Marija
pre 4 godine
Ima jedna vrsta koja je i u četrdesetim neudata i takva ostane do kraja života. To su one koje ne znaju da cene i vole ono što imaju pored sebe, one svoje ljude, nego žive u bajkama očekujući da po njih dođe princ na belom konju, koji za njih ne mari i nikada nije čuo, i koji, naravno, nikada ne dođe. One ne shvataju da im njihov stav, mržnja prema svojima, donosi samo nesreću, a obožavanje tuđina nikome nije donelo sreću.
(Djido, 7. septembar 2019 13:36)
Ovo je ad hominem, ali nema veze, odgovoriću. Imam 31 godinu, jesam neudata, ali osoba u koju sam zaljubljena je sve samo ne princ na belom konju: običan srpski radnik, koji je i te kako za mene čuo i sa kojim se poznajem, što se kaže, u dušu. Ja nemam mržnju prema svojima, niti obožavanje tuđina. Volim ljude generalno i ne smatram tuđinom ni jedno ljudsko biće na planeti. To koliko su mi sportisti (koje lično ne poznajem) dragi i bliski, zavisi isključivo od njihove ličnosti, ne od toga na kom mestu žive i kog su porekla. Znam da je posmatrati ljude isključivo kao ljude - a ne kao političko oruđe - donekle kontroverzna pojava u nacionalističkom društvu, ali nikad se nisam stidela onoga što osećam i nije mi bio problem da to izrazim. Nadal mi je simpatičan i ništa me neće sprečiti da u finalu navijam za njega. Mentalni sklop koji će me zbog toga okrakterisati kao usedelicu na emocionalnom razvoju tinejdžerke (koja se "zaljubljuje" u javne ličnosti i pripisuje im arhetipove iz bajki) - ne razumem, niti želim. Pozdrav.
113 Komentari
Sortiraj po: