Aktuelno 0

17.11.2026.

21:56

"Kćeri Pijada, tvoj sin mora u svet": Neverovatna priča o snu majke Mihajla Pupina koji mu je promenio život

Povodom emitovanja nove serije "Pupin", pravo je vreme da se prisetimo života jednog od najvećih srpskih naučnika, čoveka čije je ime postalo poznato širom sveta, ali i žene bez koje njegov životni put možda nikada ne bi bio isti, njegove majke Olimpijade.

Izvor: B92.net

"Kćeri Pijada, tvoj sin mora u svet": Neverovatna priča o snu majke Mihajla Pupina koji mu je promenio život
MIRIAM AND IRA D.WALLACH DIVISION OF ART,PRINTS AND PHOTOS/NY PUBLIC LIBRARY/Sciencephoto/Profimedia

Podeli:

Jer, iza velikog Mihajla Pupina, dečaka iz malog banatskog sela Idvor, stajala je majka koja nije imala formalno obrazovanje, nije umela da čita i piše, ali je posedovala nešto što je njenom sinu zauvek ostalo najvažnije: veru u znanje, obrazovanje i snagu čovekovog duha.

Mihajlo Pupin rođen je 9. oktobra 1854. godine u Idvoru, u Banatu, kao jedno od desetoro dece zemljoradnika Konstantina i Olimpijade Pupin. Odrastao je u skromnoj porodici, okružen prirodom, narodnim pričama i majčinim poukama. Još kao dečak pokazivao je izuzetnu radoznalost, a upravo je Olimpijada prepoznala da njen sin nije stvoren samo za život na porodičnom imanju.

Olimpijada Pupin: Nepismena žena koja je razumela moć obrazovanja

U priči o Mihajlu Pupinu gotovo je nemoguće govoriti o njegovom uspehu, a ne govoriti o Olimpijadi. Iako sama nije imala priliku da se školuje, bila je svesna koliko je znanje važno i koliko čoveku može da promeni život.

Često ga je podsećala da su knjige i obrazovanje put ka svetu koji se ne može upoznati samo očima.

Upravo je ona svom sinu prenela jednu od najvažnijih životnih poruka, koju će Pupin kasnije zauvek sačuvati u sećanju:

"Znanje, to su zlatne lestvice preko kojih se ide u nebesa; znanje je svetlost koja osvetljava naš put kroz život i vodi nas u život budućnosti pun večne slave."

Olimpijada nije želela da njen sin ostane ograničen granicama sela. Verovala je da treba da ode dalje, da uči i upozna svet o kojem je toliko slušao.

Posebno je upečatljivo predanje koje se vezuje za njenu veru i odnos prema obrazovanju: prema priči koju prenosi Aleksandra Ninković, predsednica Obrazovnog centra Mihajlo Pupin, Olimpijada je sanjala Svetog Savu, koji joj je poručio da Mihajla treba da pošalje na školovanje. U toj slici susreću se duboka narodna pobožnost, majčinska intuicija i vera da je obrazovanje put kojim se ostvaruje čovekova sudbina.

Kćeri Pijada, tvoj sin mora u svet: Neverovatna priča o snu majke Mihajla Pupina koji mu je promenio život

Alpha Historica / Alamy / Profimedia

Priča o Pupinu zapravo je i priča o Olimpijadi.

O ženi koja nije umela da čita i piše, ali je razumela da njen sin mora da dobije znanje. O majci koja je verovala u njega čak i onda kada je budućnost delovala neizvesno. O njenoj veri, snu o Svetom Savi i rečima koje su postale životni moto jednog od najvećih srpskih naučnika.

Aleksandra Ninković kaže: "Pupinova majka Olimpijada je u centru razumevanja njegove duhovne snage, pružajući mu najveći oslonac. Ona je prenela na njega veru da ga duh Svetog Save upućuje i prati u svet znanja. Mihajlo Pupin, na mnogim mestima, piše da kada nema nikoga i ništa ipak nije sam i da je sa njim uvek Sveti Sava."

A sam Pupin u autobiografiji "Od pašnjaka do naučenjaka" piše: "Moja majka je verovala u čuda i govorila je učitelju da nada mnom bdi duh Svetog Save. Jednog dana je učitelju rekla, u mom prisustvu, da je u snu videla kako je Sveti Sava položio ruku na moju glavu i, okrenuvši se ka njoj, rekao: 'Kćeri Pijada, škola u Idvoru uskoro će biti tesna za tvoga sina. Neka onda pođe u svet, gde će naći više duhovne hrane za svoju dušu željnu znanja."

Aleksandra Ninković godinama podseća na to da Pupina ne treba posmatrati samo kroz njegove patente i naučne uspehe, već i kroz njegovu duhovnost, dobrotu, skromnost i ljubav prema poreklu.

Možda je upravo zato priča o Mihajlu Pupinu i danas toliko važna. Jer pokazuje da put do velikih dela ne počinje uvek u velikim gradovima, prestižnim školama i bogatim porodicama. Ponekad počinje u jednom malom banatskom selu, uz majku koja veruje da njeno dete može da stigne do zvezda.

A Olimpijada je svom sinu, čini se, dala ono najvažnije – veru da je to moguće.

"Od pašnjaka do naučenjaka": Put koji je promenio istoriju

Pupinov život nije bio nimalo lak. Nakon školovanja u Pančevu, zahvaljujući svom talentu i podršci ljudi koji su prepoznali njegove sposobnosti, odlazi u Prag. Ipak, posle smrti oca i zbog teških materijalnih prilika, odlučuje da napusti Evropu i ode u Ameriku.

Imao je samo 20 godina kada je stigao u Njujork. Nije imao novac, nije poznavao jezik i nije imao nikakvu sigurnost. Prvih godina radio je najteže fizičke poslove, između ostalog istovarao ugalj, dok je istovremeno pohađao večernju školu i učio engleski.

Nije odustajao.

Godine 1879. upisao je Kolumbija koledž u Njujorku, gde je briljirao kao student. Dobijao je nagrade iz matematike i grčkog jezika, a kasnije nastavio školovanje na Univerzitetu u Kembridžu, a potom i u Berlinu, gde je doktorirao.

Od siromašnog dečaka iz Idvora postao je profesor na Univerzitetu Kolumbija, gde je proveo četiri decenije. 

Možda vas zanima

Čovek čiji su izumi promenili svet

Mihajlo Pupin nije bio samo veliki naučnik već i jedan od ljudi čiji su pronalasci značajno uticali na razvoj modernih komunikacija.

Posebno je značajan njegov pronalazak poznat kao Pupinovi kalemovi, kojima je rešio problem slabljenja telefonskog signala tokom prenosa na velike udaljenosti. Zahvaljujući ovom otkriću, telefonske veze mogle su da funkcionišu na znatno većim rastojanjima.

Tokom života patentirao je 34 pronalaska i ostavio dubok trag u oblasti fizike, elektrotehnike i telekomunikacija. 

Ipak, njegovo nasleđe nije samo naučno.

Pupin je bio veliki dobrotvor. Pomagao je siromašnim učenicima i studentima, osnivao fondacije, davao stipendije i finansijski podržavao brojne obrazovne i kulturne ustanove. Prema istraživanjima Aleksandre Ninković, predsednice Obrazovno-istraživačkog društva, njegova podrška obuhvatala je i više od 30.000 školskih stipendija.

Posebno je vodio računa o tome da deca iz siromašnih porodica dobiju priliku koju je i sam morao teško da izbori priliku za obrazovanje. 

Nikada nije zaboravio Srbiju

Iako je najveći deo života proveo u Americi, Pupin nikada nije zaboravio svoje poreklo. Uvek je isticao da je čovek iz Idvora, banatski pastir koji je imao sreću da dobije priliku da upozna svet.

Njegova ljubav prema Srbiji posebno je došla do izražaja nakon Prvog svetskog rata. Kao čovek sa velikim ugledom u Americi i poznanstvima u najvišim političkim krugovima, aktivno se uključio u diplomatske napore u korist srpskog naroda.

Kćeri Pijada, tvoj sin mora u svet: Neverovatna priča o snu majke Mihajla Pupina koji mu je promenio život
quintlox / Album / Profimedia

Tokom Mirovne konferencije u Parizu 1919. godine zalagao se za interese Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i pokušavao da svojim uticajem pomogne u rešavanju teritorijalnih pitanja. 

Za autobiografiju "Sa pašnjaka do naučenjaka", objavljenu 1923. godine, dobio je 1924. godine Pulicerovu nagradu. U toj knjizi nije ispričao samo priču o svom uspehu već i o detinjstvu, majci, veri, rodnom kraju i ljudima koji su oblikovali njegov život. 

Preminuo je 12. marta 1935. godine u Njujorku, ali je iza sebe ostavio nasleđe koje prevazilazi granice nauke i vremena.

Podeli:

Tagovi

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: