zoran stokic
pre 5 godina
@Ana I Beogradska hilharmonija treba da se bavi i odgajanjem novih muzičkih generacija jer oko 30 g u društvu traje prevelika turbulencija koja je oduvala mnoge građanske vrednosti pa i klasičnu muziku. Bez KONTINUITETA nema kulture bilo čega. Koliko je kontinuitet važan u građaskom društvu najbolje pokazuje i istorija muzike – pokazuje da bez brojnih velikih kompozitora predhodnika ne bi bilo ni muzičkih ikona: Mocarta, Betovena....pa ni Bartoka. Da li je „muzičko platno“, na primer, pre Mozarta bilo prazno? Ne nije! Mocart je imao apsolutni sluh i kada bi čuo neko delo vodećih kompozitora tih vremena, pokušavao je da ih nadmaši „kopirajući njihovu tehniku“; zvezde Pariza (Ševalije de Sen-Žorž, Gluk, Gretri, Gosek, Sakini), zvezda Londona (Johan Bah), Manhajma (Stamic), Praga (Misliveček, Dušek), Beča (Ditersdorf, Salijeri, Vanhal, Mihael Hajdn, Jozef Hajdn), italijanske zvezde (Lukezea, Paizijela, Pičinija,…). Ko hoće može da posluša:
Andrea Luca Luchesi - Piano Concerto in F major (čuće i Mocarta i Betovenova), Giovanni Paisiello - Piano Concerto No. 4 in G minor. Uzgred svako može da proveri da je uvertira iz Paiselovog "Seviljskog berberina" (Il Barbiere di Siviglia 1782. Giovanni Paisiello) postala Mozartova uvertira u "Figarovoj ženidbi"(1786.). Joseph Bologne Chevalier de Saint-Georges. Violin Concerto in G major, Op.2, No.1
Ps. Poslušati i preteču Betovena Giovanni Battista Viotti - Violin Concerto No. 22 in A minor
8 Komentari
Sortiraj po: