margo
pre 6 godina
Bio sam u Srbiji 90tih, celo bombardovanje isto u zemlji i aktivno ucestvovao u protestima. Kad smo konacno oborili najveceg unistitelja Srbije u istoriji postojala je nada tako da cak ni kad su ubili Djindjica nisam otisao, a to mi je velika greska. Ali onog dana kad je Toma izabran sam poceo da trazim posao preko i otisao u Svajcarsku pola godine kasnije. Razlog je prost, narod apsolutno ima pravo vrati one protiv kojih sam se dobar deo zivota borio, to je demokratija. Ali ja ne moram u tome vise da zivim.
Ono sto me je najvise iznenadilo koliko Srba srecem po svetu. Sta reci kad sam u Osaki nabasao na zenu koja tamo radi kao tehnolog.
U 21 veku par klikova nas deli od informacija o bilo kojoj zemlji, par meseci od ucenja osnova drugog jezika, par godina od jake sertifikacije koja otvara dobre poslovne opcije. Ko god zeli da uci i usavrsava se ce zeleti da zivi u Srbiji kao sto bi fudbaler premijer lige zeleo da igra u trecoj ligi. Nine rec o parama, rec je o kvalitetu zivota, hrane, vazduha, okruzenja i mogucnostima. Ne biramo gde cemo da se rodimo al mozemo da biramo gde cemo ziveti. A ko masta da ce promeniti Srbiju proci ce mu zivot u mastanju, a ako ikad bude mogao nesto da promeni, pre nego sto to uspe sklonice ga na bilo koji nacin. Unapred izgubljena borba, vecina voli ovakav zivot kakav danas imaju. Trebalo mi je dosta to da shvatim.
92 Komentari
Sortiraj po: