Nastavak suđenja Gojku Jankoviću

Dvije svedokinje Tužilaštva, pod pseudonima 96 i 190, svojim iskazima datim 23. juna potvrdile su delove navoda u optužnici. Svedokinja 96 je u aprilu 1992. godine, kada je napustila dom u selu Trošanj kraj Foče, imala 43 godine, muža i dva sina. Prema njenom iskazu, 3. jula 1992. ona je uhapšena i odvedena sa ostalim ženama iz sela, a muškarci su ubijeni. Među ubijenim muškarcima bili su i članovi njene porodice.

"Tukli su sve muškarce. Mom mlađem sinu su gasili cigaretu na vratu, tukli ga. Starijeg sina su pitali: Jesi ti onaj što je dobro učio”, zastajkući često u govoru ispričala je svedokinja 93.

Na pitanje tužioca kako je izgledao i bio obučen Janković na livadi tog dana, i koga je još prepoznala i šta se dešavalo, svedokinja nije mogla odgovoriti.

Zaštičena svedokinja 190 u zarobljeništvu je bila od augusta 1992. godine do sredine prve polovine 1993. godine. Kada je zatočena imala je 16 godina. Kako tvrdi, od avgusta 1992. godine pa narednih osam ili devet meseci, nije mogla sa sigurnošću reći, Janko Janjić – Tuta držao ju je kao seksualnu robinju na nekoliko lokacija u Foči i pored grada. Protiv Janjića je Haški tribunal podigao optužnicu i poternicu, te je pri pokušaju hapšenja 2000. godine smrtno stradao. Pored nje u ropstvu su bile još četiri maloletne djevojke, od kojih je najmlađa imala 12 godine.

Svedokinja je potvrdila kako su dvije devojke, među njima i maloletnica 186, držane u kući u Trnovači u kojoj je Gojko Janković, kako je rekla, često pravio zabave na koje su pozivani drugi vojnici, a među njima i osobe koje su imale visoke činove.

U unakrsnom ispitivanju Gojko Janković je postavio pitanje svjedokinji da li joj je maloletnica 186 rekla da ju je on tukao ili zlostavljao, što je svedokinja 190 negirala.