Gojak
pre 11 meseci
Devedesetih je moja osnovna skola bila preveliki cirkus sto se tice nasilja. To je bilo jezivo. Ja vama to ne mogu opisati. Onda je u skolu dosao novi nastavnik matematike, peglao je obe smene, deci kojoj ne predaju i njihove roditelje je pozivao u skolu. U par meseci i manje, sve se smirilo. Peglao je sve redom, jake cuske, po prstima, cupao kosu i zulufe. Roditeljima obecavao i batine i policiju ne rese li problem sa svojom decom. Nastavnika su svi gledali kao psihopatu, bio je krupan grlat i jak drzanjem nekakvog rukometasa i stavom nekakvog brkatog nacelnika policije. Ono sto je zanimljivo, svi su ga se plasili, pa cak i kolege, svi mi, sva deca, pa i roditelji, ali je mic po mic red zavladao. Decu koja su nasilnici, mnogo ih je bilo bas mnogo, tu decu je bio strah da malteriraju i tuku nas druge, poceli su sa nama da razgovaraju ali skroz drugacije, kroz osmeh, zeleli su normalno druzenje, postojali su normalni. Zavladala nekakva ljubav. Nastavnik je takodje nasiljem odstranio stariju decu, mozda srednja skola ili tako neki od 18 godina iz dvoistra osnovne skole gde su duvali lepak, otimali novac i tako dalje. Ne kazem da je ovo recept za bilo sta, ovo je mozda nenormalno skroz ali je neverovatno kako je na taj nacin dovedeno sve u red. Ono sto je ostalo u secanje, a i svima iz te skole, kad je sneg i deca nasilnici prvi izadju sa casa i nas sacekaju na odmoru sa ledenicama. Posle su ta deca u naredni zimu pravila sneska. Mozda objasnjenje ima u psihologiju
111 Komentari
Sortiraj po: