bi znacilo da nije iz Dubrovnika.

lol pa sta ja radim ovde u Americi, pa vama tamo super :-) Pa pogle cime se bavite, ahahahahahah free time? Mislim da treba da se svi vratimo, ovi se bave prosloscu, lol to vise niko ne radi po svetu vec duze vreme, ok mozda middle east, oni nemaju takodje preca posla ali imaju naftu, a vi? Telekom? hihihihi

a sta je reci za folklorno nasljedje koje hrvatska nemilosrdno krade, a mi srbi, ovako neuki, samo gledamo skrstenih ruku?

kazu hrvati da je njihovo "ojkanje" i jos im to priznade unesco (http://www.youtube.com/watch?v=fjm9QXUVYLA), bez obziro sto smo mi ti koji smo tako pjevali oduvijek u krajini i zvali tu pjesmu ojkacom (http://www.youtube.com/watch?v=VEt6lNG5uZk).

Kroz nekih hiljadu godina, kada se ova dva, tri, ili cetiri naroda, Srbi, Hrvati, Bosnjaci i Crnogorci, budu potpuno razdvojila, u samostalne naroda, bez preplitanja sa susednim narodima, ovih nekoliko spornih licnosti, koje prisvajaju dva, ili vise naroda, bice nebitni i mrvica, u smislu konacnog odredjenja cijem nacionalnom korpusu pripadaju.
Sustinski je potpuno nebitno, kao iz ugla pojedinca, kako se nacionalno oseca, tako i iz ugla nacionalne istorije. Zauvek ce ostati zabelezeno, sta su po rodjenju bili, naprimer, Ivo Andric, Mesa Selimovic, a sta su izjavljivali o svojoj nacionalnoj pripadnosti i ciji su oni pisci, cijoj istoriji pripadaju, sta bi bilo sa Nikolom Teslom, da sam nije zabelezio: "Ponosim se srpskim poreklom i hrvatskom domovinom", a kako su se, recimo, nacionalno osecaju i osecali Arsen Dedic, ili pokojni Drazen Petrovic, rodjeni u mesovitim, ili porodicama gde su oba roditelja Srbi.
Zar treba dalje u istoriju ici, pa objasnjavati, prisvajati, ili odricati se jednog Danijela Srba, predsednika desnicarske HSP?
Iz mog ugla gledanja, obicnog pripadnika Srpskog naroda, slazem se, da se ne treba odricati nekog, ko je dokazano toliko doprineo srpskoj kulturi, kao sto je Gundulic, Andric, ili Selimovic, bili oni Srbi, ili ne, ali takodje, da ne treba prisvajati nekog iz srpskog nacionalnog korpusa, koji je to bio, samo po rodjenju, ali se zivotnim delom, ponasenjem i deklarisanjem, kao sto je bio npr: Drzan Petrovic, defakto izopstio iz srpske istorije.

Srbi katolici su postojali baš na području Dubrovnika i Konavala ali srpska kratkovida politika nije imala sluha za njih zbog prevelikog uticaja SPC-a i njihovih stavova da Srbi mogu biti samo pravoslavne vjere. Eto ja sam Srbin a nisam pravoslavac! I šta sad? Jesam li ja u tom slučaju manji Srbin od nekoga ko je pravoslavac.

Na stranu prepucavanja o Gundulicu...Dubrovcani su pripadnost osjecali samo prema Dubrovniku, nikome drugome. Ja bih zabranio da se koristi igdje. Tamo je nastalo vise kulture nego u cijeloj povijesti barbarizma hrvata i srba.

Prisvaja i Hrvatska ali o tome šuti. Naime američka kongresna biblioteka na neki idiotski način je prihvatila da sva djela objavljena na latinici pripiše hrvatskoj književnost što je potpuni debilizam. Jedan dio srpskih književnik poput Crnjanskog pisali su latinicom. Miloš Crnjanski nije hrvatski književnik.

U tzv. "rimskom pravu" postoji institut servitutes - odnosno služnosti. Zašto tzv. "rimskom pravu"? Pa zato što iz samog naziva instituta, logikom ovih tzv. "stručnjaka", proizlazi da je nesumnjivo riječ o srpskom pravu. Pa opet, riječ je o zajedničkoj europskoj kontinentalnoj pravnoj baštini, te opet, slijedom iste logike "stručnjaka", možemo reći da su to pravo pisali i Hrvati tamo negdje 23. godine prije krista.

Trebali su jedno 100 godina ranije da oslobode Dubrovnik i Boku, možda bi do sad zaboravili čiji su bili i ko je tamo živeo.