BBC

Petak, 25.09.2020.

09:54

Klimatske promene i društvene mreže: Ser Dejvid Atenboro otvorio Instagram profil u pokušaju da "spase planetu"

Izvor: BBC

Klimatske promene i društvene mreže: Ser Dejvid Atenboro otvorio Instagram profil u pokušaju da "spase planetu" IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

1 Komentari

Sortiraj po:

zoran stokic

pre 3 godine

Da li imamo vremena da vođstvo sveta prepustimo "prirodnim naukam" i njihovoj "metolologiji opovrgavanja"? Svet vodi "primenjeno znanje". U primenjenim strukama, naukama, postojeća znanja tretiraju se kao "episteme", za njih je to znanje savršeno i završeno, instrumentalizuju ga u praksi s ciljem stvaranja što većeg profita, efikasnosti; za njih je "knjiga prirode" otvorena i može da se čitati nepogrešivo, otuda su on skloni da tom konačnom, nepogrešivom znanju pripisuju nešto nadljudsko, pa su samim tim skloni da priznaje autoritet. Primenjeno znanje služi se: "metodologijom potvrđivanja" - kod stručnjaka i naučnika u primenjenim naukama ide za tim da se traže i ističu samo oni primeri koji potvrđuju njihove stavove njihove teorije, njihovo mišljenje; oni primeri koji bi potencijalno mogli opovrgnuti ta mišljenja se odbaciju, prigovori se ignorišu, zataškavaju, šta više, ide se za tim da se spreči svaka kritička rasprava. U fundamentalnim istraživanjima naučnik, biolog poput Atenboroa, traga za ljudskim hipotetičkim znanjem, u smislu sve istinitijih teorija, za njega je znanje "doha" (mnjenje), uvek nešto nesavšeno i nezavršeno. Da bi u tom kritičkom traganju, nagađanju, mogao biti uspešan, on ne priznaje autoritet; prirodnjaci su vođeni: "metodologijom opovrgavanja" ti naučnici smatraju da se napredak može postići samo tako što se njihove teorije, mišljenja, podvrgavaju najstrožim proverama; oni svoje teorije, izlažu najoštrijim kritikama (do tačke opovrgavanja).

zoran stokic

pre 3 godine

Da li imamo vremena da vođstvo sveta prepustimo "prirodnim naukam" i njihovoj "metolologiji opovrgavanja"? Svet vodi "primenjeno znanje". U primenjenim strukama, naukama, postojeća znanja tretiraju se kao "episteme", za njih je to znanje savršeno i završeno, instrumentalizuju ga u praksi s ciljem stvaranja što većeg profita, efikasnosti; za njih je "knjiga prirode" otvorena i može da se čitati nepogrešivo, otuda su on skloni da tom konačnom, nepogrešivom znanju pripisuju nešto nadljudsko, pa su samim tim skloni da priznaje autoritet. Primenjeno znanje služi se: "metodologijom potvrđivanja" - kod stručnjaka i naučnika u primenjenim naukama ide za tim da se traže i ističu samo oni primeri koji potvrđuju njihove stavove njihove teorije, njihovo mišljenje; oni primeri koji bi potencijalno mogli opovrgnuti ta mišljenja se odbaciju, prigovori se ignorišu, zataškavaju, šta više, ide se za tim da se spreči svaka kritička rasprava. U fundamentalnim istraživanjima naučnik, biolog poput Atenboroa, traga za ljudskim hipotetičkim znanjem, u smislu sve istinitijih teorija, za njega je znanje "doha" (mnjenje), uvek nešto nesavšeno i nezavršeno. Da bi u tom kritičkom traganju, nagađanju, mogao biti uspešan, on ne priznaje autoritet; prirodnjaci su vođeni: "metodologijom opovrgavanja" ti naučnici smatraju da se napredak može postići samo tako što se njihove teorije, mišljenja, podvrgavaju najstrožim proverama; oni svoje teorije, izlažu najoštrijim kritikama (do tačke opovrgavanja).

zoran stokic

pre 3 godine

Da li imamo vremena da vođstvo sveta prepustimo "prirodnim naukam" i njihovoj "metolologiji opovrgavanja"? Svet vodi "primenjeno znanje". U primenjenim strukama, naukama, postojeća znanja tretiraju se kao "episteme", za njih je to znanje savršeno i završeno, instrumentalizuju ga u praksi s ciljem stvaranja što većeg profita, efikasnosti; za njih je "knjiga prirode" otvorena i može da se čitati nepogrešivo, otuda su on skloni da tom konačnom, nepogrešivom znanju pripisuju nešto nadljudsko, pa su samim tim skloni da priznaje autoritet. Primenjeno znanje služi se: "metodologijom potvrđivanja" - kod stručnjaka i naučnika u primenjenim naukama ide za tim da se traže i ističu samo oni primeri koji potvrđuju njihove stavove njihove teorije, njihovo mišljenje; oni primeri koji bi potencijalno mogli opovrgnuti ta mišljenja se odbaciju, prigovori se ignorišu, zataškavaju, šta više, ide se za tim da se spreči svaka kritička rasprava. U fundamentalnim istraživanjima naučnik, biolog poput Atenboroa, traga za ljudskim hipotetičkim znanjem, u smislu sve istinitijih teorija, za njega je znanje "doha" (mnjenje), uvek nešto nesavšeno i nezavršeno. Da bi u tom kritičkom traganju, nagađanju, mogao biti uspešan, on ne priznaje autoritet; prirodnjaci su vođeni: "metodologijom opovrgavanja" ti naučnici smatraju da se napredak može postići samo tako što se njihove teorije, mišljenja, podvrgavaju najstrožim proverama; oni svoje teorije, izlažu najoštrijim kritikama (do tačke opovrgavanja).