Pavle I. Premovic
pre 16 godina
Ko to tamo (stalno) „muva“?
Nama Srbima se često čini da smo nevine žrtve velike SAD/EU svetske zavere a Nišlijma da se protiv njega urotio ostatak Srbije. Ali se retko pitaju obe grupe istomišljenika da li se oni sami iz, nekih već “poznatih“ razloga, zaverili ne retko sami protiv sebe. Ilustrovaću prvo tu tvrdnju na mom ličnom primeru.
Ja sam preko 35 godine univerzitetski nastavnik a od toga nešto manje od pola radio sam na uglednim inostranim univerzitetima kao nastavnik ili/i naučnik. Tokom 1980/81 g. boravio sam kao profesor po pozivu na Katedri za hemiju Univerziteta drzave Lujizijane (Baton Ruž, SAD) a 1986/87 g. na Medicinskom fakultetu države Viskonsin (Milvoki, SAD). Oba puta radio sam sa mojim američkim kolegama na projektima hemije cigaretnog dima koji su bili finansirani od strane američkog Instituta za duvan i Instituta za zdravlje. Kao plod tog rada, objavljena su dva veoma zapažena naučna rada. Očigledno je da sam u to vreme bio veoma dobar poznavalac hemije cigaretnog dima. Nažalost, i pored mog upornog insistiranja nikad nisam bio angažovan od strane tadašnje Duvanske industrije Niš (tadasnji direktor DIN-a je bio Smiljko Kostić). Nasuprot, moj kolega i prijatelj M. Tamura, univerzitetski u Tokiju, već preko 30 godina radi za japansku industriju cigareta.
Zadnjih dvadesetak godina bavim se vrlo uspešno (hidro)geohemijom teskih metala u prirodnim vodama. Nažalost, jos nikad nisam dobio ponudu da radim, recimo, kao naučni savetnik u Gradskom vodovodu Niša kao moj kolega i prijatelj L. Kasl, univerzitetski profesor u Norviču u Engleskoj, koji saradjuje sa tamošnjim regionalnim vodovodom već preko 25 godina.
Pre jedno mesec dana došla je do mene mladi asistent hemije B. Arsić, inače veoma talentovana i vredna, i onako u razgovoru mi rekla „Profesore u ovoj zemlji kao da neko radi sve protiv sposobnih“. Ona je u medjuvremenu napustila niški Prirodno-matematički fakultet i otišla na Univerzitet u Mančesteru. Ja sam se, naravno, složio sa njom. Naime, meni još uvek zvuči prosto neverovatno da i pored svih naših univerziteta i istraživačkih instituta mi, recimo, vec decenijama uvozimo prskalice i rakete za zabavu! Slične primera bih mogao nabrojati na desetine. Ili, recimo, naše univerzitetske katedre nemogu da daju potvrde o valjanosti mnogih industrijskih i drugih proizvoda iako su one za tu vrstu posla kadrovski najspremnije i najopremljeniji a ja vam odgovorno tvrdim da Srbija nema baš mnogo vrsnih stručnjaka da bi oni na srpskim univerzitetima čamili neiskorišćeni. Imam utisak kao da „neko tamo“ (stalno) vec decenijama nesto muva a Vi?
7 Komentari
Sortiraj po: