Kolaricu panicu
pre 4 godine
1996. sam sa porodicom "dao petama vetra" iz Bgd autobusom do Budimpeste, pa, onda, KLM avion. U porodicnom prtljagu smo imali i pedesetak knjiga uglavnom sa posvetama autora iz cele SFRJ i nesto moje strucne literature (jezicke). Nikakvih problema ni na kojoj carini, osim kod Madjara, a i njih je vise zanimalo znamo li gde je Arkan (Cista glupost, ali tako je bilo). Za knjige i sl. kulturno dobro niko nigde nije pitao.
2005. sam sa knjizevnicima Kanade bio gost jednog poznatog knj. festivala u Srbiji. Opet - u povratku - puna torba knjiga (opet sa posvetama) i svakakvog materijala (prospekti i sl. izdavackih kuca i pojedinaca) i niko ne pita za to. Cak ni Kanadjane. Kad dodjem u ex-YU stvarno kupim mnogo knjiga. U jednoj knjizari u Bgd prodavcica se cudila. Kaze: "Neverovatno je da neko kupi toliko odjednom. To niko ne rad." (!?)
Razumem Zakon da se mora imati neka dozvola, ali za RETKA dela, ali ne i za ono sto se moze legalno kupiti i koje se "napravi" u nekoliko stotina, pa i hiljada primeraka.
38 Komentari
Sortiraj po: