m
pre 3 godine
U ovako raspaloj državi neverovatno ali utešno zvuči činjenica da imamo relativno snažnu i pre svega zdravu književnu industriju. Na stranu podaci o najčitanijim knjigama, koji ništa bitno zapravo ne govore (najgledaniji filmovi na svetu su Marvelovi, a najslušanija muzika pop gluposti, pa to niko ne uzima kao znak da su film ili muzika u globalu propali kao umetnost), naši izdavači ipak prevode 99% najrelevantnijih savremenih svetskih izdanja, uključujući kako "blokbastere" poput Knausgora, Ferante ili Murakamija, tako i opskurnije, ali podjednako kvalitetne stvari poput Peljevina, Mjevila, Pontisa ili Samante Šveblin.
Što je posebno pohvalno, čak i male/srednje izdavačke kuće koje nemaju "popularna" izdanja (Arhipelag, Booka, ČK, Agora, donekle i Geopoetika i Dereta) imaju odličan odabir. Čak i velike izdavačke kuće poput Lagune ili Vulkana nisu potpuni treš, kao što su recimo u susednim zemljama, pa tako pored očiglednog smeća objavljuju i klasike srpske i svetske književnosti, a pruža se prilika i mlađim piscima, koji takođe uopšte nisu loši - nisu u rangu Crnjanskog, Andrića, Selimovića i Pekića, ali ko jeste, čak i u svetskim okvirima...
Lično sam pazario dosta knjiga tokom karantina zahvaljujući dobrim popustima raznih izdavačkih kuća, jer se čak i među knjigama koje su davane za stotinjak dinara moglo naći odličnog ulova. Nadam se samo da će se uskoro češće pojavljivati i e-knjige, što je jedina kardinalna zamerka srpskim izdavačima koju bih izrekao.
3 Komentari
Sortiraj po: