Preminula Sezarija Evora

Legendarna pevačica sa Zelenortskih ostrva, Sezarija Evora (Cesária Évora), poznata pod nadimkom „bosonoga diva” preminula je u bolnici u rodnoj zemlji, javio je tamošnji ministar kulture.

Kultura

Izvor: B92

Subota, 17.12.2011.

17:48

Default images

Internacionalna zvezda preminula je u 71. godini, tri meseca nakon što je najavila da se povlači sa scene zbog slabog zdravlja.

Dobitnica "Gremija" i francuske Legije časti, Evora je dugo patila od problema sa srcem i poslednjih godina je imala nekoliko operacija, javio je portugalski nedeljenik Expresso.

"Nemam snage, nemam energije. Želim da poručim svojim obožavaocima: 'Žao mi je, ali sada moram da odem'", izjavila je pevačica u intervjuu za Le Monde krajem septembra.

Rođena na ostrvu Sao Visente, Evora je kao mala poslata u sirotište pošto majka nije imala dovoljno novca da je izdržava. U horu pri sirotištu Sezarija je naučila da peva ali je dugo čekala na svetsku slavu.

Od svoje 20. godine pevala je po kafanam i barovima, najpre "sjudad" i bluz, a kasnije je postala najpoznatiji izvođač žanra "morna".

Snimila je 11 albuma, od kojih je prvi La Diva Aux Pieds Nus (Bosonoga diva) objavila tek 1988. kada je imala 47 godina.

Njen treći album Mis perfumado postao je svetski hit s prodatih 300.000 primeraka. "Gremi" je osvojila 2004. za Voz D'Amor. Tokom karijere ukupno je snimila 11 studijskih albuma.

Godine 1995, na poziv Gorana Bregovića, snimila je pesmu "Ausencia" za film "Podzemlje" Emira Kusturice.

U Srbiji je nastupala pet puta, poslednji koncert održala je u Centru "Sava" 2009. godine. Tim povodom muzičarka je dala intervju za B92 koji možete pročitati ovde.


"Muškarci odlaze i dolaze, jedino muzika ostaje"

„U muzici Zelenortskih ostrva ima mnogo uticaja, porede je sa bluzom i fadom. Oko nas je more. Kuda god da kreneš, vidiš more. I more vidi nas! More je jedini put kojim se dolazi i odlazi sa naših ostrva“, govorila je Evora koja je nastupala bosonoga u znak solidarnosti sa svojim sunarodnicima koji većinom sebi nisu mogli da priušte ni cipele.

„Možda je morna tužna i mračna muzika, ali kroz nju pokušavamao da objasnimo sve što se tiče naše zemlje i naših problema; pevamo o svakodnevnom životu, o ljubavi“.

Pesme Sezarije Evore predstavljale su autentičan presek muzičkih uticaja, od ritmova portugalskog fada do brazilske sambe, uključujući i poznate pesme na španskom jeziku kao sto su „Besame Mucho“ i „Maria Elena“. Zvukovi gitare, violine, klarineta i tradicionalnog kavakina savršeno su pratili sugestivni i topli glas ove pevačice. Njen glas je, zapravo, bio glavni instrument – melanholičan i za nijansu promukao.

„Mislim da muzika može da pruži utočište. Moja muzika je za mene neizmerno važna, nikada je ne napuštam. Važnija je od svega. Muškarci dolaze i odlaze, jedino ona ostaje“.

Evora je uglavnom pevala na kreolskom portugalskom, a prve međunarodne nastupe imala je u Portugalu, odakle je počela da osvaja svet. Posle čuvenog nastupa u pariskoj „Olimpiji“ srušila je sve stereotipe da je za uspeh potrebno biti mlad, lep i agresivan.

„Dugo je trajao moj put do svetskog priznanja, ali nikada nisam izgubila veru. Ljudi sa Zelenortskih ostrva žive zahvaljujući veri. Nisam gubila ni nadu. Uvek sam znala da ću jednog dana doživeti ovo što mi se dešava sada“, govorila je.

I publika koja nije razumela njen maternji jezik bivala je ponesena i dirnuta očiglednim emocijama koje je Evora prenosila svojim glasom. Stihovi njenih pesama su poetični: „Ovaj cvet koji rida, ovo dete koje plače, ovaj oblak koji prolazi, to je nostalgija, to je tuga. Svet se menja, dok se moja priča nastavlja...“

U njenim pesmama svaki slušalac, bez obzira kojim jezikom govori, može da oseti ono što je legendarni španski pisac Federiko Garsija Lorka nazivao „saudade“. Ova reč označava nostalgično osećanje čežnje za nekim ili nečim što je nekada bilo tvoje, ali je sada izgubljeno, a često nosi fatalistički ton saznanja da ti se to nikada neće vratiti.

„Saudade“ se opisuje i kao „nejasna i stalna želja za nečim što ne postoji, a verovatno i ne može da postoji“. Snažniji oblik „saudadea“ može se osećati prema ljudima za koje ne znamo gde su ni šta je sa njima, poput izgubljenog ljubavnika ili člana porodice.

„Saudade u sebi sadrži tugu; to je ono što osećaš kada ti neko nedostaje, ali i dublje od toga. Saudade je ono što mi na Zelenortskim ostrvima osećamo kada neko napusti zemlju“, kazala je svojevremeno bosonoga diva.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

20 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: