“Velika Srbija je izmišljotina“

Jovanović je danas svedočio na suđenju nekadašnjem predsedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom.

Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, 1992-95.

Prema optužnici, ti zločini bili su deo udruženog zločinačkog poduhvata - čiji su protagonisti bili Karadžić i tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević. Cilj tog poduhvata bilo je, po tužiocima, trajno i nasilno uklanjanja nesrpskog stanovništva sa teritorija BiH koje bi zatim bile uključene u novu srpsku državu.

Svedočeći u Karadžićevu odbranu, Jovanović je, međutim, tvrdio da stvaranje velike Srbije nije bilo cilj optuženog ili Miloševićeve vlasti.

Projekat velike Srbije je, kako je rekao svedok, "izmišljen i nametnut Srbiji kao propagandni instrument, jer se na taj način Srbija zadržava u defanzivnom položaju".

"Činjenica je Srbija nikada nije htela da bude Velika Srbija", kazao je Jovanović, dodajući da je to mogla da ostvari posle Prvog i Drugog svetskog rada, da je htela.

Na Karadžićevo pitanje da li je kod njega ikada video "aspiraciju ka velikoj Srbiji", Jovanović je odgovorio: "Želja za nekim priključenjem Srbiji je bila nerealna i nemoguća i nikada to niste iznosili".

Bosanski Srbi o tome nisu, po svedoku, ni mogli da razmišljaju zbog "situacije na terenu" u kojoj su bili prinuđeni da "spasavaju svoju slobodu i ravnopravnost".

"Srbija nije imala teritorijalne pretenzije prema bilo kojoj od bivših jugoslovenskih republika, a pogotovo ne prema BiH", posvedočio je Jovanović, dodajući da je za vlasti Srbije bio prihvatljiv "svaki dogovor svih konstitutivnih naroda" u BiH.

"Maksimalan cilj" Karadžića i vođstva bosanskih Srba, po svedoku, bio je "ostanak u zajedničkoj državi", to jest Jugoslaviji, ali "kada su se uslovi pogoršali", oni su, kao "realniji cilj", imali "slobodu i ravnopravnost" u nezavisnoj BiH.

"Nikada niste izražavali želju da se Republika Srpska odvoji od BiH i priključi Jugoslaviji", rekao je Jovanović, odgovarajući na pitanja optuženog, koji se brani sam.

Odnos Miloševića i Karadžića, bivši ministar spoljnih poslova SRJ opisao je kao "neku vrstu braka iz nužde", u kojem su partneri bili "potpuni antipodi, politički i ideološki". Jovanović je Karadžića označio kao "liberalnijeg" partnera.

Jovanović je izjavio i da Karadžić "nije imao nazadan odnos prema Muslimanima". "Vi, Srbi u Bosni, niste izražavali mržnju prema Muslimanima i Hrvatima", kazao je svedok, ponavljajući da su bosanski Srbi jedino tražili "čist odnos", ista prava, "slobodu i ravnopravnost" s drugim narodima.

Upitan kakav je bio odnos Srbije i bosanskih Srba prema muslimanskim izbeglicama, Jovanović je tvrdio da je u Srbiji 1993. bilo "50.000 muslimanskih i 20.000 hrvatskih izbeglica". Na pitanje kako to vidi u kontekstu optužbi o udruženom zločinačkom poduhvatu za progon nesrba, svedok je odgovorio da je ta optužba "očigledno nategnuta" i "politički motivisana, jer tako nešto nije postojalo u realnosti".

Tokom iskaza, Jovanović je sugerisao da je za stradanja stotina civila u Sarajevu, u eksplozijama na pijaci Markale i u Ulici Vase Miskina, bila odgovorna muslimanska strana, o čemu su, kako je tvrdio, informacije imale i UN.

Za rat u bivšoj Jugoslaviji, Jovanović je, pored lidera Hrvata i Muslimana, okrivio i međunarodnu zajednicu, naročito ističući Nemačku i Vatikan.

Rat u BiH, po svedoku, mogao je biti sprečen Kutiljerovim planom o preuređenju BiH u tri nacionalna entiteta, koji je muslimanski lider Alija Izetbegović odbio.

Pošto su bili neustavno preglasani prilikom odlučivanja o referendumu za nezavisnost BiH i nakon Izetbegovićevog odbijanja Kutiljerovog sporazuma, bosanski Srbi bili su "prinuđeni da pruže otpor", rekao je Jovanović.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tiger suočio je Jovanovića s mnoštvom izjava samog Karadžića o ujedinjenju sa Srbijom kao glavnim ciljem bosanskih Srba, koji su, po rečima njegovog saradnika Momčila Krajišnika, želeli da "postanu deo srpskog carstva".

Ograđujući se da "te izjave nije primetio", zato što su se "dešavale u susednoj BiH", Jovanović je sugerisao da su bile "euforični" odraz "sna" o ujedinjenju koji ima svaki podeljeni narod.

Ponovio je da je ideja o "svim Srbima u jednoj državi" bila "van realnosti" i da nije bila "zvanična politika Srbije".

Sličan odgovor, svedok je dao pošto mu je tužilac predočio da je u januaru 1993. cilj stvaranja "države bosanskih Srba" istakao i tadašnji predsednik SRJ Dobrica Ćosić.

Jovanović je podvukao da je "u suštini" cilj bosanskih Srba bio ono što im je sugerisao zvanični Beograd - da sa druga dva naroda u BiH postignu sporazum "koji će im doneti slobodu i ravnopravnost".

Upitan da li je znao za proteste međunarodne zajednice zbog etničkog čišćenja Muslimana iz istočne Bosne, svedok je odgovorio potvrdno.

Naznačio je, međutim, da su ga lideri bosanskih Srba uveravali da je reč o "prirodnom strahu stanovništva" koje "u okruženju druge strane" želi da "izbegne".

Kao i na suđenju Slobodanu Miloševiću, Jovanović je potvrdio da su vlasti u Beogradu "i javno i privatno" osuđivale etničko čišćenje u BiH i granatiranje Sarajeva.

Tužilac Tiger predočio da svedoku da se i on sam, na sastanku sa liderima bosanskih Srba u januaru 1993, zalagao za "etničku homogenizaciju" zauzetih teritorija u BiH "što je brže moguće", uključujući i razmenom stanovništva.

Ne neigrajući autentičnost transkripta koji mu je pokazao tužilac, Jovanović je tvrdio da je zagovarao nacionalnu homogenizaciju, ali "ne nasilnim sredstvima, a svakako ne zločinima". Naglasio je da se "protivio etničkom čišćenju i upotrebi svake sile".

Jovanović je potvrdio i da je masovno ubistvo Muslimana u Srebrenici - o kojem, kako je izjavio, nije imao informacija u julu 1995, kada je počinjeno - na suđenju Miloševiću nazvao "masakrom".

Tužilac Tiger će sutra okončati unakrsno ispitivanje Jovanovića.

Karadžić će, zatim, pred sudije izvesti sledećeg svedoka odbrane.