Kada su u javnosti počele da kruže priče da bi ovogodišnji Kup Radivoja Koraća mogao da bude odigran u Beogradu mišljenja su bila podeljena.
Jedni su bili za priželjkivajući taj "večiti derbi" pred 10.000 partizanovaca ili zvezdaša, dok su drugi bili protiv – što iz bezbednosnih, ali i onih sad već tradicionalnih razloga.
Niš i hala Čair zaista živi za ovakav jedan događaj i to se oseti od momenta kad prođete naplatnu rampu.
Kupujete žvake na trafici – čujete u pozadini da će Zvezdada odbrani trofej.
Sednete u restoran na "valjane čevape" (probajte ih čim budete u prilici, ne budite Luka Nikolić) – za susednim stolom rasprava što se Željko Obradović nije odlučio za Isaka Bongu.
Izgubite se dok pokušavate da nađete smeštaj i pitate nekog za pomoć – usledi kontrapitanje: "Za koga navijaš?".
I tu tačnog odgovora nema. Šta god da kažete – pogrešili ste, te će vas sačekati jedno "Aha, traži smeštaj sama onda...". Kroz šalu, razume se.
Kad ljudima generalno spomenete južnije krajeve Srbije ono što uvek prvo padne na pamet je da su veseljaci, vole da popiju i pojedu, a onda dođe taj februar i zapravo vam se samo potvrdi još jednom da možda Beograd i "najmanje živi" za košarku.
Hala od četiri i po hiljade ljudi je u stanju da se "puni" dva sata pred meč te vam je subjektivni osećaj da ima mnogo više navijača.
Ako utakmica počinje u 18.00 – gužva je i u 16.00, ali i u 17.45. Da ne poverujete.
Međutim, ono što definitivno "bode oči" jeste činjenica da za razliku od ABA lige čije utakmice ne uživaju toliku posećenost jer se Partizan i Zvezda smatraju favoritima – za vreme Kupa to nije slučaj.
Na primer, prvo četvrtfinale je odigrano između beogradskih crveno-belih i Borcem iz Čačka. Jasno je svima da je apsolutni favorit tu bila ekipa koju je birao Janis Sferopulos, ali prazne stolice u Čairu skoro da nije bilo.
Skakalo se, navijalo se, aplaudiralo, zviždalo – sve ono što je karakteristično za jednu košarkašku utakmicu kod nas.
I baš zato je poenta da kulturu koju imamo kada je igra pod obručem u pitanju širimo van granica jednog grada, pa čak i države.
U Beogradu imamo evroligaške i abaligaške derbije, pa i okršaje u KLS Superligi Srbije. Hajde da i nekim drugim gradovima damo šansu da svedoče spektaklima.
U Nišu je to već "redovno stanje", pa evo 20 godina. I reklo bi se da tome apsolutno ne možeš naći zamerke, a znate kako kažu? Dobre stvari ne treba menjati.
Elem, što se tiče rezultata, da ne davimo – videli ste.
Mirko Ocokoljić, glavni trener Partizana na utakmici protiv Bajerna iz Minhena je sumirao utiske nakon pobede u Beogradskoj areni u 14. kolu Evrolige – 92:85.
Košarkaška reprezentacija Srbije savladala je Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu rezultatom 74:72 u utakmici drugog kola grupe C kvalifikacija za plasman na Svetsko prvenstvo 2027. godine.
Sutrašnja sednica Upravnog odbora KK Partizan zakazana za 11 časova biće ključni trenutak za budućnost kluba – ali i za konačnu odluku Željka Obradovića, čiji ostanak ili odlazak drže crno-bele u stanju potpune neizvesnosti.
Kada da očekujemo konačne spiskove za Kup Radivoja Koraća, ko delegira sudije i da li su moguća iznenađenja? Na pitanja koja su aktuelna u košarkaškim krugovima ove nedelje odgovorio nam je čovek koji je u vrhu organizacije takmičenja u Nišu – Bojan Popović.
I u osmini finala Kupa Srbije nije bio kraj iznenađenjima. Motivisano su delovali klubovi iz Prve lige Srbije, te su pred njima na kolena padali superligaši.
Jedna od najboljih košarkašica Evrope svih vremana i reprezentativka Jugoslavije Razija Mujanović najavila je meč BiH i Srbije u kvalifikacijama za SP 2027.
Postoje trenuci kada sport prestane da bude igra, kada rezultati izblede pred jednom mnogo snažnijom stvari: pred ljudima. I ne, to ne znači da su oni iznad bilo čega. Ko to želi da razume – razumeće.
Komentari 18
Pogledaj komentare Pošalji komentar