"Hrvatska je ponižena posetom Vučića"

Podržavam razgovore (bez ozira na manjkavosti), podržavam jer samo tako možemo riješiti probleme i postati sasvim pristojni susjedi u nekoj daljoj budućnosti i dobri prijatelji a u još daljoj i dobri partneri. Da bili dobri partneri i prijatelji mora se obnoviti povjerenje, a to se može samo istinom i otvorenešću. Ne možemo na iste događaje gledati toliko različito jer to nije moguće. Istina je samo jedna a mi se moramo potruditi da je sagledamo objektivno.

I mi u Srbiji smo poniženi jer nam face iz 90ih vode državu.

Kod vas je bio 3 dana, kod nas je već 25 godina.

Kakva izjava ovog Glavaševića! Uželeo sam se ovako pametnih i jasnih poruka u politici.
Glavaševiću, dođi u Srbiju, za sad imaš jedan glas.

"Pomirenje mogu započeti oni koji su gladni mira i prijateljstva, a ne oni koji su gladni moći..."

Svi oni koji su 1990-ih iskreno bili za mir i prijateljstvo, ostali su i danas na istim stanovištima. Kakvo pomirenje je njima potrebno, i s kim? S druge strane, oni koji su gladni moći i vlasti, ne biraju način ni sredstva da svoju glad utole, a sredstva uključuju i neprekidnu mantru o pomirenju. S treće strane, svi oni koji nisu imali svoj stav (ili ga, silom prilika, nisu mogli imati), već su se okretali kako je ratni vetar duvao, imaju pravo da im neko zvanično, jasno i precizno kaže ko je profitirao na njihovoj nesreći, patnji i stradanjima.

Ја се,као Србин,у потпуности слажем са господином, Миром Буљем, да се Александар Вучић, пре свега, треба извинити српском живљу из Хрватске због своје ратно-хушкачке политике деведесетих година прошлог века.

Hrvatska nije ponižena (iako bi bilo bolje da se Vučić u svoje ime i za svoje govore izvinuo, da se pozvao na mladost, manjak znanja i iskustva i utjecaj starijih kojima je vjerovao). Vučić bi tada dobio na kredibilitetu i Hrvatska bi mu više vjerovala, a ne bi ga koštalo ništa (možda bi izgubio koji desni glas ali bi dobio višestruko glasova centra uz svoje postojeće birače, no sad to nije važno). Veće poniženje Hrvatskoj bi bilo da se beskrajno dugo ljuti i da ne rješava probleme. Treba razumjeti i Vučića, i on je pod pritiskom raznih silnica (unutarnjih i vanjskih), za neke pritiske je sam kriv za druge krivi su drugi ali on trpi. Treba mu dati šansu da se reformatira, da sam pogleda što je govorio 90-ih i da shvati koliko je to bilo nekorektno, štetno, uvredljivo i glupo. Ni jedna strana (ni srpska ni hrvatska) od toga nije imala koristi i Vučić je dužan izviniti se i Hrvatima i Srbima i Bošnjacima za svoje izgovorene riječi. I Srbi su zbog tih riječi pretrpjeli štetu. Vučić će uvidjeti nužnost izvinjenja ako želi graditi bolje odnose sa susjedima. Za sve probleme idemo korak po korak. Ne može se probleme gomilati 100 godina a onda ih riješiti u dva dana ili u dva mjeseca. Uglavnom da se počne rješavati i da se ustraje na tom putu. Vučić je mogao bolje iskoristiti gostovanje ali i ovo je neki pomak u dobrom smjeru.

I mi u Srbiji smo poniženi jer nam face iz 90ih vode državu.

Kakva izjava ovog Glavaševića! Uželeo sam se ovako pametnih i jasnih poruka u politici.
Glavaševiću, dođi u Srbiju, za sad imaš jedan glas.

"Pomirenje mogu započeti oni koji su gladni mira i prijateljstva, a ne oni koji su gladni moći..."

Svi oni koji su 1990-ih iskreno bili za mir i prijateljstvo, ostali su i danas na istim stanovištima. Kakvo pomirenje je njima potrebno, i s kim? S druge strane, oni koji su gladni moći i vlasti, ne biraju način ni sredstva da svoju glad utole, a sredstva uključuju i neprekidnu mantru o pomirenju. S treće strane, svi oni koji nisu imali svoj stav (ili ga, silom prilika, nisu mogli imati), već su se okretali kako je ratni vetar duvao, imaju pravo da im neko zvanično, jasno i precizno kaže ko je profitirao na njihovoj nesreći, patnji i stradanjima.

Kod vas je bio 3 dana, kod nas je već 25 godina.

Ја се,као Србин,у потпуности слажем са господином, Миром Буљем, да се Александар Вучић, пре свега, треба извинити српском живљу из Хрватске због своје ратно-хушкачке политике деведесетих година прошлог века.

Hrvatska nije ponižena (iako bi bilo bolje da se Vučić u svoje ime i za svoje govore izvinuo, da se pozvao na mladost, manjak znanja i iskustva i utjecaj starijih kojima je vjerovao). Vučić bi tada dobio na kredibilitetu i Hrvatska bi mu više vjerovala, a ne bi ga koštalo ništa (možda bi izgubio koji desni glas ali bi dobio višestruko glasova centra uz svoje postojeće birače, no sad to nije važno). Veće poniženje Hrvatskoj bi bilo da se beskrajno dugo ljuti i da ne rješava probleme. Treba razumjeti i Vučića, i on je pod pritiskom raznih silnica (unutarnjih i vanjskih), za neke pritiske je sam kriv za druge krivi su drugi ali on trpi. Treba mu dati šansu da se reformatira, da sam pogleda što je govorio 90-ih i da shvati koliko je to bilo nekorektno, štetno, uvredljivo i glupo. Ni jedna strana (ni srpska ni hrvatska) od toga nije imala koristi i Vučić je dužan izviniti se i Hrvatima i Srbima i Bošnjacima za svoje izgovorene riječi. I Srbi su zbog tih riječi pretrpjeli štetu. Vučić će uvidjeti nužnost izvinjenja ako želi graditi bolje odnose sa susjedima. Za sve probleme idemo korak po korak. Ne može se probleme gomilati 100 godina a onda ih riješiti u dva dana ili u dva mjeseca. Uglavnom da se počne rješavati i da se ustraje na tom putu. Vučić je mogao bolje iskoristiti gostovanje ali i ovo je neki pomak u dobrom smjeru.

Podržavam razgovore (bez ozira na manjkavosti), podržavam jer samo tako možemo riješiti probleme i postati sasvim pristojni susjedi u nekoj daljoj budućnosti i dobri prijatelji a u još daljoj i dobri partneri. Da bili dobri partneri i prijatelji mora se obnoviti povjerenje, a to se može samo istinom i otvorenešću. Ne možemo na iste događaje gledati toliko različito jer to nije moguće. Istina je samo jedna a mi se moramo potruditi da je sagledamo objektivno.