Samosvesna građanka
pre 5 godina
... Jedino sto bi joj ja mogao poruciti (a pratim njen blog redovno) jest da ne postoji nacin da zivotu da potpuni smisao. Sve ono sto kroz zivot tim povodom pokusavamo je samo koprcanje. Na kraju se opet, kad tjelo popusti, sve svede na isto, vratis se konvencinalnom nacinu zivota i moras resavati iste one probleme kao i svi ostali. Imas ta neka secanja i mislis da si svoj zivot potrosio bas onako kako hteo, a ustvari milion rupa i neispunjenih zelja je i dalje tu.
Jedina mozda kakva-takva satisfakcija za gorku neminovnost naseg starenja i sav besmisao koji iz toga proizilazi jeste gledanje novog zivota koji smo stvorili. Taj novi mladi zivot cesto lici na nas. To ne moze pedalajuci.
(Jablan, 19. novembar 2018 16:26)
Stvarno ne razumem zašto nam u naše živote starost mora neizostavno doneti shvatanje da je život (besmislen)! Od svoje dvadesete godne sam samostalno putovala - vozom, biciklom, autobusom, avionom, pa i autostopom (iz Šapca ili do nekoliko turističkih mesta na Jadranu) i sledećih bezmalo pedeset godina sam putovala, ali više ne autostopom. Doživela sam bezbroj i lepih i manje lepih trenutaka, sati i dana, ali je to nešto na šta sam računala i na šta sam već unapred bila spremna. Sada, kada sam pri kraju sedme decenije života i kada jedva da jednom u dve-tri godine odem negde, osećam se lepo kada se setim tih mojih (ipak avanturističkih) putovanja, nisam džangrizava, sina sam naučila da voli rizik i putovanja.
58 Komentari
Sortiraj po: