Fobija od lifta
pre 6 godina
49 godina straha od lifta, odnosno od situacije da ću ostati zaglavljena u njemu, usled nestanka struje, kvara itd... Sve do početka ove godine. Do ovog januara uvek pešice, bez obzira na koji sprat. E lepo ja tako odlučim jednog dana, iznenada bez prethodnog planiranja: Dosta je bilo! Ima da udješ u taj lift i gotovo ( kažem sama sebi ). Skupim hrabrost, udahnem duboko vazduh i udjem...vrata se zatvaraju, lift kreće uvis, mene polako hvata panika, ali samu sebe bodrim - samo polako i duboko diši, nastavljam sa takvim disanjem, lift se zaustavlja izlazim i čudim se: ,,gle, živa sam, nije bilo tako strašno"! Od tada, posle uspešnog vatrenog krštenja, stalno koristim lift. Ali ima jedna caka, i dalje koristim onu tehniku dubokog i sporog disanja. Davno sam još čula da to pomaže kod napada panike, i evo mogu potvrditi da to stvarno radi! P.S.pomislih sramota bi bilo da umrem, a da nisam bar pokušala da pobedim svoju fobiju! Bar mislim da sam je pobedila? Ili nisam, možda još negde čuči u meni podlo pritajena?!
19 Komentari
Sortiraj po: