Četvrtak, 31.03.2011.

15:17

Andrić je omiljen na “Fejsbuku”

Izvor: Beta

Andriæ je omiljen na “Fejsbuku” IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

18 Komentari

Sortiraj po:

Momo

pre 13 godina

Knjizevni opusi Haleda Hoseinija, Paola Koelja i Dena Brauna ne vrede zajedno po lule duhana, kako bi rekao Andric.
Nema nam ni Mome Kapora, bas sam se zabrinula, eno na bandere u Bulevaru JNA pokacili njegove slike, da mi je znati ko je to platio, mislim ko je platio od mojih para ?

v

pre 13 godina

Jeziva je ova lista, na kojoj su i Markes i Dostojevski i Koeljo... to je isto kao kad bi na istoj top listi iza Pink Floyda bila Seka Aleksić

Kale

pre 13 godina

Ko za sta pametnjakovici se uhvate za glupost..Gordera..jako bitno...Pogledajte na nekim sajtovima liste za sta su se ljudi odlucivali, pa cete videti da od domacih knjiga u prvih deset ima samo nekoliko iz poslednjih 20 godina..i to tipa Habjanovicka ili Miris kise na Balkanu..ljudi ovde decenijama nije napisana dobra knjiga

Ivo Andrić

pre 13 godina

“Znatan broj nesporazuma, sukoba i nezgoda u duhovnom životu jednog naroda dolazi otud što mnogi nepozvani i nesposobni ljudi osećaju potrebu da brinu narodnu brigu, da “strepe” za budućnost naroda, da ga brane od opasnosti koje samo oni vide.

To su ljudi koji veliku i nezajažljivu sujetu svoje sitne i uske ličnosti prenose na opšti plan, u jalovoj nadi da bi je tu mogli zadovoljiti, a sa njom prenose i svoje kratke mere i bedne račune. Od takvih, duhom malih ljudi, postaju često veliki gonioci novih istina i mučitelji ljudi. ― Takva je bila većina Vukovih glavnih protivnika.” (Ivo Andrić, Znakovi pored puta, 94)

“Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju. ... Oni uvek idu više u pravcu nipodaštavanja protivnika nego u pravcu sopstvenog usavršavanja. Oni se više trude da umanje ugled protivnika nego da podignu svoju sopstvenu vrednost.” (Isto 62-63)

“Takav je “naš čovek” onaj pravi. Ne misli, ni mnogo ni istrajno. Ali čim uspe da skrpi nekako jednu misao u glavi, prva mu je briga ne da tu misao razrađuje, proverava i upoređuje kritički sa onim što drugi ljudi o istoj stvari misle, nego da svoju misao proglasi za jedinu tačnu i jedinu pravu, a odmah zatim da između nje i svake tuđe misli iskopa što dublji rov prezira, mržnje i borbe do istrage. U toj borbi oni ponekad pokazuju ljudoždersku revnost na reči i delu. Sreća je što u nas ima dosta i takvih koji su drukčiji i koji nisu pravi ‘naši ljudi‘.” (Isto 205)

“Kad god sam i gde sam naišao na ljude koji su pokazivali suviše razvijenu brigu za nacionalni ponos i opšti interes ili preteranu osetljivost za ličnu čast i dostojanstvo, uvek sam, gotovo po pravilu, nailazio i na ograničen um, nerazvijene sposobnosti, tvrdo srce i grubu kratkovidu sebičnost.” (Isto 70)

“Zašto balkanske zemlje ne mogu da uđu u krug prosvećenog sveta, čak ni preko svojih najboljih i najdarovitijih predstavnika? Odgovor nije jednostavan. Ali, čini mi se da je jedan od razloga odsustvo poštovanja čoveka, njegovog punog dostojanstva i pune unutarnje slobode, i to bezuslovnog i doslednog poštovanja. To je naša velika slabost, i u tom pogledu svi mi često i nesvesno grešimo. Tu školu nismo još prošli, ni taj nauk potpuno izučili. Taj nedostatak mi svuda nosimo sa sobom kao neki istočni greh našeg porekla, i pečat manje vrednosti koji se ne da sakriti. O tome bi trebalo govoriti i na tome raditi. ...”

“U nas je čest tip čoveka koji misli da je svađa akcija, a grubost isto što i energija, da naneti neprijatelju uvrede znači isto što i zadati mu udarce, da je svaka uzdržljivost u govoru slabost, a svaki pokušaj predviđanja ― danguba; ukratko: da se tzv. životna borba sastoji od neprestanog i naizmeničnog laveža i režanja...

Suviše je ovaj narod patio od nereda, nasilja i nepravde, i suviše navikao da ih podnosi sa podmuklim roptanjem ili da se buni protiv njih, već prema vremenima i okolnostima. Između zlokovarnih, osvetničkih misli i povremenih pobuna prolazi im gorak i pust vek.

Za sve drugo, oni su neosetljivi i nepristupni.

Ponekad se čovek pita da nije duh većine balkanskih naroda zauvek otrovan i da, možda, nikad više neće ni moći ništa drugo do jedno: da trpi nasilje ili da ga čini.” (Ivo Andrić)

Uliks

pre 13 godina

Dobro je ispalo, ocekivala sam Isidoru Bjelicu, Mirjanu Bobic Mojsilovic, Marka Vidojkovica i ekipu.
Pitanje je koliko je glasaca zaista upoznato sa delima Andrica, Dostojevskog, ili su to pisali zato sto je Andric dobio Nobelovu nagradu, a za Dostojevskog culi da je najveci pisac.
Lista onih koji nisu na spisku je podugacka.
A Koeljo, Braun i Hoseini su plod pomodarstva i reklame.

vlada

pre 13 godina

Odakle ta fasciniranost medija Facebook-om i zbog cega tek sada kada je korisnicima vec dosadio i kada su poceli da gube na broju clanova?
Imam osecaj da sta god ima rec Facebook u vesti, mora da izbije u najvaznije vesti... Mislim, ko ga briga sta je popularno medju korisnicima Facebooka, sta Twittera, a sta Krstarice?

Milos

pre 13 godina

Mogli su da pojasne kako su izvodili ovu anketu. Cudi me da medju srpskim piscima nisu istaknuti i Milos Crnjanski, Borislav Pekic ili Isidora Sekulic. Suvise lako zaboravljamo velike umetnike. Svakako je i ovaj izbor izuzetan ali je trebalo mozda napraviti malo dublji uvid u citalacke navike srpskih citalaca.

BojanNS

pre 13 godina

Anketa je izgleda lose osmisljena posto se iz teksta ne moze saznati nista, kao gomila nabacanih podataka. Justejn Gorder je iz Norveske, a ne sa engleskog govornog podrucja

Momo

pre 13 godina

Knjizevni opusi Haleda Hoseinija, Paola Koelja i Dena Brauna ne vrede zajedno po lule duhana, kako bi rekao Andric.
Nema nam ni Mome Kapora, bas sam se zabrinula, eno na bandere u Bulevaru JNA pokacili njegove slike, da mi je znati ko je to platio, mislim ko je platio od mojih para ?

v

pre 13 godina

Jeziva je ova lista, na kojoj su i Markes i Dostojevski i Koeljo... to je isto kao kad bi na istoj top listi iza Pink Floyda bila Seka Aleksić

BojanNS

pre 13 godina

Anketa je izgleda lose osmisljena posto se iz teksta ne moze saznati nista, kao gomila nabacanih podataka. Justejn Gorder je iz Norveske, a ne sa engleskog govornog podrucja

Uliks

pre 13 godina

Dobro je ispalo, ocekivala sam Isidoru Bjelicu, Mirjanu Bobic Mojsilovic, Marka Vidojkovica i ekipu.
Pitanje je koliko je glasaca zaista upoznato sa delima Andrica, Dostojevskog, ili su to pisali zato sto je Andric dobio Nobelovu nagradu, a za Dostojevskog culi da je najveci pisac.
Lista onih koji nisu na spisku je podugacka.
A Koeljo, Braun i Hoseini su plod pomodarstva i reklame.

Ivo Andrić

pre 13 godina

“Znatan broj nesporazuma, sukoba i nezgoda u duhovnom životu jednog naroda dolazi otud što mnogi nepozvani i nesposobni ljudi osećaju potrebu da brinu narodnu brigu, da “strepe” za budućnost naroda, da ga brane od opasnosti koje samo oni vide.

To su ljudi koji veliku i nezajažljivu sujetu svoje sitne i uske ličnosti prenose na opšti plan, u jalovoj nadi da bi je tu mogli zadovoljiti, a sa njom prenose i svoje kratke mere i bedne račune. Od takvih, duhom malih ljudi, postaju često veliki gonioci novih istina i mučitelji ljudi. ― Takva je bila većina Vukovih glavnih protivnika.” (Ivo Andrić, Znakovi pored puta, 94)

“Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju. ... Oni uvek idu više u pravcu nipodaštavanja protivnika nego u pravcu sopstvenog usavršavanja. Oni se više trude da umanje ugled protivnika nego da podignu svoju sopstvenu vrednost.” (Isto 62-63)

“Takav je “naš čovek” onaj pravi. Ne misli, ni mnogo ni istrajno. Ali čim uspe da skrpi nekako jednu misao u glavi, prva mu je briga ne da tu misao razrađuje, proverava i upoređuje kritički sa onim što drugi ljudi o istoj stvari misle, nego da svoju misao proglasi za jedinu tačnu i jedinu pravu, a odmah zatim da između nje i svake tuđe misli iskopa što dublji rov prezira, mržnje i borbe do istrage. U toj borbi oni ponekad pokazuju ljudoždersku revnost na reči i delu. Sreća je što u nas ima dosta i takvih koji su drukčiji i koji nisu pravi ‘naši ljudi‘.” (Isto 205)

“Kad god sam i gde sam naišao na ljude koji su pokazivali suviše razvijenu brigu za nacionalni ponos i opšti interes ili preteranu osetljivost za ličnu čast i dostojanstvo, uvek sam, gotovo po pravilu, nailazio i na ograničen um, nerazvijene sposobnosti, tvrdo srce i grubu kratkovidu sebičnost.” (Isto 70)

“Zašto balkanske zemlje ne mogu da uđu u krug prosvećenog sveta, čak ni preko svojih najboljih i najdarovitijih predstavnika? Odgovor nije jednostavan. Ali, čini mi se da je jedan od razloga odsustvo poštovanja čoveka, njegovog punog dostojanstva i pune unutarnje slobode, i to bezuslovnog i doslednog poštovanja. To je naša velika slabost, i u tom pogledu svi mi često i nesvesno grešimo. Tu školu nismo još prošli, ni taj nauk potpuno izučili. Taj nedostatak mi svuda nosimo sa sobom kao neki istočni greh našeg porekla, i pečat manje vrednosti koji se ne da sakriti. O tome bi trebalo govoriti i na tome raditi. ...”

“U nas je čest tip čoveka koji misli da je svađa akcija, a grubost isto što i energija, da naneti neprijatelju uvrede znači isto što i zadati mu udarce, da je svaka uzdržljivost u govoru slabost, a svaki pokušaj predviđanja ― danguba; ukratko: da se tzv. životna borba sastoji od neprestanog i naizmeničnog laveža i režanja...

Suviše je ovaj narod patio od nereda, nasilja i nepravde, i suviše navikao da ih podnosi sa podmuklim roptanjem ili da se buni protiv njih, već prema vremenima i okolnostima. Između zlokovarnih, osvetničkih misli i povremenih pobuna prolazi im gorak i pust vek.

Za sve drugo, oni su neosetljivi i nepristupni.

Ponekad se čovek pita da nije duh većine balkanskih naroda zauvek otrovan i da, možda, nikad više neće ni moći ništa drugo do jedno: da trpi nasilje ili da ga čini.” (Ivo Andrić)

Milos

pre 13 godina

Mogli su da pojasne kako su izvodili ovu anketu. Cudi me da medju srpskim piscima nisu istaknuti i Milos Crnjanski, Borislav Pekic ili Isidora Sekulic. Suvise lako zaboravljamo velike umetnike. Svakako je i ovaj izbor izuzetan ali je trebalo mozda napraviti malo dublji uvid u citalacke navike srpskih citalaca.

Kale

pre 13 godina

Ko za sta pametnjakovici se uhvate za glupost..Gordera..jako bitno...Pogledajte na nekim sajtovima liste za sta su se ljudi odlucivali, pa cete videti da od domacih knjiga u prvih deset ima samo nekoliko iz poslednjih 20 godina..i to tipa Habjanovicka ili Miris kise na Balkanu..ljudi ovde decenijama nije napisana dobra knjiga

vlada

pre 13 godina

Odakle ta fasciniranost medija Facebook-om i zbog cega tek sada kada je korisnicima vec dosadio i kada su poceli da gube na broju clanova?
Imam osecaj da sta god ima rec Facebook u vesti, mora da izbije u najvaznije vesti... Mislim, ko ga briga sta je popularno medju korisnicima Facebooka, sta Twittera, a sta Krstarice?

vlada

pre 13 godina

Odakle ta fasciniranost medija Facebook-om i zbog cega tek sada kada je korisnicima vec dosadio i kada su poceli da gube na broju clanova?
Imam osecaj da sta god ima rec Facebook u vesti, mora da izbije u najvaznije vesti... Mislim, ko ga briga sta je popularno medju korisnicima Facebooka, sta Twittera, a sta Krstarice?

Milos

pre 13 godina

Mogli su da pojasne kako su izvodili ovu anketu. Cudi me da medju srpskim piscima nisu istaknuti i Milos Crnjanski, Borislav Pekic ili Isidora Sekulic. Suvise lako zaboravljamo velike umetnike. Svakako je i ovaj izbor izuzetan ali je trebalo mozda napraviti malo dublji uvid u citalacke navike srpskih citalaca.

Momo

pre 13 godina

Knjizevni opusi Haleda Hoseinija, Paola Koelja i Dena Brauna ne vrede zajedno po lule duhana, kako bi rekao Andric.
Nema nam ni Mome Kapora, bas sam se zabrinula, eno na bandere u Bulevaru JNA pokacili njegove slike, da mi je znati ko je to platio, mislim ko je platio od mojih para ?

v

pre 13 godina

Jeziva je ova lista, na kojoj su i Markes i Dostojevski i Koeljo... to je isto kao kad bi na istoj top listi iza Pink Floyda bila Seka Aleksić

Kale

pre 13 godina

Ko za sta pametnjakovici se uhvate za glupost..Gordera..jako bitno...Pogledajte na nekim sajtovima liste za sta su se ljudi odlucivali, pa cete videti da od domacih knjiga u prvih deset ima samo nekoliko iz poslednjih 20 godina..i to tipa Habjanovicka ili Miris kise na Balkanu..ljudi ovde decenijama nije napisana dobra knjiga

BojanNS

pre 13 godina

Anketa je izgleda lose osmisljena posto se iz teksta ne moze saznati nista, kao gomila nabacanih podataka. Justejn Gorder je iz Norveske, a ne sa engleskog govornog podrucja

Uliks

pre 13 godina

Dobro je ispalo, ocekivala sam Isidoru Bjelicu, Mirjanu Bobic Mojsilovic, Marka Vidojkovica i ekipu.
Pitanje je koliko je glasaca zaista upoznato sa delima Andrica, Dostojevskog, ili su to pisali zato sto je Andric dobio Nobelovu nagradu, a za Dostojevskog culi da je najveci pisac.
Lista onih koji nisu na spisku je podugacka.
A Koeljo, Braun i Hoseini su plod pomodarstva i reklame.

Ivo Andrić

pre 13 godina

“Znatan broj nesporazuma, sukoba i nezgoda u duhovnom životu jednog naroda dolazi otud što mnogi nepozvani i nesposobni ljudi osećaju potrebu da brinu narodnu brigu, da “strepe” za budućnost naroda, da ga brane od opasnosti koje samo oni vide.

To su ljudi koji veliku i nezajažljivu sujetu svoje sitne i uske ličnosti prenose na opšti plan, u jalovoj nadi da bi je tu mogli zadovoljiti, a sa njom prenose i svoje kratke mere i bedne račune. Od takvih, duhom malih ljudi, postaju često veliki gonioci novih istina i mučitelji ljudi. ― Takva je bila većina Vukovih glavnih protivnika.” (Ivo Andrić, Znakovi pored puta, 94)

“Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju. ... Oni uvek idu više u pravcu nipodaštavanja protivnika nego u pravcu sopstvenog usavršavanja. Oni se više trude da umanje ugled protivnika nego da podignu svoju sopstvenu vrednost.” (Isto 62-63)

“Takav je “naš čovek” onaj pravi. Ne misli, ni mnogo ni istrajno. Ali čim uspe da skrpi nekako jednu misao u glavi, prva mu je briga ne da tu misao razrađuje, proverava i upoređuje kritički sa onim što drugi ljudi o istoj stvari misle, nego da svoju misao proglasi za jedinu tačnu i jedinu pravu, a odmah zatim da između nje i svake tuđe misli iskopa što dublji rov prezira, mržnje i borbe do istrage. U toj borbi oni ponekad pokazuju ljudoždersku revnost na reči i delu. Sreća je što u nas ima dosta i takvih koji su drukčiji i koji nisu pravi ‘naši ljudi‘.” (Isto 205)

“Kad god sam i gde sam naišao na ljude koji su pokazivali suviše razvijenu brigu za nacionalni ponos i opšti interes ili preteranu osetljivost za ličnu čast i dostojanstvo, uvek sam, gotovo po pravilu, nailazio i na ograničen um, nerazvijene sposobnosti, tvrdo srce i grubu kratkovidu sebičnost.” (Isto 70)

“Zašto balkanske zemlje ne mogu da uđu u krug prosvećenog sveta, čak ni preko svojih najboljih i najdarovitijih predstavnika? Odgovor nije jednostavan. Ali, čini mi se da je jedan od razloga odsustvo poštovanja čoveka, njegovog punog dostojanstva i pune unutarnje slobode, i to bezuslovnog i doslednog poštovanja. To je naša velika slabost, i u tom pogledu svi mi često i nesvesno grešimo. Tu školu nismo još prošli, ni taj nauk potpuno izučili. Taj nedostatak mi svuda nosimo sa sobom kao neki istočni greh našeg porekla, i pečat manje vrednosti koji se ne da sakriti. O tome bi trebalo govoriti i na tome raditi. ...”

“U nas je čest tip čoveka koji misli da je svađa akcija, a grubost isto što i energija, da naneti neprijatelju uvrede znači isto što i zadati mu udarce, da je svaka uzdržljivost u govoru slabost, a svaki pokušaj predviđanja ― danguba; ukratko: da se tzv. životna borba sastoji od neprestanog i naizmeničnog laveža i režanja...

Suviše je ovaj narod patio od nereda, nasilja i nepravde, i suviše navikao da ih podnosi sa podmuklim roptanjem ili da se buni protiv njih, već prema vremenima i okolnostima. Između zlokovarnih, osvetničkih misli i povremenih pobuna prolazi im gorak i pust vek.

Za sve drugo, oni su neosetljivi i nepristupni.

Ponekad se čovek pita da nije duh većine balkanskih naroda zauvek otrovan i da, možda, nikad više neće ni moći ništa drugo do jedno: da trpi nasilje ili da ga čini.” (Ivo Andrić)