Jovan
pre 3 godine
@Ако Бог постоји највише је разочаран у вернике
(5ар, 20. novembar 2020 19:53)
Ako Bog postoji nije razočaran ni u koga jer zna tačno šta je stvorio i koliki su mentalni i fizički kapaciteti svakog bića.
Evo recimo Mujo udari Fatu. Zašto bi Mujo bio kriv na onom svetu pred Bogom ako je to što je učinio, učinio samo zbog načina na koji stotinu milijardi neurona u njegovom mozgu funkcionišu i reaguju na spoljne uticaje? On uvek može da se brani sa "šta ću, mozak mi je bio bolestan, a ti Boze si me takvog i stvorio". I njegov mozak i spoljne životne uticaje je stvorio "sveznajući Bog", tako da zašto bi iko odgovarao na onom svetu za bilo šta što učini? Po tom Bozjem scenariju, mi smo svi projekcija i delo njegove mašte i njegovog sveta. Sva živa bića samo funkcionišu na način na koji im je priroda omogućila da funkcionišu. Mi mislimo da imamo moć izbora, ali zapravo smo duboko limitirani svojim genetskim kodom i spoljnim uticajima u kojima živimo.
Po meni Bog ne postoji u smislu kako ga ljudske religije propagoraju. Ne znam da li i jedna relgija ga vidi na sledeći način, ali ja zamišljam to ovako.
Bog je beskonačna svest koja se nalazi u svemu što postoji - u atomu, ćeliji, u svakom živom biću - tebi, meni, psu, macki, orlu, mravu, leptiru, drvetu. Čak i u mrtvoj materiji jer ona samo prividno izgleda mrtvo. Kamen je npr. sagrađen od triliona atoma gde svaki od njih ima jezgro i elektrone koji se kreću po svojim orbitama, veoma slično kao što planete orbitiraju oko svojih zvezda. Naš ceo svemir je možda samo jedan nebitni atom neke "mrtve materije", ali je veoma živ. Taj individualni osećaj koji svako živo biće ima (da sam ja ja), je zapravo samo projekcija beskonačne svesti u taj organizam. Mi smo jedan mali trenutni ogranak te beskonačnosti. Ja nisam samo ja, već sam istovremeno ja ali i sve ostalo sto postoji.
Tako da neće Mujo odgovarati pred Bogom jer je udario Fatu, ali je bio / jeste / će biti na mestu Fate, i osetiće sve posledice svog postupka. U tome leži pravda, ne u svevisnjem sudu i raju ili paklu, već u činjenici da ono što činimo drugima zapravo činimo sebi samima. U tom slučaju, kosmička pravda je idealna i ne može zaobići ni jednog pojedinca, jer pojedinac u suštini i ne postoji. Ceo univerzum je jedno biće i jedna svest koja se projektuje u svaki delić svog postojanja ne bi li iskusila sve što može da iskusi - to je BOG.
23 Komentari
Sortiraj po: