Kada su u javnosti počele da kruže priče da bi ovogodišnji Kup Radivoja Koraća mogao da bude odigran u Beogradu mišljenja su bila podeljena.
Jedni su bili za priželjkivajući taj "večiti derbi" pred 10.000 partizanovaca ili zvezdaša, dok su drugi bili protiv – što iz bezbednosnih, ali i onih sad već tradicionalnih razloga.
Niš i hala Čair zaista živi za ovakav jedan događaj i to se oseti od momenta kad prođete naplatnu rampu.
Kupujete žvake na trafici – čujete u pozadini da će Zvezdada odbrani trofej.
Sednete u restoran na "valjane čevape" (probajte ih čim budete u prilici, ne budite Luka Nikolić) – za susednim stolom rasprava što se Željko Obradović nije odlučio za Isaka Bongu.
Izgubite se dok pokušavate da nađete smeštaj i pitate nekog za pomoć – usledi kontrapitanje: "Za koga navijaš?".
I tu tačnog odgovora nema. Šta god da kažete – pogrešili ste, te će vas sačekati jedno "Aha, traži smeštaj sama onda...". Kroz šalu, razume se.
Kad ljudima generalno spomenete južnije krajeve Srbije ono što uvek prvo padne na pamet je da su veseljaci, vole da popiju i pojedu, a onda dođe taj februar i zapravo vam se samo potvrdi još jednom da možda Beograd i "najmanje živi" za košarku.
Hala od četiri i po hiljade ljudi je u stanju da se "puni" dva sata pred meč te vam je subjektivni osećaj da ima mnogo više navijača.
Ako utakmica počinje u 18.00 – gužva je i u 16.00, ali i u 17.45. Da ne poverujete.
Međutim, ono što definitivno "bode oči" jeste činjenica da za razliku od ABA lige čije utakmice ne uživaju toliku posećenost jer se Partizan i Zvezda smatraju favoritima – za vreme Kupa to nije slučaj.
Na primer, prvo četvrtfinale je odigrano između beogradskih crveno-belih i Borcem iz Čačka. Jasno je svima da je apsolutni favorit tu bila ekipa koju je birao Janis Sferopulos, ali prazne stolice u Čairu skoro da nije bilo.
Skakalo se, navijalo se, aplaudiralo, zviždalo – sve ono što je karakteristično za jednu košarkašku utakmicu kod nas.
I baš zato je poenta da kulturu koju imamo kada je igra pod obručem u pitanju širimo van granica jednog grada, pa čak i države.
U Beogradu imamo evroligaške i abaligaške derbije, pa i okršaje u KLS Superligi Srbije. Hajde da i nekim drugim gradovima damo šansu da svedoče spektaklima.
U Nišu je to već "redovno stanje", pa evo 20 godina. I reklo bi se da tome apsolutno ne možeš naći zamerke, a znate kako kažu? Dobre stvari ne treba menjati.
Elem, što se tiče rezultata, da ne davimo – videli ste.
Vaterpolo reprezentacija Srbije je u prvom kolu Evropskog prvenstva u Beogradu savladala selekciju Holandije tek posle boljeg izvođenja peteraca – 18:16.
Kada da očekujemo konačne spiskove za Kup Radivoja Koraća, ko delegira sudije i da li su moguća iznenađenja? Na pitanja koja su aktuelna u košarkaškim krugovima ove nedelje odgovorio nam je čovek koji je u vrhu organizacije takmičenja u Nišu – Bojan Popović.
U dvorištu olimpijskog šampiona ne pomaže ni kada dođete sa evropskim i svetskim oreolom, jer ako je Srbija rešena da pobedi najbolje - to će se i desiti.
Postoje igrači koji prođu kroz Beograd, "ostave" statistiku i odu. A postoje i oni koji, iako govore drugim jezikom i dolaze sa drugog kraja kontinenta, na parketu ostave i deo svoje duše. Jedan od njih je Davis Bertans.
Evropsko prvenstvo u Beogradu otvoreno je jasnom porukom branioca titule – Španija je stigla spremna da dominira i da nastavi niz medalja osvojenih na EP.
Deset godina je prošlo od trenutka kada je Beograd slavio evropsko zlato, a Dejan Savić sa klupe vodio jednu od najvećih generacija u istoriji svetskog vaterpola.
Izuzetno atraktivan dizajn nove Toyote C-HR nije jedino što je izdvaja od konkurencije. Tu je i pogon na sva četiri točka, plag-in hibridna opcija, ali i brojna napredna tehnička rešenja.
Decenijama su nemački automobili bili simbol inženjerskog savršenstva i ekonomske moći te zemlje. Prodaja sada opada zbog loših rezultata u Kini, najvećem tržištu. Može li Indija da popuni prazninu?
Komentari 18
Pogledaj komentare Pošalji komentar