MIOMIR GRUJIC FLEKA: PRIGOVOR SAVESTI

Izvor: B92

Petak, 13.10.2000.

22:44

Default images

Kao umetnik, novinar i animator kulture sa dvadeset godina javnog staza i statusom Javnog Ilegalca, dopustam sebi Slobodu da se na ovaj nacin obratim Javnosti i Savremenicima. Kao pojedinacni pojedinac, bez ambicija i pretenzija u nastupelom grabezu za moc, pozicije i pocasti, govorim u sopstveno ime, obavezan iskljucivo sopstvenim dosadasnjim radom u prilog osvajanja Slobode i Nezavisnog Misljenja. Polazeci od notorne cinjenice da je pojam licne i kolektivne Savesti moguce izvesti jedino iz pojma licne i kolektivne Svesti, i dalje, uzimajuci u obzir visegodisnje, katastrofalno stanje pomenute kolektivne Svesti, ovaj Prigovor ne upucujem mnostvu vlasnika licne Krivice, pa cak ni dezavuisanim institucijama, instancama i distancama Zajednice. Dopustite mi, dakle, da vasoj Paznji ponudim sledecu argumentaciju: Prigovor Savesti ne upucujem Majstorima petorazrednog cinizma i tragikomicne Demagogije, eksponenetima dojucerasnjeg rezima koji se od prvog do poslednjeg dana vladavine legitimisao kao pogrebno preduzece, ustanovljeno od strane ljudi koji su svesno, racionalnim izborom odbacili Moral, Odgovornost i Savest, i stali na stranu Zla. Prigovor Savesti ne upucujem ni dojucerasnjim Sluskinjama pomenutog rezima, Vojsci i Policiji, ubedjen da ce im upravo narod u cije ime su pocinili nesagledive stete uputiti jedini merodavan, narodni Prigovor. Prigovor Savesti ne upucujem na adresu Narodne Crkve sa cijih je visokih instanci sve do nedavno, kao Glas Pomirenja do nas stizao pomirljivi poziv: Deco nasa, ako vec lazete, kradete i ubijate, cinite to u ime Visih Interesa! Ovaj Prigovor Savesti ne upucujem vodecim Institucijama narodne kulture, Nacionalnoj akademiji i vrlim Ha-Hademicarima cija se ocinska zabrinutost nad sudbinom naroda odrazila na sposobnosti Memorije, pa su glatko zaboravili na Memorandum. Prigovor Savesti ne upucujem Proizvodjacima Stvarnosti, mas-medijskim Podanicima Maloumlja i Kreatorima Obmane cija se interpretacija Kolektivne Istine tokom protekle decenije svodila na pobedonosni slogan: Istina je bezbroj puta uporno ponovljena laz! Svedoci tako proizvedene Stvarnosti od prvog trenutka znaju da je jedno odlucno, esnafsko NE moglo da osujeti i spreci desetogodisnji Kosmar i Unakaz. Prigovor Savesti ne upucujem gomili mediokriteta na kljucnim drustvenim polozajima, samozvanim Ekspertima, profesionalnim Diletantima, vrhunskim strucnjacima za sprovodjenje Negativne Selekcije i uglednim Biznismenima koji su udruzenim snagama sopstvenu zemlju pretvorili u globalnu buvlju pijacu i fabriku Lumpenproleterijata. Prigovor Savesti ne upucujem Pobunjenickoj Estradi, Pevacima laznih pesama, gomili trovaca, nadnicara i tezgarosa, koji su nas u svim mogucim i nemogucim prilikama i neprilikama, u dobru i zlu, u miru i nemiru, guslili sopstvenim Smradom, trulim sujetama i jeftinim multipraktik Porukama sirokoeksploatisanim u svrhu stimulacije, najprimitivnije masovne Egzaltacije. Prigovor Savesti, konacno, ne upucujem cak ni Izvrsiteljima koji su obavili linc Morala i silovanje Pravde. Prigovor Savesti upucujem upravo zrtvi tog linca i silovanja, Vecinskom, Kolektivnom Coveku ove Zajednice. Coveku koji je pristao na podmetnutu Zabludu prema kojoj Kolektivna Krivica ne zna za Odgovornost iznudivsi tako u prilog sopstvenih zlotvora i u korist sopstvene Stete, prezir i ogorcenje citave Planete, i konacno, Izgovor o ugrozenosti sopstvenog Opstanka. Klizeci ka Dnu Bezdana, duboko uljuljkan u narucju Bolesti teskog budjenja, vise od pola veka nesposoban da obezbedi sopstvenu biolosku, ekonomsku i duhovnu reprodukciju, utonuo u Samoobmanu, u kojoj je Inat sinonim za Ponos, a Prkos zamena za Dostojanstvo, gluv za poruke sopstvene Istorije i za Mudrost sopstvenih Predaka, koja na sve moguce nacine upozorava da Mentalitet proizvodi Autoritet, uzdizuci sopstvenu Nezrelost u visine Nebeske Vrline, Kolektivni Covek je pevao Boze Pravde, odbijajuci da vidi kako je Pravda neumoljiva i surova sve vreme tu, na Snazi. Dok podvlaci crtu i ispostavlja Racun uz zatezne Kamate, prozvana Pravda strpljivo ponavlja Veliko Nacelo dostupno svakom zivom Stvorenju pod Kapom Nebeskom: Ne cini drugome ono sto ti ne zelis da drugi cini tebi! Ovom do juce pregazenom Coveku nije potrebno ni Pomilovanje ni Pokajanje da bi se ponovo uspostavio kao Uspravni Covek. Treba mu mnogo Svesti, Savesti, Hrabrosti i spremnosti da stane pred sopstveno doskora iskrivljeno Ogledalo. Priznanje da je lik u odrazu Ogledala prizor Sustine koju ubuduce mora stvarati, braniti i za nju odgovarati sam. Sam pred Sobom i u sopstveno Ime. U nadi da ovaj Prigovor Savesti nece doziveti sudbinu Kasandrine pesme zataskane pod tepih, saljem ga na adrese svih javnih glasila u Prestonici, uz razumljivu molbu da ga objave integralno ili da ga, vec prema izboru sopstvene Savesti ne objavljuju uopste. U Beogradu, 10. oktobra, 2000. Miomir Grujic Fleka

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: