13.12.2025.
10:48
"Zli, ubilački diktator"; Sve je jasno – ovo je prava meta
Prema detaljnoj analizi Njujork tajmsa, američka administracija pod predsednikom Donaldom Trampom vrši vojni i ekonomski pritisak na Venecuelu, ali iza toga se krije dublji, decenijama star cilj: slabljenje i mogući pad komunističkog režima na Kubi.
Glavni arhitekta ove strategije je državni sekretar Marko Rubio, sin kubanskih imigranata iz Floride, koji je odavno poznat kao "jastreb" koji želi rat sa Havanom.
Rubio vidi Venecuelu kao ključni most ka Kubi, a politika podseća na prošle pokušaje SAD da svrgnu kubansku vladu, poput katastrofalne invazije u Zalivu svinja 1961. godine, koja je bila poslednji otvoreni vojni pokušaj svrgavanja Fidela Kastra i završila se potpunim neuspehom i poniženjem za SAD.
Invazija u Zalivu svinja, koju je podržala CIA pod predsednikom Džonom F. Kenedijem, uključivala je oko 1.400 kubanskih prognanika koji su pokušali da se iskrcaju na Kubu i započnu pobunu. Međutim, kubanske snage su ih brzo porazile, zarobivši većinu napadača i time učvrstivši Kastrov režim.
Pročitajte još:
- Amerika priprema invaziju? Najveće raspoređivanje snaga od 2003.
- Oni nude azil Nikolasu Maduru: Raste tenzija, Trampu se ovo neće svideti
Događaj, koji je doveo do Kubanske raketne krize 1962. godine, ostavio je dubok trag na američku politiku prema Kubi, ističući duboke veze između dve zemlje, ekonomsku pomoć u vidu nafte iz Venecuele i bezbednosnu podršku kubanskih obaveštajnih službi Nikolasu Maduru, čineći Karakas idealnom polaznom tačkom za indirektni napad na Havanu.
Rubio, koji je sada vršilac dužnosti savetnika za nacionalnu bezbednost, ima ličnu motivaciju: njegovi roditelji, Mario i Orijales Rubio, emigrirali su sa Kube na Floridu tri godine pre Kastrove komunističke revolucije 1959. godine. Nakon što je uspeo u republikanskoj politici Floride, Rubio se etablirao kao žestoki Kastrov protivnik, nazivajući ga "zlim, ubilačkim diktatorom" i protivnikom svakog popuštanja Kubi.
Kao senator, dosledno je isticao represiju i kršenje ljudskih prava na Kubi, protiveći se svakom pokušaju normalizacije odnosa, kao što je bio slučaj pod predsednikom Barakom Obamom. Kada je 2015. godine objavio svoju kandidaturu za predsednika, učinio je to u Kuli slobode u Majamiju, bivšem centru za obradu kubanskih izbeglica koje su pobegle sa Kube. Godine 2019, tokom Trampovog prvog mandata, Rubio je bio ključna figura u pokušaju svrgavanja Madura.
Kubanci spasili Madura
Sve je počelo telefonskim pozivom u ranim jutarnjim satima koji je probudio Trampa: Savetnik za nacionalnu bezbednost Džon Bolton je izvestio o protestima u Venecueli, dezerterstvu vojnika i da je Maduro odveden u vojnu bazu. Tramp je bio oduševljen, ali je pobuna brzo propala, delimično zahvaljujući kubanskoj pomoći. Kubanska obaveštajna služba je upozorila Madura na zaveru, a njihovi operativci u Venecueli pomogli su u gušenju ustanka. Kubanski avion je čak bio spreman da preveze Madura u Havanu, prema američkim zvaničnicima.
"Jedini puč je onaj koji je Kuba izvršila u znak podrške diktatoru Maduru", napisao je tada Rubio na društvenim mrežama.
Iz te epizode, Rubio i drugi zvaničnici su naučili lekciju: Kuba je bila odlučujući faktor u spasavanju Madura, ne samo venecuelanski generali ili narod. To je podvuklo duboke veze između Venecuele i Kube koje frustriraju američke predsednike još od vremena Dvajta D. Ajzenhauera.
Kuba, sa svojom blizinom Floride, komunističkom ideologijom, istorijom Kubanske raketne krize i političkom moći kubanske dijaspore u Južnoj Floridi (preko dva miliona Kubanaca i Venecuelanaca, od kojih je većina republikanskih glasača), ima nesrazmeran uticaj u Vašingtonu.
Sada, skoro sedam godina kasnije, Maduro je i dalje na vlasti, ali Rubio ima više moći u Trampovoj administraciji. Američka vojska gomila snage u blizini Venecuele, vršeći racije na brodove optužene za trgovinu drogom (bez javnog predstavljanja dokaza, što mnogi pravni stručnjaci smatraju nezakonitim), a nedavno je zaplenjen i tanker koji je prevozio venecuelansku naftu.
Tramp je prošlog meseca pozvao Madura da zahteva njegovu ostavku, prema rečima zvaničnika. Akcije nisu odobrene od strane Kongresa, a Rubio i Tramp su ih predstavljali kao deo borbe protiv trgovine drogom, ali antikubanski jastrebovi vide priliku da napadnu Havanu. Bivši kubanski disident Hose Danijel Ferer, koji je pobegao u SAD u oktobru nakon što je pušten iz zatvora i sastao se sa Rubiom, rekao je da bi svrgavanje Madura "ubrzalo pad režima u Havani, koji je matrica zla". Razgovarali su o vezama Venecuele i Kube tokom sastanka u Stejt departmentu.
Važno partnerstvo sa Venecuelom
Moderno partnerstvo između Kube i Venecuele datira iz vremena Uga Čaveza i Fidela Kastra. Čavez, koji je došao na vlast 1999. godine nakon neuspelog puča, bio je Kastrov poštovalac. Venecuela je počela da šalje Kubi do 100.000 barela jeftine nafte dnevno, što je od vitalnog značaja za kubansku ekonomiju pod američkim sankcijama. Zauzvrat, Kuba je poslala hiljade vojnih i obaveštajnih oficira koji su obučavali i nadgledali Madurove bezbednosne snage. Kubanski savetnici sprovode kontraobaveštajne operacije, obezbeđuju lojalnost i sprečavaju dezerterstva, što otežava SAD da podstaknu vojne oficire na pobunu.
Danas je ta pomoć smanjena: Zbog sankcija uvedenih tokom Trampovog prvog mandata (koje je i Bajden održao), Venecuela šalje samo oko 27.000 barela dnevno na Kubu, prema podacima državne naftne kompanije PDVSA. Broj kubanskih stručnjaka u Venecueli je takođe opao, ali Havana i dalje vidi Madura kao ključnog saveznika. Kuba je preživela decenije izolacije nakon pada Sovjetskog Saveza, uz podršku Rusije i Kine, i manje je zavisna od Venecuele nego što je bila pre jedne decenije.
Kritičari, poput Bendžamina DŽ. Roudsa, bivšeg Obaminog savetnika koji je vodio normalizaciju odnosa sa Kubom, kažu da je Rubiov pristup "ukorenjen u politici promene režima prema Havani, to je suština njegovog identiteta".
Rouds dodaje da postoji "verovanje u Majamiju da ako padne venecuelanska domino, slediće i kubanska domino".
Ali on upozorava da bi to moglo dovesti do opasnog haosa.
"Mnogo je verovatnije da će Kuba propasti i postati propala država nego da će imati uređenu tranziciju pod uticajem Majamija“.
Rubiov pristup nosi rizike, podsećajući na prošle neuspehe poput Zaliva svinja. Kritičari unutar Trampovog užeg kruga, poput Stivena Benona i Takera Karlsona, vide to kao "skuplje politike promene režima" koje su u prošlosti propale.
Za Rubija je, međutim, ovo prilika da ispuni životni san: da svrgne režim koji je progonio njegovu porodicu. Sada, sa vojnom silom i sankcijama iza sebe, pokušava da preko Venecuele uradi ono što nije uspeo 1961. ili 2019. godine: indirektno da dopre do Kube.
Komentari 8
Pogledaj komentare Pošalji komentar