prava lola
pre 4 godine
Casovi maternjeg jezika, ma koji to jezik bio, ma koji prostor i kultura, imaju isti cilj. Tehnicki je potrebno nauciti slova i pravila gradjenja i koriscenja reci. Prava vrednost ucenja sopstvenog jezika je mnogo kompleksnija, rec je o izgradnji licnosti. Poenta ucenja je da umete da govorite, da citate, da razumete procitano, da uvidjate logicke celine, da ih preradjujete i nadogradjujete, da ih objasnjavate, interpretirate, ukrstate, suprotstavljate, i na kraju kreirate.
Ako vladate jezikom, vladate i misljenjem. Ako ste u tome losi, s mukom cete savladjivati sve apstrakcije kojima se budete bavili. Tesko cete uciti, ma sta ucili, tesko cete razumeti, tesko zakljucivati, jos teze oblikovati svoje misljenje, a najteze ga braniti.
Pa ako sve to ne treba ni vama ni vasoj deci, ostanite slepi kod ociju. Ni jedan strucnjak nije postao strucan dok nije savladao tajne jezika.
Prosto je, jezik=misljenje. Ono sto mozete da izgovorite to i znate; ono sto ne mozete da verbalizujete sasvim sigurno ne znate.
Sasvim je druga prica drustvo koje ne zeli da mislite pa protura pricu o losim nastavnicima, nepotrebnom ucenju, zadacima i sl. Eto, postigli su, ispisite decu iz skola, da se ne muce...
49 Komentari
Sortiraj po: