Petak, 17.01.2020.

12:46

Bez njega ''Gospodar prstenova'' možda nikada ne bi bio zapisan: Umro sin Dž. R. R. Tolkina

Izvor: Tanjug

Bez njega ''Gospodar prstenova'' možda nikada ne bi bio zapisan: Umro sin Dž. R. R. Tolkina IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

15 Komentari

Sortiraj po:

Mormegil

pre 4 godine

„Put večno ide, nikad ne prestaje
Od vrata gde poče i zatim.
Daleko napred gde put nestaje,
Moram, ako mogu, da pratim.
Nek noge što ga slede živahno gaze,
Dok ne dosegne neki put veći
Gde se sreću mnoga poslanja i staze.
A kamo tad? Ne umem reći...“

Saša 2.

pre 4 godine

R. I. P. Sad ostaje pitanje kako je formulisao u testamentu autorska prava za Silmarilion jer bilo bi sjajno da unuci pristanu na ekranizaciju iako se on izričito protiv toga borio.

Gde ja živim

pre 4 godine

Lepe godine. Hvala za sve što je uradio da očuva očev legat za novije generacije. Neka mu je laka zemlja i srećan put u Valinor kod oca.

Gde ja živim

pre 4 godine

Lepe godine. Hvala za sve što je uradio da očuva očev legat za novije generacije. Neka mu je laka zemlja i srećan put u Valinor kod oca.

Saša 2.

pre 4 godine

R. I. P. Sad ostaje pitanje kako je formulisao u testamentu autorska prava za Silmarilion jer bilo bi sjajno da unuci pristanu na ekranizaciju iako se on izričito protiv toga borio.

Mormegil

pre 4 godine

„Put večno ide, nikad ne prestaje
Od vrata gde poče i zatim.
Daleko napred gde put nestaje,
Moram, ako mogu, da pratim.
Nek noge što ga slede živahno gaze,
Dok ne dosegne neki put veći
Gde se sreću mnoga poslanja i staze.
A kamo tad? Ne umem reći...“

Saša 2.

pre 4 godine

R. I. P. Sad ostaje pitanje kako je formulisao u testamentu autorska prava za Silmarilion jer bilo bi sjajno da unuci pristanu na ekranizaciju iako se on izričito protiv toga borio.

Gde ja živim

pre 4 godine

Lepe godine. Hvala za sve što je uradio da očuva očev legat za novije generacije. Neka mu je laka zemlja i srećan put u Valinor kod oca.

Mormegil

pre 4 godine

„Put večno ide, nikad ne prestaje
Od vrata gde poče i zatim.
Daleko napred gde put nestaje,
Moram, ako mogu, da pratim.
Nek noge što ga slede živahno gaze,
Dok ne dosegne neki put veći
Gde se sreću mnoga poslanja i staze.
A kamo tad? Ne umem reći...“