zoran stokic
pre 1 godinu
Pikaso tada 1911., još nije bio "ikona" slikarstva, bio je na putu da to postane. Stvaranje je uvek "množina"! Leonardo Da Vinči i Direr su mogli da postanu ikone slikarstva jer su pre njih postojali Italijanski renesansni slikari, arhitekte, matematičari uključujući Masaccio, Paolo Uccello, Piero della Francesca , Luca Pacioli, Donatello, Masaccio, Lorenzo Ghiberti, Masolino da Panicale, Paolo Uccello i Filippo Lippi, Alberti - proučavali su linearnu perspektivu, pisali rasprave o njoj i ugrađivali je u svoja umetnička dela, doprinoseći tako vezi između matematike i umetnosti.
Kada je 1906., umro Sezan (stvorio je mnoge stvari pa i "kubizam"1904.), Apoliner je 1910., kazao: „većina novih slikara tvrdi da su naslednici ovog ozbiljnog slikara kojeg je zanimala samo umetnost"; na njegovom tragu su se kretali: prvo Anri Matis i Andre Deren, a za njima i Pikaso, Fernan Leže, Žorž Brak, Marsel Dišan i Mondrijan. Sezan se odrekao, tradicije koja je započela sa Đotom, slikanja "stvarne esencijalne slike" i okrenuo se ka subjetnivnom stvaranju forme i boje - afirmaciji sopstvenog prostora i sopstvenog cilja. U modernoj umetnosti slikari su postali pravi "naučnici/matematičari/fizičari/hemičari/ - slikarstva". Dok su stari majstori više bili slikari a manje naučnici, novi slikari su sada više bili naučnici a manje slikari! Da bi gledalac "doživeo" tu savremenu "sliku" on prvo mora pročitati "manifest" i &; slično je i u muzici i drugim modernim umetnostima.
5 Komentari
Sortiraj po: