Kao umetnik, novinar i animator kulture sa
dvadeset godina javnog staza i statusom Javnog
Ilegalca, dopustam sebi Slobodu da se na
ovaj nacin obratim Javnosti i Savremenicima.
Kao pojedinacni pojedinac, bez ambicija i
pretenzija u nastupelom grabezu za moc, pozicije
i pocasti, govorim u sopstveno ime, obavezan
iskljucivo sopstvenim dosadasnjim radom u
prilog osvajanja Slobode i Nezavisnog Misljenja.
Polazeci od notorne cinjenice da je pojam
licne i kolektivne Savesti moguce izvesti
jedino iz pojma licne i kolektivne Svesti,
i dalje, uzimajuci u obzir visegodisnje,
katastrofalno stanje pomenute kolektivne
Svesti, ovaj Prigovor ne upucujem mnostvu
vlasnika licne Krivice, pa cak ni dezavuisanim
institucijama, instancama i distancama Zajednice.
Dopustite mi, dakle, da vasoj Paznji ponudim
sledecu argumentaciju: Prigovor Savesti ne
upucujem Majstorima petorazrednog cinizma
i tragikomicne Demagogije, eksponenetima
dojucerasnjeg rezima koji se od prvog do
poslednjeg dana vladavine legitimisao kao
pogrebno preduzece, ustanovljeno od strane
ljudi koji su svesno, racionalnim izborom
odbacili Moral, Odgovornost i Savest, i stali
na stranu Zla. Prigovor Savesti ne upucujem
ni dojucerasnjim Sluskinjama pomenutog rezima,
Vojsci i Policiji, ubedjen da ce im upravo
narod u cije ime su pocinili nesagledive
stete uputiti jedini merodavan, narodni Prigovor.
Prigovor Savesti ne upucujem na adresu Narodne
Crkve sa cijih je visokih instanci sve do
nedavno, kao Glas Pomirenja do nas stizao
pomirljivi poziv: Deco nasa, ako vec lazete,
kradete i ubijate, cinite to u ime Visih
Interesa! Ovaj Prigovor Savesti ne upucujem
vodecim Institucijama narodne kulture, Nacionalnoj
akademiji i vrlim Ha-Hademicarima cija se
ocinska zabrinutost nad sudbinom naroda odrazila
na sposobnosti Memorije, pa su glatko zaboravili
na Memorandum. Prigovor Savesti ne upucujem
Proizvodjacima Stvarnosti, mas-medijskim
Podanicima Maloumlja i Kreatorima Obmane
cija se interpretacija Kolektivne Istine
tokom protekle decenije svodila na pobedonosni
slogan: Istina je bezbroj puta uporno ponovljena
laz! Svedoci tako proizvedene Stvarnosti
od prvog trenutka znaju da je jedno odlucno,
esnafsko NE moglo da osujeti i spreci desetogodisnji
Kosmar i Unakaz. Prigovor Savesti ne upucujem
gomili mediokriteta na kljucnim drustvenim
polozajima, samozvanim Ekspertima, profesionalnim
Diletantima, vrhunskim strucnjacima za sprovodjenje
Negativne Selekcije i uglednim Biznismenima
koji su udruzenim snagama sopstvenu zemlju
pretvorili u globalnu buvlju pijacu i fabriku
Lumpenproleterijata. Prigovor Savesti ne
upucujem Pobunjenickoj Estradi, Pevacima
laznih pesama, gomili trovaca, nadnicara
i tezgarosa, koji su nas u svim mogucim i
nemogucim prilikama i neprilikama, u dobru
i zlu, u miru i nemiru, guslili sopstvenim
Smradom, trulim sujetama i jeftinim multipraktik
Porukama sirokoeksploatisanim u svrhu stimulacije,
najprimitivnije masovne Egzaltacije. Prigovor
Savesti, konacno, ne upucujem cak ni Izvrsiteljima
koji su obavili linc Morala i silovanje Pravde.
Prigovor Savesti upucujem upravo zrtvi tog
linca i silovanja, Vecinskom, Kolektivnom
Coveku ove Zajednice. Coveku koji je pristao
na podmetnutu Zabludu prema kojoj Kolektivna
Krivica ne zna za Odgovornost iznudivsi tako
u prilog sopstvenih zlotvora i u korist sopstvene
Stete, prezir i ogorcenje citave Planete,
i konacno, Izgovor o ugrozenosti sopstvenog
Opstanka. Klizeci ka Dnu Bezdana, duboko
uljuljkan u narucju Bolesti teskog budjenja,
vise od pola veka nesposoban da obezbedi
sopstvenu biolosku, ekonomsku i duhovnu reprodukciju,
utonuo u Samoobmanu, u kojoj je Inat sinonim
za Ponos, a Prkos zamena za Dostojanstvo,
gluv za poruke sopstvene Istorije i za Mudrost
sopstvenih Predaka, koja na sve moguce nacine
upozorava da Mentalitet proizvodi Autoritet,
uzdizuci sopstvenu Nezrelost u visine Nebeske
Vrline, Kolektivni Covek je pevao Boze Pravde,
odbijajuci da vidi kako je Pravda neumoljiva
i surova sve vreme tu, na Snazi. Dok podvlaci
crtu i ispostavlja Racun uz zatezne Kamate,
prozvana Pravda strpljivo ponavlja Veliko
Nacelo dostupno svakom zivom Stvorenju pod
Kapom Nebeskom: Ne cini drugome ono sto ti
ne zelis da drugi cini tebi! Ovom do juce
pregazenom Coveku nije potrebno ni Pomilovanje
ni Pokajanje da bi se ponovo uspostavio kao
Uspravni Covek. Treba mu mnogo Svesti, Savesti,
Hrabrosti i spremnosti da stane pred sopstveno
doskora iskrivljeno Ogledalo. Priznanje da
je lik u odrazu Ogledala prizor Sustine koju
ubuduce mora stvarati, braniti i za nju odgovarati
sam. Sam pred Sobom i u sopstveno Ime. U
nadi da ovaj Prigovor Savesti nece doziveti
sudbinu Kasandrine pesme zataskane pod tepih,
saljem ga na adrese svih javnih glasila u
Prestonici, uz razumljivu molbu da ga objave
integralno ili da ga, vec prema izboru sopstvene
Savesti ne objavljuju uopste. U Beogradu,
10. oktobra, 2000. Miomir Grujic Fleka
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 2
Pogledaj komentare