Marko Simončeli. To je ime na čiji mi se pomen do pre samo nekoliko nedelja razvlačio osmeh od uveta do uveta. Onda je usledio potpuni šok, zatim nevera, a potom me je i realnost konačno pogodila. Dve nedelje mi je bilo potrebno da shvatim šta se desilo, a sada mogu da kažem da sam opet u tom stadijumu da mi se smešak razvlači na svaki pomen njegovog imena, ali uz dozu tuge. Jer, ipak sam svesna da nikada niko od nas neće videti šta je sve Marko mogao. A mogao je mnogo...
Autor: Jelena Trajković
Ovo nije priča koja će se sastojati od rekapitulacije dešavanja iz Malezije ili hvalisanja Simončelija, već realno sagledanje svega šta je on učinio za svoje 24 godine. Sigurno je da su mnogi zavoleli Moto GP baš zbog njega, ali, opet, treba reći i da je mnoge izluđivao. Ipak, i jedni i drugi pamtiće ga još dugo.
Jedan moj prijatelj, koji će sam prepoznati, imao je tu divnu priliku da upozna Simončelija, i nekoliko dana posle tragedije u Maleziji samo mi je rekao: „Marko je bio rok zvezda“. Iako do tada nisam tako razmišljala, shvatila sam da je potpuno u pravu. Svojim ponašanjem, a najviše osmehom, pravio je pometnju gde god da se pojavio, baš jer se razlikovao, a retki su takvi likovi u celom svetu auto-moto sporta. Mnogi su govorili da je on nešto najuzbudljivije što se desilo Moto GP šampionatu posle Valentina Rosija, i ja verujem da su u pravu.
Zbog velike sličnosti sa Rosijem mnogi su ga prozvali ’Doktorovim’ naslednikom i on je realno to i bio. Ali, ne u smislu da će nastaviti tamo gde devetostruki šampion stane, već da će, kada se Rosi povuče, u šampionatu ostati neko ko će od njega praviti pravi šou, kako na stazi, tako i van nje. Mišljenja sam da bi Simončeli kad tad osvojio bar jednu titulu u kraljevskoj klasi, ali, realno, malo ko će moći i da pokuša da ponovi Rosijeve majstorije.
Povezanost sa ’Doktorom’ nije slučajna jer dok su mnogi mladi ambiciozni motociklisti Rosija gledali samo preko malih ekrana, Simončeli je odrastao uz njega. Iako je razlika u godinama bila ne tako mala, Rosi je mladog sunarodnika prihvatio kao mlađeg brata, a njih dvojica su jedan u drugom stekli velikog prijatelja. Mnogi se sećaju da je Simončeli uvek bio među onima koji su prvi čestitali ’Doktoru’ na osvajanju titula, a čak ga je nekoliko puta čekao i nasred staze.
„Marko je za mene bio kao mlađi brat. Bio je odličan na stazi i divan prijatelj. Mnogo će mi nedostajati“, rekao je Rosi posle Simončelijeve pogibije.
Simončeli je imao tu šansu da uči od najboljeg, ali u kraljevskoj klasi nije uspeo da pokaže svoj pun sjaj. Mladi Italijan je u Moto GP šampionatu debitovao na Velikoj nagradi Češke 2002. godine i to u klasi do 125 kubika, iz koje se u onu do 250 preselio četiri godine kasnije. Najveći uspeh karijere ostvario je 2008. godine, kada se okitio titulom šampiona na Đileri, na kojoj je jedino on imao uspeha. I naredne sezone imao je priliku da ponovi uspeh, ali mu se na putu isprečio Hiroši Aojama, koji mu je kasnije postao timski kolega.
Aojama, ipak, nije bio njegov najveći rival i tu stižemo do novog poglavlja priče. Ako se za nekoga može reći da je to bio, to je Bautista. Njih dvojica su imali žestoke bitke u klasi do 250 kubika tokom dve sezone, ali je Italijan bio taj koji je većinu završio kao pobednik. Simončeli je bio poznat po tome da, kao Rosi, ide do samih granica, što je mnoge izluđivalo, a ponajviše mladog Španca.
Bautista je u to vreme bio velika nada i od njega se očekivala titula, ali je Simončeli sve iznenadio, a njega bukvalno uništio. Naredne godine mladi Italijan je sam sebe pobedio i ostao bez titule, iako je ona na kraju zasluženo otišla u ruke japanskog motocikliste. Još pre nego što je sezona bila gotova potvrđeno je da će Simončeli već 2009. godine preći u kraljevsku klasu kao vozač San Karlo Honde Gresini i prvi put je dobio pravu priliku da odmeri snage sa ’Doktorom’.
Očekivanja pred njegov debi bila su velika, ali su ih raspršili brojni udesi koje je imao tokom predsezonskih testiranja. Zbog toga je na početku sezone bio u veoma lošoj formi, borio se tek za bodove, ali je kako je vreme odmicalo bio konstantniji i šampionat je završio na osmom mestu. Uprkos tome, verovalo se da će upravo on doneti iznenađenje ove sezone, a to se i desilo.
Na fabričkoj Hondi, ali kao vozač Gresinija, Simončeli je već u Kataru nagovestio da bi to mogla da bude njegova sezone. Pod reflektorima na stazi „Losail“ došao je do petog mesta, do tada svog najboljeg plasmana u kraljevskoj klasi, a već na sledećoj trci imao je prvu pravu šansu i da trijumfuje.
Ipak, jednostavno nije znao svoje granice i u Heresu je imao jako sličan udes onom posle kojeg je izgubio život i to dok je bio u vođstvu. Srećom po njega udes nije imao posledice, ali se situacija ponovila i u Portugalu, pre nego što je u Francuskoj preambiciozno krenuo u napad na Danija Pedrosu i udario pravo u njega. I dok je Italijan nastavio trku, Pedrosa je iz tog udesa izašao sa lomom ključne kosti, zbog čega je već u maju ispao iz borbe za titulu.
Upravo taj udes bacio je senku na sve što je Simončeli pokazivao do tada, jer je odjednom samo postalo pitanje kada će se malo uozbiljiti. Iako je nedugo zatim u Kataloniji osvojio prvu pol poziciju u najjačoj klasi, kraja udesima nije bilo. Niz se nastavio u Velikoj Britaniji, Holandiji, Sjedinjenim Državama i na kraju se, nažalost, završio u Maleziji.
U međuvremenu, Simončeli je tokom leta uspeo da iza sebe ostavi status negativca koji je dobio posle incidenta u Le Manu sa Pedrosom. Španac je čak u Muđelu odbio da se rukuje sa njim, ali je on to, može se reći, dostojno podneo, a ’novi’ Marko Simončeli pojavio se na stazi posle letnje pauze. U Brnu je vozio kao preporođen i sasvim zasluženo došao do prvog podijuma, zbog čega se mnogima vratila vera u njega.
Iako je usledila problematična trka u Indijanapolisu, Italijan je uspeo da naniže tri četvrta mesta na trkama u San Marinu, Aragonu i Japanu, pre nego što je u Australiji kao drugi prošao kroz cilj. Tog dana bio je u potpunoj senci Kejsija Stonera, koji je obezbedio titulu, ali se videlo i da je on jednako srećan. Posle tog fantastičnog rezultata najavljivao je i pobedu do kraja sezone, ali, nažalost, u tome nije uspeo.
Priča o Maleziji već je ispričana, ali po svemu što se desilo na stazi „Sepang“ tog 23. oktobra ne bi trebalo da pamtimo Simončelija, nego po njegovom osmehu i harizmi, na koje je malo ko ostao ravnodušan. Uvek je bio dostupan, satima je bio u stanju da daje autograme svojim fanovima, da se slika sa njima. Verovatno u padoku nije postojala nijedna osoba kojoj bar jednom nije rekao samo „ćao“ u prolazu.
Ono što je sigurno je da je staza bila dom Simončeliju, iako je baš na njoj tragično izgubio život. Svi pamte da je jednom prilikom na pitanje o opasnosti auto-moto sporta rekao da on na stazi za pet minuta doživi nešto što mnogi ne iskuse za ceo život. Nažalost, svet je prerano ostao bez njega, ali, ipak, njegova poruka ne bi bila da se njegov život slavi suzama, već bukom. Tako je učinjeno i na zatvaranju sezone u Valensiji, i zato je, uz buku, jedina pogodna poruka za kraj ovog teksta samo:
Ćao, Super Sić!
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov uputio je oštro upozorenje evropskim političarima, rekavši da će ruski odgovor na bilo kakav napad biti razarajući.
Nakon hladnih dana koji nas čekaju oko Nove godine, po svemu sudeći, doći će do pravog vremenskog preokreta kada se prognoziraju temperature veće od proseka.
Rat u Ukrajini – 1.406. dan. Ruske oružane snage zauzele su sela Lukjanovsko u Zaporoškoj oblasti i Boguslavku u Harkovskoj oblasti, saopštilo je Ministarstvo odbrane Rusije.
Problemi u omladinskoj školi i prvom timu Partizana se nastavljaju jer je još jedan talentovani fudbaler odlučio je da napusti Humsku u potrazi za minutima.
Glumica Deniz Ričards i njen bivši suprug Eron Fajpers moraju da napuste svoj iznajmljeni dom u Kalabasasu u Kaliforniji nakon što su nagomilali ogroman dug za kiriju.
Tatijana Šlosberg, unuka predsednika Džona F. Kenedija i istaknuta klimatska aktivistkinja i novinarka za zaštitu životne sredine, preminula je 30. decembra u 35. godini, saopštila je njena porodica putem objave na društvenim mrežama.
Kompanija Volt Dizni pristala je da plati građansku kaznu od 10 miliona dolara u sklopu poravnanja za rešavanje navoda o kršenju zakona o privatnosti dece.
Novi detalji procurili su javnost u slučaju osuđenog pedofila Džefrija Epstajna, koji ukazuju da se pre 20 godina, tri godina pre njegovog priznanja, dogodio slučaj silovanja maloletnice koji je uredno prijavljen policiji.
Lekar britanskog javnog zdravstva (NHS) uputio je važno upozorenje o čestoj navici u kupatilu, ističući ključno "pravilo od 10 minuta" koje bi svi trebalo da poštuju.
Nova istraživanja pokazuju da krv ljudi koji žive izuzetno dugo – poput stogodišnjaka (centenarians) i onih koji žive preko 110 godina (supercentenarians) – ima posebne karakteristike koje ih razlikuju od ostalih ljudi.
Naučnici su pomoću veštačke inteligencije našli dva nova biološka podtipa multiple skleroze, pa bi mogli stvoriti personalizovane tretmane i bolje ishode za pacijente, objavljuje časopis "Brain".
Beli luk je poznat kao hrana koja jača imuni sistem, ali ako želite da izbegnete loš miris daha i ojačate imunitet, možete da jedete i ovih pet namirnica.
Osobe koje uzimaju lekove za razređivanje krvi, poznate kao antikoagulansi, mogle bi nesvesno da ugroze efikasnost svoje terapije ako jedu veoma popularno i zdravo povrće.
Anonimno slanje policije na vrata strimera i dalje nije izumrlo - najnovija "žrtva" bio je Ned Luk, glumac koji je tumačio Majkla De Santu u video-igri GTA 5.
Potražnja za veštačkom inteligencijom i data centrima dovela je do drastičnog rasta cena serverske memorije, pa danas pojedini DDR5 RAM kompleti koštaju koliko i luksuzni automobili.
Komentari 16
Pogledaj komentare