Izabella
pre 7 godina
Ja imam brata ko živim sa ovim bolesestom. Nažalost jadan nema drugare, usamljen je i svi se okrenu od njega. Zivi sa mojom majkom kojoj je jako teško. Nažalost u našem kraju nema nikakvih organizacija za takvih ljudi. On ne vidi razlog za život pošto zna dobro da je sramota da je on takav. Ja mislim da je najveća sramota da ova država i naši ljudi ne shvataju da u većim državama je to normalno, svi boluju od nekakvih bolesti i to nije sramota. Osim naše države u vecini drzave ima pomoć za takvih ljudi, organizacije i lečenje. Ja nemam od koga da tražim pomoć, ljudi mi govore da ga smestimo u dom. Niko mu ne da šansu, mlad je i već ga "sahrane"..
To je nasa Srbija, i nasi ljudi. Nadam se da će se u budućnosti to sve promeniti..
5 Komentari
Sortiraj po: