Vik
pre 6 godina
Kada smo brat i ja dobili samojeda, imao sam samo sest godina. Umro je 2014. godine sa navrsenih 16 godina.
Valjda sam toliko bio navikao da je tu celo moje odrastanje, da nisam dovoljno postovao njegovu ljubav, odanost i prisutnost. Kada je on umro, kao da je umro deo mene. I onda mi ovakvi snimci nateraju suze na oci :) Ali nisu to samo suze tuge, vec i suze srece sto je bio uz mene dok sam odrastao; sto je bio tu kada je bilo najlepse: u detinjstvu.
I danas, dok setam Beogradom, kada sretnem tudjeg, a on me pogleda, kao da je to onaj moj, jedan jedini, odani. Ziveo Samojed!
4 Komentari
Sortiraj po: