Milica
pre 13 godina
sve ovo sa Brankicom kojoj se naravno divim, samo je potvrda onoga sto u ovoj profesiji dozivljavaju ljudi kojima je stalo do istine.1984.godine zaposlila sam se kao novinar u velikoj kompaniji od preko hiljadu ljudi koji su radili i u inostranstvu i zato je istinito i pravovremeno informisanje za njih bilo veoma vazno. Uređivala sam list, putovala, radila reportaže i posle samo nekoliko meseci dobila epitet"opozicionara", "elementa koji buni radnike", postala predmat Komiteta za ONO i DSZ koji su onda "drmali" firmama, nagutala se uvreda i pretnji, da bi mi na kraju ukinuli list po izgovorom da je "to skupo i da sredstva mogu da se koriste za kredite radnika". I osim nekolicine ljudi koji su stali iza mene i rizikovali posao, svi ostali su se složili!!! Moja sreća što sam znala tri jezika , pa sam ostala da radim kao prevodilac i sebi obezbedila egzistenciju. Inače, umesto zaštitnika građana ili udruženja tada mi je(najkonkretnije) pomogao suprug koji je pripretio direktoru!i tek tada su me ostavili na miru!!
Kao što vidite, stvari se u principu nisu mnogo promenile samo što su sada(ipak) slobode donekle veće i što se klima poboljšala, bar do izvesnog stepena. Sda mi je sve smešno- tužno jer, bila sam svedok kako najvatreniji komunisti postaju opozicionari, predsednici komiteta monarhisti,(njegova žena kao novinar primljena na televiziju, iako sam ja bila prva na svakom testu), moj poslednji direktor koji je Mrkonjića dočekivao u kafani i angažovao Kertesa da kumuje objektima postao jedan od partnera i saradnike nove vlasti. Sada mi je to palo na pamet jer sam zaboravila, odnosno, želela sve to da zaboravim . Pokušala sam,, ali sada sam shvatila da nisam.
Inače, ni oni nidu zaboravili. Kada je došao povoljan trenutak "dobrovoljno" sam otišla.
Kada imate tako nešto iza sebe, ne odgovarate nikome.čak ni vašoj kući kao običan dopisnik...
9 Komentari
Sortiraj po: