Skandal bez presedana: Pad novinarstva u Austriji i napad na državu Srbiju

Kako se navodi, da bi se ispričala priča o "zarobljenoj državi", "policijskoj represiji" i "opštem buntu". Umesto dokumenata i nalaza istrage, gledalcu se nude sumnjive "ekspertske" ocene bez izvora, paralela sa 2000. godinom i niz teških optužbi od korupcije do izborne manipulacije, bez prikaza ugovora, nadzornih zapisnika, sudskih odluka ili verifikovanih brojki o protestima.

Kako navodi pomenuti portal, skandal nije u tome što se kritikuje vlast u Srbiji, već u načinu javni servis, osnovan posebnim zakonom (ORF-Gesetz) i finansiran pre svega javnom taksom, montira arhivske kadrove bez jasnog konteksta, uključujući snimke progona Srba tokom akcije "Oluja" koji se pojavljuju kao ilustracija navodnih zločina. Istovremeno u istoj kući ne čujemo ni jedno puno ime žrtava masakra u Gracu, dok se prostor i ton rezervišu za moralnu presudu Srbiji. Takva urednička selekcija u režiji nacionalnog servisa sa samostalnim telima (Stiftungsrat, Publikumsrat), predstavlja grubo odstupanje od standarda javnog medija, zamenu činjenica narativom, dokaznog materijala sugerisanom interpretacijom i informisanja propagandnim efektom.

Ako već govorimo o sadržaju, ono što se u prilogu tvrdi je problem samo po sebi: "zarobljena država" se proglašava bez ijednog pomenutog zakona, presude ili konkretne zloupotrebe; "policijska represija" se gradi na isečcima bez vremena i mesta i bez medicinske ili sudske dokumentacije; "masovni bunt" se deklarativno širi na celu zemlju bez brojki, procena i izvora,  "uvoz birača" i "izborne manipulacije" se izgovaraju bez navođenja odluka sudova, zapisnika posmatrača i tužilačkih akata; "90% medijske kontrole" se ponavlja bez metodologije i vlasničkih struktura, "zvučno oružje" se pominje bez tehničke identifikacije uređaja, naredbi i evidencije intervencije; "balansiranje između EU i Rusije" se simplifikuje do etikete, a pitanje litijuma do insinuacije bez ijedne javne koncesije, studije uticaja ili klauzule. To nisu vesti, to su teze koje traže dokaze, a u prilogu ih nema, navodi Srpski Ugao. 

Pogled redakcije portala Srpski Ugao

Zato ovaj prilog nije "postavljanje legitimnih pitanja" ovde nema ničeg legitimnog. ORF-ov Zeit im Bild, ne informiše sopstvene građane o ključnim problemima Austrije, ali zato uredno izvozi političku režiju o Srbiji. Nesreća u Novom Sadu pretvorena je u scenografiju, šapat neimenovanih „eksperata“ u dokaz, a sporna arhiva u presudu. To nije javni servis, to je propagandni servis nacionalna frekvencija upotrebljena da se komšijskoj zemlji zalepi etiketa, dok se u Beču prećutkuju sopstvene pukotine. Urednici izigravaju tutore, političari statiraju kao moralni arbitri, a poruka je prosta pišemo vam biografiju bez vas. Poručujemo im jasno, ostavite se Srbije i bavite se Austrijom. Naše tragedije i naše rasprave rešavaju se u našim institucijama, na osnovu dokumenata i odgovornosti – ne na osnovu montiranih kadrova i importovanih presuda.