Politika 2

29.12.2025.

13:24

Mediji: Što gore – to bolje 4

Svi svesni građani Srbije su odavno uvideli da zadatak opozicije svih boja i obilno plaćene iz mnogih zapadnih izvora nije samo rušenje aktuelne vlasti otelotvorene u Predsedniku Republike Aleksandru Vučiću, navode mediji.

Izvor: Mediji

Mediji: Što gore – to bolje 4
A. K./ATAImages

Podeli:

Borba za vlast koja je evidentna samo je maska za nešto mnogo strašnije, za nešto za šta su debelo plaćeni, a to je urušavanje Srbije ekonomski i teritorijalno, prenose mediji.

Protesti opozicije posle ogromne tragedije u Ribnikaru, neutemeljeni po bilo kom osnovu, skoro da su utihnuli. Kada se desila nova velika tragedija u Novom Sadu i gubici ljudskih života, udahnuli su koliko god to jezivo zvuči, novu snagu i energiju u opoziciono - blokaderski pokret.

Svi smo bili svedoci nasilja koje su u toku ove kalendarske godine, plaćenici svih boja, kako god ih nazivali, činili prema građanima, navode mediji.

Borba za vlast je samo dimna zavesa za pokušaj ekonomskog uništena Srbije

Uspeli su plaćenici da zaustave projekat kompanije Rio Tinto, kompanije koju je dovela vlast Borisa Tadića i Dragana Đilasa. Izlišno je pominjati da se upravo pored Berlina počinje sa gradnjom fabrike baterija u vrednosti od milijardu evra i uz nemački iskopani litijum, navode mediji.

Svi smo svedoci koliki je nivo dostigla, proteklih godina, privredna saradnja između Srbije i Kine, a naročito u investiranju Kine u infrastrukturne projekte u našoj zemlji. Kompanije iz Kine angažovane su i završile su brzu prugu Novi Sad-Subotica, odnosno Beograd-Subotica. Pad nastrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu, čiji uzroci ni do danas nisu utvrđeni, stvorili su kod plaćene opozicije pravu harangu protiv kineskih investitora i generalno uloge kineskih kompanija u Srbiji.

Oterala je šačica hodajućih plaćenika, uz odluku korumpiranog tužilaštva i pravosuđa, ogromnu američku investiciju iz Srbije i Beograda, a čiji je nosilac bio najbliži saradnik i savetnik američkog Predsednika Donalda Trampa, podsećaju mediji.

Zbog neuvođenja sankcija Rusiji, naša naftna industrija našla se pod sankcijama američke administracije. Posledice koje iz toga proističu, mogu da budu, blago rečeno katastrofalne za ekonomsku situaciju u Srbiji.

Normalno ne treba pominjati da su NIS 2008. godine u većinsko vlasništvo i sve ostalo što je uz to išlo, ispod svake realne cene, Rusima prodali Boris Tadić i Dragan Đilas sa svojom ekipom.

Nekih nedelju dana posle proterivanja američkog investitora Amerikanci uvode sankcije za njene proizvode kineskoj kompaniji Linglong, koja radi i proizvodi u Zrenjaninu. Fabrika koja proizvodi automobilske gume, neće moći više da izvozi u SAD, uz obrazloženje da Kinezi ugnjetavaju radnike u fabrici. Američka briga za srpke radnike,verovatno je dirnula svakog Srbina, pa iako radnici ostanu bez posla. Ovo je odmah, dalo se predpostaviti, izazvalo veliku radost kod plaćene opozicije, koja je nastavila da širi priču, da u ovoj fabrici Srbi rade kao kineski robovi, navode mediji.

Situacija u svetu je trenutno takva, da se tri najveće i najjače zemlje sveta bore nikad žešće za ekonomski primat i saplitanje jedne drugih. Za sada, ako tako i ostane, ova borba je samo na ekonomskom polju.

Jedna mala država Srbija, koja samo želi da vodi nezavisnu politiku u svakom smislu, pa i ekonomskom, sada je postala, apsolutno bez svoje krivice, poprište ovih sukoba, pišu mediji.

Kako kaže stara izreka – slonovi, makar se igrali, stradaće trava!

Pored svih ovih geopolitičkih i ekonomskih situacija pojavili su se plaćeni "blokaderi i opozicija" iz Zapadnih centara moći koji su zaduženi da se iz Srbije istisnu Kinezi i njihove investicije, normalno, sve što je vezano za Ruse, američke investicije, australijski Rio Tinto je već zaustavljen...

Ovo sve deluje kontradiktorno, ali nije kada se zna da je proklamovani zadatak plaćene opozicije ekonomsko uništenje Srbije, a usput i smena vlasti.

Nekako je paradoksalno smešno izgledao pre nedelju dana odlazak francuskog Predsednika Emanuela Makrona u Kinu, doduše uz hladan kineski doček.

Sigurno Makron nije otišao jer voli kinesku hranu, koju ima na svakom ćošku u Parizu, već je otišao da "užicari" kakvu mrvicu ekonomske saradnje, navode mediji.

Tu se mi trenutno nalazimo zahvaljujući plaćenim blokaderima, studentima i opoziciji svih boja i vrsta, zaključuju mediji.

Podeli:

Tagovi

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: