Nauka 0

18.11.2026.

12:51

Istorijska prekretnica u svemiru: Voyager 1 udaljen od Zemlje jedan svetlosni dan

Gotovo 50 godina nakon lansiranja, NASA-ina svemirska sonda Voyager 1 dostigla je novu istorijsku prekretnicu – udaljila se od Zemlje jedan svetlosni dan.

Izvor: Index.hr

Istorijska prekretnica u svemiru: Voyager 1 udaljen od Zemlje jedan svetlosni dan
NASA / Zuma Press / Profimedia

Podeli:

Svemirska sonda Voyager 1 je 17. februara 1998. godine postala najudaljeniji objekat koji je napravio čovek, kada je prestigla sondu Pioneer 10.

Od tada neprekidno postavlja nove rekorde udaljenosti. Danas, 18. novembra 2026. godine, gotovo 50 godina nakon lansiranja, letelica je dostigla novu prekretnicu – od Zemlje je udaljena jedan svetlosni dan, odnosno približno 25,9 milijardi kilometara, piše Science Alert.

To znači da je radio-signalima sa Voyagera 1, koji putuju brzinom svetlosti, potrebno 24 sata da stignu do Zemlje. Letelica nastavlja da se udaljava i uskoro će trajno ostati na udaljenosti većoj od jednog svetlosnog dana.

Gotovo 50 godina u svemiru

"Kada sam 1977. godine počela da radim na projektu Voyager, nisam ni slutila da će Voyager 1 dostići udaljenost od jednog svetlosnog dana", rekla je za Science Alert planetarna naučnica Linda Spilker iz NASA-ine Laboratorije za mlazni pogon (JPL).

Voyager 1 i Voyager 2 lansirani su 1977. godine kako bi istražili spoljne delove Sunčevog sistema. Obe letelice opremljene su naučnim instrumentima i nose poruke namenjene potencijalnim vanzemaljskim civilizacijama.

Vreme lansiranja odabrano je kako bi se iskoristilo retko poravnanje planeta, koje se događa otprilike svakih 176 godina. Zahvaljujući gravitaciji planeta, letelice su mogle da ubrzavaju i nastavljaju put ka sledećem odredištu.

Možda vas zanima

Na fotografiji je potpuno izvučen 13 metara dug nosač magnetometra sonde Voyager. U svemiru, u uslovima bestežinskog stanja, trouglasti nosač od epoksidnog stakloplastičnog materijala spiralno se izvlači iz svog kućišta i pruža čvrstu potporu za dva magnetometra – jedan na kraju nosača, a drugi otprilike na njegovoj sredini.

Istorijska prekretnica u svemiru: Voyager 1 udaljen od Zemlje jedan svetlosni dan
Shutterstock/Robsonphoto

Voyager 2 lansiran je 20. avgusta 1977. godine, a Voyager 1 sledio ga je 5. septembra. Zbog brže putanje, Voyager 1 prvi je stigao do Jupitera 1979. i Saturna 1980. godine. Njegova posmatranja otkrila su dotad neviđene detalje, uključujući aktivne vulkane na Jupiterovom mesecu Iji i složenu strukturu Saturnovih prstenova.

Voyager 2 nastavio je put ka Uranu, pored kojeg je prošao 1986. godine, i Neptunu, do kojeg je stigao 1989. godine.

"Nisam mogao ni da zamislim kakva će otkrića ove dve letelice ostvariti tokom svoje planetarne faze. Svaka planeta i svaki mesec doneli su neočekivana iznenađenja", rekao je fizičar Bil Kurt sa Univerziteta u Ajovi.

Prva letelica u međuzvezdanom prostoru

Nakon što je iza sebe ostavio planete, Voyager 1 nastavio je put ka ivici heliosfere, ogromnog područja oko Sunca kojim dominira solarni vetar.

Dana 25. avgusta 2012. godine, na udaljenosti od oko 18,2 milijarde kilometara od Sunca, prešao je heliopauzu, granicu na kojoj prestaje da preovlađuje uticaj solarnog vetra, i postao prvi objekat koji je napravio čovek, a koji je ušao u međuzvezdani prostor.

Možda vas zanima

Potvrda ovog istorijskog događaja stigla je tek godinu dana kasnije, nakon što su naučnici analizom podataka o gustini plazme utvrdili da se letelica zaista nalazi izvan heliosfere.

Voyager 1 i danas šalje vredne naučne podatke. Njegova merenja pokazuju da Sunce utiče na međuzvezdani prostor i milijardama kilometara izvan heliopauze. Naučnici pritom istražuju i neočekivano ponašanje magnetnog polja, kao i promene gustine plazme.

Koliko će još Voyager 1 raditi?

Iako je osam od deset naučnih instrumenata isključeno, Voyager 1 nastavlja da istražuje područja svemira u kojima dosad nije bila nijedna letelica. Njegov nuklearni izvor napajanja svake godine gubi oko četiri vata snage, zbog čega NASA-ini inženjeri postepeno isključuju opremu kako bi produžili trajanje misije.

NASA procenjuje da bi moglo biti dovoljno energije da barem jedan instrument ostane aktivan do 2030-ih godina. To, ipak, nije ni približno dovoljno za 300 godina, koliko bi sondi bilo potrebno da stigne do unutrašnje ivice Ortovog oblaka, koji se smatra delom krajnjih granica Sunčevog sistema.

"Voyagerova istraživanja planeta, heliosfere i međuzvezdanog prostora naučila su nas da očekujemo neočekivano", rekla je Spilker.

"Gde se završava uticaj Sunca, a počinje netaknuti međuzvezdani prostor? Možda će Voyager trajati dovoljno dugo da nam pruži odgovor na to pitanje."

Podeli:

Tagovi

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: