17.11.2025.
13:42
Život u strahu i užasu: Deca u Gazi dve godine bez školovanja – uče jedino kako da prežive rat FOTO
Bisan Junis potišteno stoji ispred nekoliko šatora okruženih ruševinama i krhotinama, pustoši koja je postala uobičajen prizor širom Pojasa Gaze. Maleni kamp još je jedna improvizovana škola u kojoj nema mesta za nenog sina tinejdžera Karima.
Zbog rata između Izraela i militantne skupine Hamas, više od 600.000 palestinske dece u Gazi propustilo je poslednje dve godine školovanja, piše AP News.
"Većina škola je uništena", rekla je za Asošiejted pres. "U svakoj školi u koju odem kažu mi da nema mesta."
Umesto učenja i druženja, deca su neprestano raseljavana, bežala su od vazdušnih napada i granatiranja i često provodila dane tražeći vodu i hranu za svoje porodice. Nakon što je prošlog meseca postignut prekid vatre koji se uglavnom poštuje, humanitarni radnici sada rade na ponovnom otvaranju desetaka improvizovanih škola.
Povratak u klupe ključan za mentalno zdravlje
Džon Krik, portparol UNICEF-a, agencije UN-a za decu, rekao je da je ključno da se deca što pre vrate na nastavu, ne samo zbog osnovnog obrazovanja, već i zbog njihovog mentalnog zdravlja. "U nedeljama koje dolaze, ako ne ponudimo obrazovanje, mogle bi nastupiti strašne posledice za celu jednu generaciju", rekao je.
UNICEF procenjuje da je više od 630.000 palestinske dece propustilo školovanje tokom rata. Krik kaže da se do sada vratilo samo oko 100.000 dece. Zasebno, UNRWA, UN-ova agencija za palestinske izbeglice, pruža određeno obrazovanje putem svojih učitelja za oko 40.000 učenika. Većina škola pod upravom UNRWA-e, koje je pre rata pohađala polovina dece u Gazi, pretvorene su u skloništa za raseljene.
Nema prostora ni za šatore
Nedostatak prostora ključna je prepreka: desetine škola teško je oštećeno ili potpuno uništeno. Mnoge se još uvek koriste kao skloništa za Palestince koji su neprestano raseljavani tokom intenzivnog bombardovanja enklave.
"Uglavnom se radi o šatorima među šatorima raseljenih ljudi ili o nekim montažnim objektima ili skloništima", rekao je Krik. U jednoj takvoj školi - grupi šatora s logom UNICEF-a podignutih na komadu zemlje usred bombardovanih zgrada u južnom gradu Kan Yunisu - deca su se stisnula u jednoj učionici, željno slušajući svog učitelja.
Krik je rekao da je pronalaženje lokacije za postavljanje šatora bilo teško. Drugi izazov je dopremanje potrepština u Gazu, bilo da se radi o betonu za popravak oštećenih škola ili jednostavnim olovkama, gumicama i drugim osnovnim potrepštinama.
Od početka rata 7. oktobra 2023. godine, ti predmeti nisu smeli da uđu u Gazu. Izrael, koji kontroliše protok robe na teritoriju, smatra ih "nekritičnima, nespasilačkima", rekao je Krik. COGAT, izraelsko vojno telo koje koordinira pomoć Gazi, nije imalo trenutni komentar o dopuštanju ulaska školskog pribora.
Škole pretvorene u skloništa
Čak i deca koja se vrate u improvizovane škole nose psihološki teret koji dolazi s ratom i raseljavanjem. "Nivo traume među stanovnicima Gaze, uključujući decu, je stravičan", rekla je Žuliet Tuma, direktorica komunikacija UNRWA-e.
Raseljene porodice i dalje žive u ruševinama oštećenih škola. Tuma iz UNRWA-e kaže da se oko 75.000 ljudi još uvek sklanja u školama agencije. Jedna od raseljenih, Tahrir al-Oveini, kaže da se oseća krivom, ali da nije imala izbora.
"Živim u učionici u kojoj bi trebalo da se odvija nastava s učiteljem, učenicima i tablom", rekla je al-Oveini. Oko nje, oštećeni zidovi i plafoni prekriveni ceradom. Kaže da se bori da osigura mesta za svoje tri kćeri i sina. Čak je rekla direktoru jedne škole da će sama pronaći stolicu i klupu za svoju kćer, ali je ipak odbijena.
"Deca su zaboravila sve što su naučila. Njihov život u poslednje dve godine bio je nabavljanje vode, trčanje za vozilima s pomoći, rat, Hamas, granatiranje, uništenje. Živeli su u strahu i užasu", rekla je.
Tuma iz UNRWA-e upozorava na "izgubljenu generaciju" - što duže deca ostaju izvan škole, to će teže biti jednog dana sustići svoje vršnjake drugde. Zabrinuta je da će deca, ako propuste obrazovanje, verovatnije postati "plen iskorištavanja, uključujući dečje brakove, dečji rad i regrutovanje u oružane grupe."
Al-Oveini, kao i druge porodice koje očajnički žele vratiti svoju decu u školu, i dalje se nada. "Želim da moja deca budu poput svog oca koji je završio fakultet", rekla je, dodajući da njene kćeri žele da postanu doktorke ili inženjerke. "Imaju ambicije. Ali ako ne idu u školu, neće imati budućnost."
Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar