Albansko dete u srpskoj kolevci

Citam reci velike pametne gospode Tesica i Jovanovica i pokusavam da savladam emocije (citaj- bes) prema sofisticiranoj beogradskoj eliti salonskih filosofa koji sa dubokom mudroscu savetuju srpskom narodu da se odrekne Kosova na civilizovan nacin. Po njihovom misljenju trebalo bi da "realan interes usaglasimo sa onim sto je evropsko i svetsko". Predpostavljam da su slicni Tosici i Jovanovici postojali i pred prvi svetski rat kada su austrougari dosli sa svojim ultimatima Srbiji, da se odrekne svog ponosa, suvereniteta i slobode za racun necega "evropskog i svetskog". Sva sreca da Srbiju ni tada a ni sada ne cine bede tipa salonskih ficfirica koji ce da uce masu sta su to njihovi "realni interasi".
Srbiju ce ponovo da brane mudri cobani sa Sare, seljaci iz Sumadije i radnici iz "Prve Petoletke". Oni nece da diraju albansko dete u srpskoj kolevci, ali ce da traze da i srpsko dete u toj istoj kolevci moze mirno da spava. Ja cu da budem sa njima.
A Tesici i Jovanovici mogu da pijuckaju svoj konjak sa Holbrukom, Tacijem i kompanijom kao sto to rade i sada.

Sad sam konačno sigurna da smo mi Srbi jedan prilično, ako ne i previše, tolerantan narod i da smo itekako sposobni za jedinstvo, a ne nejedinstvo, kako to naglašava gospodin Tošić. Mi smo tolerantni i to ne samo prema drugim nacijama (ma kako to pokušali da opovrgnu oni, koji na taj način traže izgovor za stalne napade na Srbiju, kako vojne, tako i medijske), nego smo i preblagi prema veelikom broju ispranih srpskih mozgova, kako izvan, tako i u srcu Srbije.
Inače mi je uvijek bilo žao ljudi, koji po cijeli dan sjede ispred TV-a i vjeruju svemu što im se servira na svjetskim "nezavisnim" i "demokratskim" medijima, punim informacija o ljudskim pravima i slobodama. Ipak, takve ljude još i mogu da shvatim.
Ali nikad, stvarno nikad, neću moći da shvatim srpsku djecu u raznoraznim bjelosvjetskim kolijevkama, kao i srpsku djecu u srpskoj kolijevci, koja mogu da kažu da će nam biti bolje bez Kosova. Pa neke države bivše SFRJ se još uvijek ne mogu dogovoriti oko granica, gdje je u pitanju po 100-tinjak kvadratnih metara zemlje, a neki Srbi bi da se "dogovorimo" i poklonimo cijelo Kosovo? Da, poklonimo, jer je svaki pedalj zemlje neprocjenjiv. Gdje je ljudima pamet? Ili možda ja griješim... Ipak, jedno je sigurno. Nemaju ni trunku nacionalnog ponosa. I to je ono što nam kao narodu nedostaje. Samo malo više nacionalnog ponosa, ljubavi prema Srbiji (a ko iskreno voli otadžbinu, druge ne mrzi), gdje bi nam kraj bio...

Gospodinu Tosicu preporucujem da pocne da cita i malo istoriju, pa ce onda mozda shvatiti da istorijska razdoblja jednog naroda nisu 20-30 godina, za koliko mozda udjemo u EU, nego stotine godina. Kao sto niko nije pre mogao da pretpostavi da ce se najveca sila sveta (u tom trrenutku) sakupiti, bombardovati nas i okupirati Kosovo, tako niko ne moze da pretpostavi sta se sve u buducnosti moze desavati. Zato treba da ostvarimo nase nacionalne interese na Kosovu jer izgubicemo ga samo ako ga se sami odreknemo. Savet bezbednosti UN i niko u regionu Balkana, nece naloziti ili prihvatiti otudjenje nase teritorije bez nase saglasnosti (prosto jer im nije u interesu), zato samo treba da ostvarimo makar koncenzus nacionalnih interesa (ako vec ne mozemo jedinstvo), da se borimo za to i da ucimo decu da i ona svoje udecu, da se Kosova nikad necemo odreci. Povratili smo Kosovo posle 500 godina, Jevreji su povratili Jerusalim posle 1000, znaci ovde govorimo o stvari koja treba da se prenosi sa kolena na koleno, kako bi jednog dana, kad prilike budu isle nama u kori st, ostvarili dugo ocekivano. Ako deci ne ostavimo takav amanet, onda ce ona posle voditi slicne pregovore, ali o Kursumliji, Kragujevcu, Vojvodini ..itd. Volimo li svoju decu? Ako ih volimo, onda se borimo i ostavimo im ono za sta su se borili i nasi preci da bi nama ostavili.

Ne znam sta da mislim. Otkud zaista toliko prostora ljudima koje zamisljam kako uz casicu i Saratogu opusteno elaboriraju nesto sto je jako bolno i tesko. Shvatimo vec jednom. MI smo 1999 umalo izgubili Kosovo. Sada nam se pruza nova sansa. Kakva je takva je, ali je sansa.
Ova gospoda su takvi diletanti, beogradska umisljenja elita da mi je muka. Samo bih voleo da zamislimo sta bi se desilo nekom Albancu ili nekim Albalcima da iskoce iz unisone akcije za nezavisnost. Pa ne bi jutro docekali. A ovamo Srbi su netolerantni, ili ne znam sta, a dopustaju ovakav komfor uoci politickih dogadjaja cije ce posledice nasi unuci osecati. GOSPODO T&J mozda ce vasi unuci ziveti negde na Floridi, Kanadi ili vec gde. Ima puno vasih sunarodnika kojima ce deca ziveti ovde. Imajte obzira prema toj deci i ne mesajte se u nesto cemu ne sagledavate znacaj.

Citam reci velike pametne gospode Tesica i Jovanovica i pokusavam da savladam emocije (citaj- bes) prema sofisticiranoj beogradskoj eliti salonskih filosofa koji sa dubokom mudroscu savetuju srpskom narodu da se odrekne Kosova na civilizovan nacin. Po njihovom misljenju trebalo bi da "realan interes usaglasimo sa onim sto je evropsko i svetsko". Predpostavljam da su slicni Tosici i Jovanovici postojali i pred prvi svetski rat kada su austrougari dosli sa svojim ultimatima Srbiji, da se odrekne svog ponosa, suvereniteta i slobode za racun necega "evropskog i svetskog". Sva sreca da Srbiju ni tada a ni sada ne cine bede tipa salonskih ficfirica koji ce da uce masu sta su to njihovi "realni interasi".
Srbiju ce ponovo da brane mudri cobani sa Sare, seljaci iz Sumadije i radnici iz "Prve Petoletke". Oni nece da diraju albansko dete u srpskoj kolevci, ali ce da traze da i srpsko dete u toj istoj kolevci moze mirno da spava. Ja cu da budem sa njima.
A Tesici i Jovanovici mogu da pijuckaju svoj konjak sa Holbrukom, Tacijem i kompanijom kao sto to rade i sada.

Sad sam konačno sigurna da smo mi Srbi jedan prilično, ako ne i previše, tolerantan narod i da smo itekako sposobni za jedinstvo, a ne nejedinstvo, kako to naglašava gospodin Tošić. Mi smo tolerantni i to ne samo prema drugim nacijama (ma kako to pokušali da opovrgnu oni, koji na taj način traže izgovor za stalne napade na Srbiju, kako vojne, tako i medijske), nego smo i preblagi prema veelikom broju ispranih srpskih mozgova, kako izvan, tako i u srcu Srbije.
Inače mi je uvijek bilo žao ljudi, koji po cijeli dan sjede ispred TV-a i vjeruju svemu što im se servira na svjetskim "nezavisnim" i "demokratskim" medijima, punim informacija o ljudskim pravima i slobodama. Ipak, takve ljude još i mogu da shvatim.
Ali nikad, stvarno nikad, neću moći da shvatim srpsku djecu u raznoraznim bjelosvjetskim kolijevkama, kao i srpsku djecu u srpskoj kolijevci, koja mogu da kažu da će nam biti bolje bez Kosova. Pa neke države bivše SFRJ se još uvijek ne mogu dogovoriti oko granica, gdje je u pitanju po 100-tinjak kvadratnih metara zemlje, a neki Srbi bi da se "dogovorimo" i poklonimo cijelo Kosovo? Da, poklonimo, jer je svaki pedalj zemlje neprocjenjiv. Gdje je ljudima pamet? Ili možda ja griješim... Ipak, jedno je sigurno. Nemaju ni trunku nacionalnog ponosa. I to je ono što nam kao narodu nedostaje. Samo malo više nacionalnog ponosa, ljubavi prema Srbiji (a ko iskreno voli otadžbinu, druge ne mrzi), gdje bi nam kraj bio...

Gospodinu Tosicu preporucujem da pocne da cita i malo istoriju, pa ce onda mozda shvatiti da istorijska razdoblja jednog naroda nisu 20-30 godina, za koliko mozda udjemo u EU, nego stotine godina. Kao sto niko nije pre mogao da pretpostavi da ce se najveca sila sveta (u tom trrenutku) sakupiti, bombardovati nas i okupirati Kosovo, tako niko ne moze da pretpostavi sta se sve u buducnosti moze desavati. Zato treba da ostvarimo nase nacionalne interese na Kosovu jer izgubicemo ga samo ako ga se sami odreknemo. Savet bezbednosti UN i niko u regionu Balkana, nece naloziti ili prihvatiti otudjenje nase teritorije bez nase saglasnosti (prosto jer im nije u interesu), zato samo treba da ostvarimo makar koncenzus nacionalnih interesa (ako vec ne mozemo jedinstvo), da se borimo za to i da ucimo decu da i ona svoje udecu, da se Kosova nikad necemo odreci. Povratili smo Kosovo posle 500 godina, Jevreji su povratili Jerusalim posle 1000, znaci ovde govorimo o stvari koja treba da se prenosi sa kolena na koleno, kako bi jednog dana, kad prilike budu isle nama u kori st, ostvarili dugo ocekivano. Ako deci ne ostavimo takav amanet, onda ce ona posle voditi slicne pregovore, ali o Kursumliji, Kragujevcu, Vojvodini ..itd. Volimo li svoju decu? Ako ih volimo, onda se borimo i ostavimo im ono za sta su se borili i nasi preci da bi nama ostavili.

Ne znam sta da mislim. Otkud zaista toliko prostora ljudima koje zamisljam kako uz casicu i Saratogu opusteno elaboriraju nesto sto je jako bolno i tesko. Shvatimo vec jednom. MI smo 1999 umalo izgubili Kosovo. Sada nam se pruza nova sansa. Kakva je takva je, ali je sansa.
Ova gospoda su takvi diletanti, beogradska umisljenja elita da mi je muka. Samo bih voleo da zamislimo sta bi se desilo nekom Albancu ili nekim Albalcima da iskoce iz unisone akcije za nezavisnost. Pa ne bi jutro docekali. A ovamo Srbi su netolerantni, ili ne znam sta, a dopustaju ovakav komfor uoci politickih dogadjaja cije ce posledice nasi unuci osecati. GOSPODO T&J mozda ce vasi unuci ziveti negde na Floridi, Kanadi ili vec gde. Ima puno vasih sunarodnika kojima ce deca ziveti ovde. Imajte obzira prema toj deci i ne mesajte se u nesto cemu ne sagledavate znacaj.