Izbeglice: Tražimo vam rešenja

Ja sam za to da se prvo vidi ko u stvari jeste, a ko nije izbjeglica.
Recimo moj komsija iz Benkovca je jos 2005 godine za velike pare prodao kucu i imanje u Benkovcu. On je jos 1998 izvadio hrvatske papire a i sada ih ima.
Jednosavno je oko 2004 otisao bez problemaa i kod javnog biljeznika u Zadru potpiso kupoprodajni ugovor uzeo pare.

Ali, on se i dan danas u Srbiji izjasnjava/predsatavlja kao izbjeglica u predjednistvu je udruzenja izbjeglica i cak u Srbiji ganja stan preko njih. Naravno nikome nije prijavio da je prodao kucu i imanje tj. to jedino znaju njegove predratne komsije i Srbi i Hrvati.

Slazem se. A kako je Hrvatska vec ulozila pozamasna sredstva u obnovu kuca, povratak izbjeglih i opcenito normalizaciju digits na tim prostorima, po menu je glavno pitanje namjerava li Srbija dati nekakav novac za svoj udio u senlucenju devedesetih. Ili bi mozda Hrvatska trebala platiti sav ceh?

@ (prvo treba,.., 25. februar 2014 19:31)

Evo ti ekskluzivni izvještaj iz mjesta pored Benkovca!

To nije priča tvog komšije, to je priča više-manje svih "izbjeglica". Kad se govori o "proteranima" tvoj komšija nadopunjuje tu statistiku! Kad se govorio o obespravljenima, tvoj komšija vjerojatno sjedi u prvom redu, itd.

I onda kad im se to sve predoči, onda kažu - "Pa dobro, dajte nam posla"...
Heee, dajte ga vi meni!

A sad moja priča.. koji sam Hrvat. Kuća potpuno spaljena, prije toga minirana, bjesomučno protjeran pod najgorim prijetnjama u septembru 1991., prije toga pobijena stoka na ispaši i još puno grozota koje vam taj komšija nikada neće izreći, sasvim sigurno!

Onda se dogodilo da sam se ja vratio doma drugi dan "Oluje" i zatekao svoju kuću u opisanom stanju. Trebalo je to obnovit. Jedan zahtjev, drugi zahtjev, deset zahtjeva i ne bi to nikada bilo niti rješeno da sa svojih deset prstiju i radom u Njemačkoj nisam svoju starinu uspio dovesti pod krov. Hrvatska država je tek poslije osam godina se sjetila da me pomogne u namještaju i jedan dan istovarila nekoliko stolica, madrac i jedan frižider ispred tad još uvijek neobnovljene kuće.

Da ironija bude veće, Srpske kuće su se obnavljale i nicale kao gljive poslije kiše, jer se Hrvatska trebala dokazati pred Europskom Unijom kako potiče povratak (što je bio jedan od uslova).

I sad meni netko ide pričat kako su oni obespravljeni???

Moj komšija Đuro (izbeglica od 1995.) kaže da bi se on vratio na Kordun je nema razloga da se plaši komšija pošto nikom ništa nije loše učinio ali se plaši da će izgubiti status borca od 1991. godine i povlastice koje iz toga proizilaze. On se slaže da bi i Hrvatima i Srbima koji nisu vršili neke zločine trebalo priznat status borca oa 1991. godine, zbog patnji koje su im političri ( srpski i hrvatski) priredili. Slaže se Đura da sve one koji su "šenlučili" treba privesti sudu pravde.

@ (prvo treba,.., 25. februar 2014 19:31)

Evo ti ekskluzivni izvještaj iz mjesta pored Benkovca!

To nije priča tvog komšije, to je priča više-manje svih "izbjeglica". Kad se govori o "proteranima" tvoj komšija nadopunjuje tu statistiku! Kad se govorio o obespravljenima, tvoj komšija vjerojatno sjedi u prvom redu, itd.

I onda kad im se to sve predoči, onda kažu - "Pa dobro, dajte nam posla"...
Heee, dajte ga vi meni!

A sad moja priča.. koji sam Hrvat. Kuća potpuno spaljena, prije toga minirana, bjesomučno protjeran pod najgorim prijetnjama u septembru 1991., prije toga pobijena stoka na ispaši i još puno grozota koje vam taj komšija nikada neće izreći, sasvim sigurno!

Onda se dogodilo da sam se ja vratio doma drugi dan "Oluje" i zatekao svoju kuću u opisanom stanju. Trebalo je to obnovit. Jedan zahtjev, drugi zahtjev, deset zahtjeva i ne bi to nikada bilo niti rješeno da sa svojih deset prstiju i radom u Njemačkoj nisam svoju starinu uspio dovesti pod krov. Hrvatska država je tek poslije osam godina se sjetila da me pomogne u namještaju i jedan dan istovarila nekoliko stolica, madrac i jedan frižider ispred tad još uvijek neobnovljene kuće.

Da ironija bude veće, Srpske kuće su se obnavljale i nicale kao gljive poslije kiše, jer se Hrvatska trebala dokazati pred Europskom Unijom kako potiče povratak (što je bio jedan od uslova).

I sad meni netko ide pričat kako su oni obespravljeni???

Moj komšija Đuro (izbeglica od 1995.) kaže da bi se on vratio na Kordun je nema razloga da se plaši komšija pošto nikom ništa nije loše učinio ali se plaši da će izgubiti status borca od 1991. godine i povlastice koje iz toga proizilaze. On se slaže da bi i Hrvatima i Srbima koji nisu vršili neke zločine trebalo priznat status borca oa 1991. godine, zbog patnji koje su im političri ( srpski i hrvatski) priredili. Slaže se Đura da sve one koji su "šenlučili" treba privesti sudu pravde.

Slazem se. A kako je Hrvatska vec ulozila pozamasna sredstva u obnovu kuca, povratak izbjeglih i opcenito normalizaciju digits na tim prostorima, po menu je glavno pitanje namjerava li Srbija dati nekakav novac za svoj udio u senlucenju devedesetih. Ili bi mozda Hrvatska trebala platiti sav ceh?

Ja sam za to da se prvo vidi ko u stvari jeste, a ko nije izbjeglica.
Recimo moj komsija iz Benkovca je jos 2005 godine za velike pare prodao kucu i imanje u Benkovcu. On je jos 1998 izvadio hrvatske papire a i sada ih ima.
Jednosavno je oko 2004 otisao bez problemaa i kod javnog biljeznika u Zadru potpiso kupoprodajni ugovor uzeo pare.

Ali, on se i dan danas u Srbiji izjasnjava/predsatavlja kao izbjeglica u predjednistvu je udruzenja izbjeglica i cak u Srbiji ganja stan preko njih. Naravno nikome nije prijavio da je prodao kucu i imanje tj. to jedino znaju njegove predratne komsije i Srbi i Hrvati.