Svet 0

01.06.2026.

12:25

"Kraj Trampa, jednom za svagda..."

Nove pretnje i nesigurni izgovori mogu navesti Vašington da upotrebi silu protiv Kube, ali svaki napad na tu zemlju rizikuje da se pretvori u skup fijasko, smatra Skot Riter, vojni analitičar i bivši obaveštajni oficir.

Izvor: Novosti, Russia Today

"Kraj Trampa, jednom za svagda..."
Tanjug/AP/Matias Delacroix (STF)

Podeli:

"S obzirom na to da je veliki deo svetske pažnje usmeren na još uvek nerešeni sukob između SAD i Irana, prosečnom konzumentu vesti može biti oprošteno ako je zaboravio da su SAD, 3. januara ove godine, pokrenule mini-invaziju na Venecuelu, koja je rezultirala smrću desetina ljudi, uključujući i brojne pripadnike kubanskih snaga bezbednosti, i hapšenjem venecuelanskog predsednika Nikolasa Madura i njegove supruge", podsetio je on. 

SAD su opravdale ovu akciju napominjući da je Maduro, u njihovim knjigama, begunac od pravde, pošto je prethodno bio optužen na američkom Saveznom sudu za trgovinu narkoticima.

Lakoća kojom su SAD orkestrirale kolaps Madurovog režima i olakšale prenos vlasti na više nego poslušnu potpredsednicu, Delsi Rodrigez, koja je pomogla administraciji američkog predsednika Donalda Trampa da projektuje auru nepobedivosti kada je u pitanju sprovođenje onoga što su predsednik i njegovi savetnici nazivali "Donroova doktrina", njihovog tumačenja Monroove doktrine iz 19. veka koja je proglasila zapadnu hemisferu isključivim domenom SAD, ističe dalje Riter. 

Kraj Trampa, jednom za svagda...
HANDOUT / AFP / Profimedia

Podseća se da je nešto više od nedelju dana kasnije, 11. januara, predsednik Tramp na svom nalogu Truth Social objavio nešto što se svodilo na direktnu pretnju vladi Kube.

"Kuba je godinama živela od velikih količina NAFTE i NOVCA iz Venecuele", napisao je tada predsednik SAD, navodeći da je postojala direktna veza između ekonomske podrške Venecuele Kubi i kubanske bezbednosne podrške Venecueli.

"Venecuela sada ima Sjedinjene Američke Države, najmoćniju vojsku na svetu (ubedljivo), da je štite, i mi ćemo ih štititi. VIŠE NEĆE NI NAFTA NI NOVAC IĆI NA KUBU - NIŠTA! Toplo predlažem da naprave dogovor, PRE NEGO ŠTO BUDE PREKASNO!", naveo je Tramp.

Predsednik je potom izazvao lavinu spekulacija na američkim društvenim mrežama kada je, odgovarajući na šaljivu objavu na X-u krajem prethodne nedelje u kojoj se navodi da će "Marko Rubio biti predsednik Kube",  napisao "zvuči mi dobro!".

Činilo se da je promena režima na Kubi bila na pomolu.

Mesec dana kasnije, predsednik Tramp se sastao sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom u Beloj kući, gde je doneta odluka o napadu na Iran.

SAD i Izrael su pokrenuli iznenadni napad na Iran 28. februara, započevši 37-dnevnu kampanju u kojoj SAD i Izrael na kraju nisu uspeli da ostvare nijedan od svojih deklarisanih vojnih i geopolitičkih ciljeva, što je Iran dovelo u poziciju u kojoj je diktirao sudbinu globalne ekonomije kontrolišući protok nafte i gasa kroz Ormuski moreuz.

Invazija na Kubu više nije bila glavna politika Trampove administracije.

Gotovo preko noći, ova računica se promenila. 21. maja, Marko Rubio je izjavio da je Kuba "jedan od vodećih sponzora terorizma u celom regionu".

Njegovi komentari su usledili istog dana kada je Ministarstvo pravde SAD otkrilo optužnicu protiv bivšeg kubanskog predsednika Raula Kastra.

"Za jedan dan, Trampova administracija je rekonstruisala put ka vojnoj akciji SAD protiv Kube, odražavajući opravdanja za promenu režima koja su bila sklopljena pre napada na Karakas 3. januara koji je doveo do hvatanja Nikolasa Madura i pada njegovog režima. Ove akcije su se poklopile sa dolaskom američke borbene grupe nosača aviona kod obala Kube", istakao je Riter i nastavio:

"Rubiovo predstavljanje Kube kao države sponzora terorizma nema nikakvu intelektualnu težinu ili činjeničnu osnovu, što dolazi neposredno nakon zajedničkog napora Bajdenove administracije da ukloni tu oznaku sa Kube jer više nije postojao osnov za takvu tvrdnju. Ali činjenica je da su slični nedostaci postojali u vezi sa zakonitošću tvrdnji koje su SAD iznele protiv Nikolasa Madura. Trampova administracija se, međutim, ne poziva na međunarodno pravo, već na usku domaću političku bazu kojoj bi bio dovoljan i najslabiji pravni osnov za akciju protiv Kube. Ali oznaka države sponzora terorizma je još važnija, s obzirom na to da direktno odražava pistu za vojnu akciju koju su SAD izgradile uoči odluke o bombardovanju Irana u februaru ove godine. Suština je da Trampova administracija postavlja temelje za vojnu invaziju na Kubu, nametanje još strože kampanje ekonomskog gušenja ili oboje."

Podsticaj za takvu akciju ne leži u bilo kakvoj inherentnoj pretnji koju Kuba i njena vlada predstavljaju za SAD, već u potrebi da Trampova administracija bude u stanju da zabeleži "pobedu" na svojoj tabeli nacionalne bezbednosti nakon sramotnog neuspeha sa Iranom, ističe se u tekstu koji je preneo Raša tudej. 

Izbori

Kraj Trampa, jednom za svagda...
American Photo Archive / Alamy / Profimedia

Srednjoročni izbori se naziru na horizontu, iako je predsednik Tramp izjavio da su njegove spoljnopolitičke akcije formulisane i sprovedene nezavisno od političkih pritisaka izazvanih posledicama loših rezultata Republikanske stranke na izborima.

U verovatnom slučaju da republikanci izgube kontrolu nad Predstavničkim domom, preostale dve godine predsednikovog mandata biće izložene političkoj paralizi izazvanoj beskrajnim postupcima impičmenta, koji će poslednje dve godine Trampovog prvog mandata, gde je bio podvrgnut dva odvojena pokušaja impičmenta, učiniti bledim u poređenju.

Ali impičment je najmanji Trampov problem – bez osude Senata, postupak impičmenta Tramp i njegove pristalice jednostavno odbacuju kao politički motivisanu akciju ogorčenih demokrata.

Prava pretnja Trampu dolazi ako republikanci izgube kontrolu nad Senatom, posebno sa dovoljno značajnom razlikom da pokrene pitanje osude, za koju mora glasati najmanje 60 od 100 senatora.

Ovde predsednik Tramp pravi ogromnu grešku kada je u pitanju pitanje Kube i domaća američka politika. Tramp sledi smernice svog državnog sekretara/savetnika za nacionalnu bezbednost, Marka Rubija – čoveka koji je u sebi celog života imao antikubansku anksioznost koja obojava njegov pogled na svet.

I Rubio i Tramp razumeju realnosti povezane sa politikom Floride i važnu ulogu koju igra velika kubanska dijaspora Floride u oblikovanju predsedničke politike.

Ali srednjoročni izbori nisu nacionalni izbori. Srednjoročni izbori generalno odgovaraju drugačijem političkom barometaru, onaj gde iglu pomeraju lokalna politička pitanja koja su generalno definisana stanjem lokalne ekonomije.

Nacionalna pitanja generalno su sekundarna, i u velikoj šemi stvari, kubanski glasovi na Floridi ne menjaju nacionalni račun prilikom brojanja mesta u Predstavničkom domu i Senatu u izbornoj noći. Štaviše, Rubio i Tramp bi dobro uradili da prouče predsedničku kampanju iz 1992. godine, u kojoj je aktuelni predsednik, Džordž H. V. Buš, ušao u trku sa ogromnom prednošću, delimično vođenom impresivnom vojnom pobedom koju su SAD postigle nad Irakom tokom operacije "Pustinjska oluja".

Bušov izazivač, Bil Klinton, spotakao se kada je pokušao da parira Bušovim spoljnopolitičkim akreditivima, što je rezultiralo time da je njegov menadžer kampanje, Džejms Karvel, postavio žutu lepljivu poruku na vrata koja vode u "ratnu sobu" kampanje, na kojoj je jednostavno pisalo: "To je ekonomija, glupane!".

Buš je obećao da neće biti novih poreza, ali ipak nije ispunio to obećanje. Ekonomski pad koji je proizašao iz ove greške pružio je zamah koji je Klintonu bio potreban da preokrene situaciju i pobedi Buša u novembru 1992. godine.

Predsednik Tramp se suočava sa ekonomskom katastrofom zbog svog neuspeha da pobedi Iran i globalne energetske krize koju je ovaj poraz izazvao. Ako Tramp misli da može da prevari američki narod da zaboravi strašne ekonomske posledice sa kojima se suočava zbog njegovih pogrešnih koraka na Bliskom istoku invazijom na Kubu i uklanjanjem komunističke vlade tamo, on se grdno vara.

Ali, Kuba nije Venecuela....

Ali činjenica je da Tramp i Rubio možda neće moći da ostvare očekivanu pobedu ni u kom slučaju. Kuba nije Venecuela, a CIA možda nema sposobnost da ponovi kupljenu izdaju Madura među venecuelanskim političkim, vojnim i ekonomskim elitama.

To nije nešto što mnogi posmatrači Kube veruju da se može izvesti u ovoj ostrvskoj naciji.

Fulton Armstrong, bivši oficir Nacionalne obaveštajne službe za Latinsku Ameriku, koji je jedno vreme radio na tajni način kao oficir CIA-e koji je delovao na kubanskom tlu, nedavno je napisao memorandum u ime organizacije Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS), gde je primetio da  će "rušenje režima" koje pokreću SAD i okupacija ili nametanje vlade koju mi izaberemo [na Kubi] teško propasti. Isti ljudi koji drže Ševrolete iz '57. na putu sa vešalicom za kapute napraviće haos protiv režima koji su nametnule strane, dodajući da "američka prisila protiv Kube nije funkcionisala više od šest decenija".

"Marko Rubio bi možda ipak mogao da ubedi Donalda Trampa da izvrši invaziju na Kubu. Ali umesto šlaga na otopljenoj spoljnoj i nacionalnoj bezbednosnoj politici koja pomaže u očuvanju uticaja Republikanske stranke na Kongres SAD i, kao takva, održava Trampovu politiku, domaću i spoljnu, održivom u naredne dve godine, kubanska invazija će najverovatnije proizvesti debakl koji će, kada se nagomila na neuspeh u Iranu, označiti kraj Trampove ere jednom za svagda", poručio je Riter.

Podeli:

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: