Petak, 11.11.2022.

07:00

Dan primirja u Prvom svetskom ratu

Srbija i svet danas obeležavaju 11. novembar, Dan primirja u Prvom svetskom ratu, u sećanje na 11. novembar 1918. godine.

Izvor: B92

Dan primirja u Prvom svetskom ratu IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

18 Komentari

Sortiraj po:

Komša

pre 1 godinu

@zoran stokić

Treba učiti na greškama.I svojim a još više na tudjim.
Ali za tako nešto je potrebno oslanjanje na tradiciju.
Jer tradicija je iskustvo.

Veliki problem za mas je što smo bombardovani tvrdnjama da je oslanjanje ma tradiciju nešto loše i da je to osobina zatucanih ljudi.
Takav stav je plod nekritickog prihvatanja svega novog što se servira i pogrešnog razumevanje tradicije kao nečeg krutog,nepromenjivog...A ona to nije.
Period koji ste pomenuli ja bih pomerio nekih tridesetak godina.
Srpska revolucija (1804/1835) je označila kurs kojim moderna srpska država treba da ide.
Nije se Srbija ponašala "kao velika sila" u periodu 1804 - 1918. nego onako kako je mogla.
Prvo da bi se oslobodila ropstva a onda da bi se izvukla iz "austrijsko- ruskih makaza" i odluke te dve velike sile da posle propasti turske imperije nema mesta za samostalnu slivensku drzavu na Balkanu.
Tačno je da je Jugoslavija bila prevelik zalogaj ali se bojim da mi i nismo nešto mnogo mogli da odlučujemo o tome kolika ce ta drzava biti.
Tu su "meru" odredili Amerikanci,Francuzi i Englezi a greška nase političke elite je bila baš neobaziranje na prošlost.
Jer da jesu,znali bi da je Garašanin takvu mogucnost "dopustio" ali samo uz predhodno ogradjivanje naseg prostora (jasno stavio do znanja Čartorijskom).
Dakle- okvir smo dobili. To je moralo. Ali unutar okvira smo mogli da konfederalno uredimo državu.
Kako god - Dan drzavnosti,Dani Beograda i Dan pobede su sigurno bitni datumi.

zoran stokic

pre 1 godinu

Svaka prilika, da nešto naučimo na greškama, je uvek propuštena. A kada ne učiš na greškama završiš loše. Priča o našoj "slavi" je uvek "lokalna" vremenska osa kada se taj slavni događaj odvija je ukinuta. Ko hoće da govori o Srbiji u I svetskom ratu, prvo mora da nam kaže kako je ta država pre tog rata izgledala? Kako je mogla da izgleda Srbija koja je krenula od "0", na pr, od Sultanovog Hatišerifa 1830. koji je bio vesnik konstituisanja samostalne srpske države, po tom dokumentu Srbi će „biti ovlašćeni da u svojoj zemlji štampaju knjige i podižu bolnice i škole radi vaspitavanja svoje dece“ – tj. da zapošne da izgrađuje DRUŠTVO. Ali u osvit 19. veka Srbi Šumadinci bili su mahom seljaci, neuk narod, jer, prema Vukovom zapisu, ni u 100 sela nije bilo nijedne škole...trebalo je znači nadoknaditivekove atavizma. Srbija je u osvih I svetskog rata bila jedva stvorila 20% privrede i društva. Društvo i privreda su bili u povoju, nisu bili u stanju da pune budzet države. Figurativno kazano – bili smo na nivou deteta od 3 god, nažalost Karađorćevići i Pašić su se ponašali kao da je Srbija "moćna država" poput Francuske i tsl. I onda i sada u 21 veku morao si voditi politiku (spoljnu i unutršnju) – prema onome što ti zaista jesi (dete od 3 godine) a ne da zamišljaš da si moćna država Francuska, VB, Nemačka. Ne učenje na greškama je regradiralo pa je od 1989-2022 Srbija vodila politiku kao da je super sila SAD, Rusija, Kina; šta tamo neke "čarlje" tričave: Francuska, VB, Nemačka.

Stingray

pre 1 godinu

Ne mogu a da ne primetim da je Srbija od 1912 do 1918 u sva tri rata bila moneta za potkusurivanje Engleza i Francuza, a sve u cilju njihove dominacije u Evropi i slabljenja Rusije. Bili smo topovko meso, kao danas što je Ukrajina, svi su nas podržavali i naoružavali (posle su ispostavili račun i svaki metak, top i granatu naplatili sa kamatom, što sledi i Ukrajini kada se rat završi), pisali slavodobitne članke po evropskim novinama u to vreme da bi nam na kraju preko ludog Aleksandra uvalili Jugoslaviju!
Zato, pruučavajte istoriju, ljudi. U njoj sve piše. Od starog Rima se ništa nije promenilo. Svako ko nam kaže da ne gledamo u prošlost, već da idemo u budućnost - ne želi nam dobro. U
prošlosti je zapisano ono što nam se sprema.
Slava našim precima!

Bojan

pre 1 godinu

Krajnje je vreme da se obelzavanja Dana Pobede u Velikom Ratu obavljaju i na vojnim grobljima van Srbije. Tu pre svega mislim u Bitolju, Solunu i na Vidu (Krf). Sramota Srbije je da se ta groblja ne odrzavaju o trosku budzeta Srbije. Skolske eskurzije bi morale da se upucuju u Bitolj i obilaske Kajmakcalana.

Ramamti Ezer

pre 1 godinu

11. novembra 1918. potpisano je primirje u Prvom svetskom ratu, koje je bilo na snazi sve do zaključivanja konačnog mirovnog sporazuma u Versaju 28. juna 1919. godine.
Ljudi slave sve moguće događaje i povod im je postao nebitan. Danas privatnici rade. Ne rade samo državne službe. Zbog čega? Zato što su političari odlučili da proslave dan kad su umorni i u sve razočarani ratnici, prestali da repetiraju puške i ubijaju jedni druge. Da li neko veruje da su sledećih 6 meseci brali ljubičice?! Ko je čitao Remarkovo remek-delo 'Na zapadu ništa novo' - zna kako su stvari tekle. Odmah sledećeg dana, 12. novembra, opet su padale glave, opet su im bile krvave ruke. Ipak i tada kao i danas postojali su pripadnici ljudskog roda, koji nisu uzimali oružje u ruke i ubijali. Bili su tada poznati kao Istraživači Biblije, a danas kao Jehovini svedoci. Uprkos žestokom progonstvu u svim delovima sveta, rađe su išli u zatvore nego da okrvave ruke. Tako je bilo i u drugom svetskom ratu, u Vijetnamu i u svim Ex Yu ratovima novijeg doba, a danas i u ovoj rusko-ukrajinskoj klaonici. Nisu hteli da ratuju ne zbog straha, jer ih je dosta imalo i zavidnu vojnu karijeru i iskustvo, pre nego što su upoznali biblijsku istinu, već zbog toga što su shvatili da njihova duhovna braća i sestre žive svuda po svetu. Da je bilo ko od njih ma gde na planeti, prihvatio mobilizaciju i ratovao, ubijao bi verovatno svoju braću, ali i druge ljude za koje je Hrist dao svoj savršeni ljudski život

Aragorn

pre 1 godinu

Ne treba da slavimo ništa, već da obeležimo, i to mnogo jasnije i sa više poštovanja, ovde u Srbiji.
Doživeli smo masakr, da se nismo oporavili ni dan danas od tog klanja. Muških pobijeno toliko da smo decenije trebali da se koliko toliko obnovimo. Do tog trenutka bili smo narod u usponu, sa potencijalom da nas bude bar tri puta više nego što nas danas ima, ali smo na žalost herojskim žrtvovanjem junaka od Kolubare do Soluna svedeni na po populaciji narod sa malim brojem stanovnika.
Na to sve se nadovezali i tragični događaji u Drugom Svetskom ratu na ovim prostorima.
Kolonijalne sile oduvek su bile beskrupulozne, uvek "diplomatskim" jezikom pravdale svoja zverstva širom sveta, pa tako je i Nemačka Prvim Svetskim ratom istresla nad nama sav bes nezadovoljna podelom "plena" među evropskim kolonijalnim silama, a ne primoravanje na kapitulaciju, sa svim posledicama, dalo je Nemačkoj još veću snagu i entuzijazam da u dolazećim decenijama nakon Versaja, ojača i nabilduje do te mere da se opet usudi da ispravlja po njoj nanetu joj nepravdu, opet zbog uticaja i prava na " resurse" mahom sa Bliskog Istoka!
Taj nezavršeni posao nakon Prvog Svetskog rata saveznika, i dozvola Nemačkoj da" diše" i ne bude uslovljena totalnom kapitulacijom već potpisivanjem primirja direktno je proizvela monstruma u vidu nacističke Nemačke i svih posledica po svet koju je ona donela.

Drzava nije jednaka za sve gradjane

pre 1 godinu

Veliki dan za nasu drzavu tj secanje na ljude koji su se izborili za svoju Srbiju

Drugo, mi sada ne umemo da se izborimo i da se taj dan ispostuje. Drzava treba da naredi da je neradan dan svima. Domaci privatnici mogu da tumace kako hoces, strane kompanije takodje.

Pitao bih sada ministarku za "Porodicu i demografiju" ko ce moje dvoje malisana da cuva danas posto vrtici ne rade a supruga i ja moramo da radimo jer je za "neke" praznik za "neke" nije?

Aragorn

pre 1 godinu

Ne treba da slavimo ništa, već da obeležimo, i to mnogo jasnije i sa više poštovanja, ovde u Srbiji.
Doživeli smo masakr, da se nismo oporavili ni dan danas od tog klanja. Muških pobijeno toliko da smo decenije trebali da se koliko toliko obnovimo. Do tog trenutka bili smo narod u usponu, sa potencijalom da nas bude bar tri puta više nego što nas danas ima, ali smo na žalost herojskim žrtvovanjem junaka od Kolubare do Soluna svedeni na po populaciji narod sa malim brojem stanovnika.
Na to sve se nadovezali i tragični događaji u Drugom Svetskom ratu na ovim prostorima.
Kolonijalne sile oduvek su bile beskrupulozne, uvek "diplomatskim" jezikom pravdale svoja zverstva širom sveta, pa tako je i Nemačka Prvim Svetskim ratom istresla nad nama sav bes nezadovoljna podelom "plena" među evropskim kolonijalnim silama, a ne primoravanje na kapitulaciju, sa svim posledicama, dalo je Nemačkoj još veću snagu i entuzijazam da u dolazećim decenijama nakon Versaja, ojača i nabilduje do te mere da se opet usudi da ispravlja po njoj nanetu joj nepravdu, opet zbog uticaja i prava na " resurse" mahom sa Bliskog Istoka!
Taj nezavršeni posao nakon Prvog Svetskog rata saveznika, i dozvola Nemačkoj da" diše" i ne bude uslovljena totalnom kapitulacijom već potpisivanjem primirja direktno je proizvela monstruma u vidu nacističke Nemačke i svih posledica po svet koju je ona donela.

Drzava nije jednaka za sve gradjane

pre 1 godinu

Veliki dan za nasu drzavu tj secanje na ljude koji su se izborili za svoju Srbiju

Drugo, mi sada ne umemo da se izborimo i da se taj dan ispostuje. Drzava treba da naredi da je neradan dan svima. Domaci privatnici mogu da tumace kako hoces, strane kompanije takodje.

Pitao bih sada ministarku za "Porodicu i demografiju" ko ce moje dvoje malisana da cuva danas posto vrtici ne rade a supruga i ja moramo da radimo jer je za "neke" praznik za "neke" nije?

Ramamti Ezer

pre 1 godinu

11. novembra 1918. potpisano je primirje u Prvom svetskom ratu, koje je bilo na snazi sve do zaključivanja konačnog mirovnog sporazuma u Versaju 28. juna 1919. godine.
Ljudi slave sve moguće događaje i povod im je postao nebitan. Danas privatnici rade. Ne rade samo državne službe. Zbog čega? Zato što su političari odlučili da proslave dan kad su umorni i u sve razočarani ratnici, prestali da repetiraju puške i ubijaju jedni druge. Da li neko veruje da su sledećih 6 meseci brali ljubičice?! Ko je čitao Remarkovo remek-delo 'Na zapadu ništa novo' - zna kako su stvari tekle. Odmah sledećeg dana, 12. novembra, opet su padale glave, opet su im bile krvave ruke. Ipak i tada kao i danas postojali su pripadnici ljudskog roda, koji nisu uzimali oružje u ruke i ubijali. Bili su tada poznati kao Istraživači Biblije, a danas kao Jehovini svedoci. Uprkos žestokom progonstvu u svim delovima sveta, rađe su išli u zatvore nego da okrvave ruke. Tako je bilo i u drugom svetskom ratu, u Vijetnamu i u svim Ex Yu ratovima novijeg doba, a danas i u ovoj rusko-ukrajinskoj klaonici. Nisu hteli da ratuju ne zbog straha, jer ih je dosta imalo i zavidnu vojnu karijeru i iskustvo, pre nego što su upoznali biblijsku istinu, već zbog toga što su shvatili da njihova duhovna braća i sestre žive svuda po svetu. Da je bilo ko od njih ma gde na planeti, prihvatio mobilizaciju i ratovao, ubijao bi verovatno svoju braću, ali i druge ljude za koje je Hrist dao svoj savršeni ljudski život

Stingray

pre 1 godinu

Ne mogu a da ne primetim da je Srbija od 1912 do 1918 u sva tri rata bila moneta za potkusurivanje Engleza i Francuza, a sve u cilju njihove dominacije u Evropi i slabljenja Rusije. Bili smo topovko meso, kao danas što je Ukrajina, svi su nas podržavali i naoružavali (posle su ispostavili račun i svaki metak, top i granatu naplatili sa kamatom, što sledi i Ukrajini kada se rat završi), pisali slavodobitne članke po evropskim novinama u to vreme da bi nam na kraju preko ludog Aleksandra uvalili Jugoslaviju!
Zato, pruučavajte istoriju, ljudi. U njoj sve piše. Od starog Rima se ništa nije promenilo. Svako ko nam kaže da ne gledamo u prošlost, već da idemo u budućnost - ne želi nam dobro. U
prošlosti je zapisano ono što nam se sprema.
Slava našim precima!

Bojan

pre 1 godinu

Krajnje je vreme da se obelzavanja Dana Pobede u Velikom Ratu obavljaju i na vojnim grobljima van Srbije. Tu pre svega mislim u Bitolju, Solunu i na Vidu (Krf). Sramota Srbije je da se ta groblja ne odrzavaju o trosku budzeta Srbije. Skolske eskurzije bi morale da se upucuju u Bitolj i obilaske Kajmakcalana.

zoran stokic

pre 1 godinu

Svaka prilika, da nešto naučimo na greškama, je uvek propuštena. A kada ne učiš na greškama završiš loše. Priča o našoj "slavi" je uvek "lokalna" vremenska osa kada se taj slavni događaj odvija je ukinuta. Ko hoće da govori o Srbiji u I svetskom ratu, prvo mora da nam kaže kako je ta država pre tog rata izgledala? Kako je mogla da izgleda Srbija koja je krenula od "0", na pr, od Sultanovog Hatišerifa 1830. koji je bio vesnik konstituisanja samostalne srpske države, po tom dokumentu Srbi će „biti ovlašćeni da u svojoj zemlji štampaju knjige i podižu bolnice i škole radi vaspitavanja svoje dece“ – tj. da zapošne da izgrađuje DRUŠTVO. Ali u osvit 19. veka Srbi Šumadinci bili su mahom seljaci, neuk narod, jer, prema Vukovom zapisu, ni u 100 sela nije bilo nijedne škole...trebalo je znači nadoknaditivekove atavizma. Srbija je u osvih I svetskog rata bila jedva stvorila 20% privrede i društva. Društvo i privreda su bili u povoju, nisu bili u stanju da pune budzet države. Figurativno kazano – bili smo na nivou deteta od 3 god, nažalost Karađorćevići i Pašić su se ponašali kao da je Srbija "moćna država" poput Francuske i tsl. I onda i sada u 21 veku morao si voditi politiku (spoljnu i unutršnju) – prema onome što ti zaista jesi (dete od 3 godine) a ne da zamišljaš da si moćna država Francuska, VB, Nemačka. Ne učenje na greškama je regradiralo pa je od 1989-2022 Srbija vodila politiku kao da je super sila SAD, Rusija, Kina; šta tamo neke "čarlje" tričave: Francuska, VB, Nemačka.

Komša

pre 1 godinu

@zoran stokić

Treba učiti na greškama.I svojim a još više na tudjim.
Ali za tako nešto je potrebno oslanjanje na tradiciju.
Jer tradicija je iskustvo.

Veliki problem za mas je što smo bombardovani tvrdnjama da je oslanjanje ma tradiciju nešto loše i da je to osobina zatucanih ljudi.
Takav stav je plod nekritickog prihvatanja svega novog što se servira i pogrešnog razumevanje tradicije kao nečeg krutog,nepromenjivog...A ona to nije.
Period koji ste pomenuli ja bih pomerio nekih tridesetak godina.
Srpska revolucija (1804/1835) je označila kurs kojim moderna srpska država treba da ide.
Nije se Srbija ponašala "kao velika sila" u periodu 1804 - 1918. nego onako kako je mogla.
Prvo da bi se oslobodila ropstva a onda da bi se izvukla iz "austrijsko- ruskih makaza" i odluke te dve velike sile da posle propasti turske imperije nema mesta za samostalnu slivensku drzavu na Balkanu.
Tačno je da je Jugoslavija bila prevelik zalogaj ali se bojim da mi i nismo nešto mnogo mogli da odlučujemo o tome kolika ce ta drzava biti.
Tu su "meru" odredili Amerikanci,Francuzi i Englezi a greška nase političke elite je bila baš neobaziranje na prošlost.
Jer da jesu,znali bi da je Garašanin takvu mogucnost "dopustio" ali samo uz predhodno ogradjivanje naseg prostora (jasno stavio do znanja Čartorijskom).
Dakle- okvir smo dobili. To je moralo. Ali unutar okvira smo mogli da konfederalno uredimo državu.
Kako god - Dan drzavnosti,Dani Beograda i Dan pobede su sigurno bitni datumi.

Ramamti Ezer

pre 1 godinu

11. novembra 1918. potpisano je primirje u Prvom svetskom ratu, koje je bilo na snazi sve do zaključivanja konačnog mirovnog sporazuma u Versaju 28. juna 1919. godine.
Ljudi slave sve moguće događaje i povod im je postao nebitan. Danas privatnici rade. Ne rade samo državne službe. Zbog čega? Zato što su političari odlučili da proslave dan kad su umorni i u sve razočarani ratnici, prestali da repetiraju puške i ubijaju jedni druge. Da li neko veruje da su sledećih 6 meseci brali ljubičice?! Ko je čitao Remarkovo remek-delo 'Na zapadu ništa novo' - zna kako su stvari tekle. Odmah sledećeg dana, 12. novembra, opet su padale glave, opet su im bile krvave ruke. Ipak i tada kao i danas postojali su pripadnici ljudskog roda, koji nisu uzimali oružje u ruke i ubijali. Bili su tada poznati kao Istraživači Biblije, a danas kao Jehovini svedoci. Uprkos žestokom progonstvu u svim delovima sveta, rađe su išli u zatvore nego da okrvave ruke. Tako je bilo i u drugom svetskom ratu, u Vijetnamu i u svim Ex Yu ratovima novijeg doba, a danas i u ovoj rusko-ukrajinskoj klaonici. Nisu hteli da ratuju ne zbog straha, jer ih je dosta imalo i zavidnu vojnu karijeru i iskustvo, pre nego što su upoznali biblijsku istinu, već zbog toga što su shvatili da njihova duhovna braća i sestre žive svuda po svetu. Da je bilo ko od njih ma gde na planeti, prihvatio mobilizaciju i ratovao, ubijao bi verovatno svoju braću, ali i druge ljude za koje je Hrist dao svoj savršeni ljudski život

Aragorn

pre 1 godinu

Ne treba da slavimo ništa, već da obeležimo, i to mnogo jasnije i sa više poštovanja, ovde u Srbiji.
Doživeli smo masakr, da se nismo oporavili ni dan danas od tog klanja. Muških pobijeno toliko da smo decenije trebali da se koliko toliko obnovimo. Do tog trenutka bili smo narod u usponu, sa potencijalom da nas bude bar tri puta više nego što nas danas ima, ali smo na žalost herojskim žrtvovanjem junaka od Kolubare do Soluna svedeni na po populaciji narod sa malim brojem stanovnika.
Na to sve se nadovezali i tragični događaji u Drugom Svetskom ratu na ovim prostorima.
Kolonijalne sile oduvek su bile beskrupulozne, uvek "diplomatskim" jezikom pravdale svoja zverstva širom sveta, pa tako je i Nemačka Prvim Svetskim ratom istresla nad nama sav bes nezadovoljna podelom "plena" među evropskim kolonijalnim silama, a ne primoravanje na kapitulaciju, sa svim posledicama, dalo je Nemačkoj još veću snagu i entuzijazam da u dolazećim decenijama nakon Versaja, ojača i nabilduje do te mere da se opet usudi da ispravlja po njoj nanetu joj nepravdu, opet zbog uticaja i prava na " resurse" mahom sa Bliskog Istoka!
Taj nezavršeni posao nakon Prvog Svetskog rata saveznika, i dozvola Nemačkoj da" diše" i ne bude uslovljena totalnom kapitulacijom već potpisivanjem primirja direktno je proizvela monstruma u vidu nacističke Nemačke i svih posledica po svet koju je ona donela.

Drzava nije jednaka za sve gradjane

pre 1 godinu

Veliki dan za nasu drzavu tj secanje na ljude koji su se izborili za svoju Srbiju

Drugo, mi sada ne umemo da se izborimo i da se taj dan ispostuje. Drzava treba da naredi da je neradan dan svima. Domaci privatnici mogu da tumace kako hoces, strane kompanije takodje.

Pitao bih sada ministarku za "Porodicu i demografiju" ko ce moje dvoje malisana da cuva danas posto vrtici ne rade a supruga i ja moramo da radimo jer je za "neke" praznik za "neke" nije?

Stingray

pre 1 godinu

Ne mogu a da ne primetim da je Srbija od 1912 do 1918 u sva tri rata bila moneta za potkusurivanje Engleza i Francuza, a sve u cilju njihove dominacije u Evropi i slabljenja Rusije. Bili smo topovko meso, kao danas što je Ukrajina, svi su nas podržavali i naoružavali (posle su ispostavili račun i svaki metak, top i granatu naplatili sa kamatom, što sledi i Ukrajini kada se rat završi), pisali slavodobitne članke po evropskim novinama u to vreme da bi nam na kraju preko ludog Aleksandra uvalili Jugoslaviju!
Zato, pruučavajte istoriju, ljudi. U njoj sve piše. Od starog Rima se ništa nije promenilo. Svako ko nam kaže da ne gledamo u prošlost, već da idemo u budućnost - ne želi nam dobro. U
prošlosti je zapisano ono što nam se sprema.
Slava našim precima!

zoran stokic

pre 1 godinu

Svaka prilika, da nešto naučimo na greškama, je uvek propuštena. A kada ne učiš na greškama završiš loše. Priča o našoj "slavi" je uvek "lokalna" vremenska osa kada se taj slavni događaj odvija je ukinuta. Ko hoće da govori o Srbiji u I svetskom ratu, prvo mora da nam kaže kako je ta država pre tog rata izgledala? Kako je mogla da izgleda Srbija koja je krenula od "0", na pr, od Sultanovog Hatišerifa 1830. koji je bio vesnik konstituisanja samostalne srpske države, po tom dokumentu Srbi će „biti ovlašćeni da u svojoj zemlji štampaju knjige i podižu bolnice i škole radi vaspitavanja svoje dece“ – tj. da zapošne da izgrađuje DRUŠTVO. Ali u osvit 19. veka Srbi Šumadinci bili su mahom seljaci, neuk narod, jer, prema Vukovom zapisu, ni u 100 sela nije bilo nijedne škole...trebalo je znači nadoknaditivekove atavizma. Srbija je u osvih I svetskog rata bila jedva stvorila 20% privrede i društva. Društvo i privreda su bili u povoju, nisu bili u stanju da pune budzet države. Figurativno kazano – bili smo na nivou deteta od 3 god, nažalost Karađorćevići i Pašić su se ponašali kao da je Srbija "moćna država" poput Francuske i tsl. I onda i sada u 21 veku morao si voditi politiku (spoljnu i unutršnju) – prema onome što ti zaista jesi (dete od 3 godine) a ne da zamišljaš da si moćna država Francuska, VB, Nemačka. Ne učenje na greškama je regradiralo pa je od 1989-2022 Srbija vodila politiku kao da je super sila SAD, Rusija, Kina; šta tamo neke "čarlje" tričave: Francuska, VB, Nemačka.

Komša

pre 1 godinu

@zoran stokić

Treba učiti na greškama.I svojim a još više na tudjim.
Ali za tako nešto je potrebno oslanjanje na tradiciju.
Jer tradicija je iskustvo.

Veliki problem za mas je što smo bombardovani tvrdnjama da je oslanjanje ma tradiciju nešto loše i da je to osobina zatucanih ljudi.
Takav stav je plod nekritickog prihvatanja svega novog što se servira i pogrešnog razumevanje tradicije kao nečeg krutog,nepromenjivog...A ona to nije.
Period koji ste pomenuli ja bih pomerio nekih tridesetak godina.
Srpska revolucija (1804/1835) je označila kurs kojim moderna srpska država treba da ide.
Nije se Srbija ponašala "kao velika sila" u periodu 1804 - 1918. nego onako kako je mogla.
Prvo da bi se oslobodila ropstva a onda da bi se izvukla iz "austrijsko- ruskih makaza" i odluke te dve velike sile da posle propasti turske imperije nema mesta za samostalnu slivensku drzavu na Balkanu.
Tačno je da je Jugoslavija bila prevelik zalogaj ali se bojim da mi i nismo nešto mnogo mogli da odlučujemo o tome kolika ce ta drzava biti.
Tu su "meru" odredili Amerikanci,Francuzi i Englezi a greška nase političke elite je bila baš neobaziranje na prošlost.
Jer da jesu,znali bi da je Garašanin takvu mogucnost "dopustio" ali samo uz predhodno ogradjivanje naseg prostora (jasno stavio do znanja Čartorijskom).
Dakle- okvir smo dobili. To je moralo. Ali unutar okvira smo mogli da konfederalno uredimo državu.
Kako god - Dan drzavnosti,Dani Beograda i Dan pobede su sigurno bitni datumi.

Bojan

pre 1 godinu

Krajnje je vreme da se obelzavanja Dana Pobede u Velikom Ratu obavljaju i na vojnim grobljima van Srbije. Tu pre svega mislim u Bitolju, Solunu i na Vidu (Krf). Sramota Srbije je da se ta groblja ne odrzavaju o trosku budzeta Srbije. Skolske eskurzije bi morale da se upucuju u Bitolj i obilaske Kajmakcalana.