Svemir i crne rupe: Kako je tišina dokazala njihovo postojanje

E moja deco,jel vi stvarno mislite da se svemir rikta na jednog malog,obicnog,nebitnog Zemaljca,svemir je kompleksan pojam,mi nismo istrazili ni svoju planetu,mi znamo samo u kuci,ispred kuce i oko kuce,mi ne znamo ni po gradu hodati ako je veci od pola miliona stanovnika :(

Odličan članak. Zahvalan sam Penrouzu, ne nečem za njega sporednom, njegovom učešću na "Three hundred years of gravitation", Cambridge, 1987, ed. Stephen Hawking and Werner Israel. Izdavači su sakupili radova najvećih svetskih istraživača na poljima kosmoloije, relativnosti i kvantne fizike. Na pr. S. Hawking, "Newton's Principia", R. Penrose, "Newton, Quantum Theory and Reality". Njihov ortodoksni prikaz Njutnove nauke me je "naterao" da se posvetim epistemologiji nauke. Proslava je bila prilika da se baci novo svetlo na Njutnovu fizičko-epistemološku revoluciju, i to uz pomoć najnovijih filozofskih, istorijskih i naučnih otkrića. Ta prilika je propuštena a dokaz za to se može naći u radovima u zborniku u kojima se nastavlja sa starom praksom prilaženja Njutnu isključivo kao fizičaru - "čudesno genijalnog u svom naučnom otkrivanju i formulisanju", s tim da je kao "filozof bio nekritičan, nedorečen, pa čak i drugorazredan" — i ta slika ne bledi, dakle ni u najnovije vreme. Takav način prikazivanja Njutna višestruko je štetan. S jedne strane, takav pristup nam ne može ni približiti — a kamoli objasniti — same korene nastanka Njutnove revolucije u fizici, koju je on izvršio u svojim "Principima"; s druge strane, takav pristup stvara lažnu sliku o standardnom naučnom metodu, što je štetno kako za one koji se bave naukom, tako i za one koji se bave istorijom i filozofijom prirodnih nauka, a, razume se, i za one koji se bave obrazovanjem.

E moja deco,jel vi stvarno mislite da se svemir rikta na jednog malog,obicnog,nebitnog Zemaljca,svemir je kompleksan pojam,mi nismo istrazili ni svoju planetu,mi znamo samo u kuci,ispred kuce i oko kuce,mi ne znamo ni po gradu hodati ako je veci od pola miliona stanovnika :(

Odličan članak. Zahvalan sam Penrouzu, ne nečem za njega sporednom, njegovom učešću na "Three hundred years of gravitation", Cambridge, 1987, ed. Stephen Hawking and Werner Israel. Izdavači su sakupili radova najvećih svetskih istraživača na poljima kosmoloije, relativnosti i kvantne fizike. Na pr. S. Hawking, "Newton's Principia", R. Penrose, "Newton, Quantum Theory and Reality". Njihov ortodoksni prikaz Njutnove nauke me je "naterao" da se posvetim epistemologiji nauke. Proslava je bila prilika da se baci novo svetlo na Njutnovu fizičko-epistemološku revoluciju, i to uz pomoć najnovijih filozofskih, istorijskih i naučnih otkrića. Ta prilika je propuštena a dokaz za to se može naći u radovima u zborniku u kojima se nastavlja sa starom praksom prilaženja Njutnu isključivo kao fizičaru - "čudesno genijalnog u svom naučnom otkrivanju i formulisanju", s tim da je kao "filozof bio nekritičan, nedorečen, pa čak i drugorazredan" — i ta slika ne bledi, dakle ni u najnovije vreme. Takav način prikazivanja Njutna višestruko je štetan. S jedne strane, takav pristup nam ne može ni približiti — a kamoli objasniti — same korene nastanka Njutnove revolucije u fizici, koju je on izvršio u svojim "Principima"; s druge strane, takav pristup stvara lažnu sliku o standardnom naučnom metodu, što je štetno kako za one koji se bave naukom, tako i za one koji se bave istorijom i filozofijom prirodnih nauka, a, razume se, i za one koji se bave obrazovanjem.