Zahvaljujući UEFA, koja nije želela da dodeli akreditaciju za neki meč četvrtfinala nijednom srpskom novinaru, u Štutgart sam išao kao na izlet, a ne na "finale pre finala".
Vrlo zanimljiv meč Španije i Nemačke gledao sam u fan zoni na centralnom trgu u Štutgartu, što je takođe bio svojevrsni doživljaj.
Videli smo taktički vrlo dobro pripremljen okršaj sa obe strane, sa čak 15 kartona, puno duela, pa i povreda i suspenzija. Preko 20.000 Nemaca i tek pokoji Španac reagovali su različito na dešavanja na video bimu, a na kraju su se radovali oni brojčano inferiorni.
Bilo je eruptivno kada je Florijan Virc dao gol za 1:1, ali je obrnuto srazmerno toj buci u 119. minutu zavladala tišina kad je Mikel Merino dao gol za prolaz "furije" u polufinale.
Umesto penala, poslao je De la Fuenteov "džoker" sa klupe Tonija Krosa u penziju, desetine hiljada Nemaca kućama, a njihove nade da mogu do titule pretvorio u prah i pepeo.
Kako sam sa kolegom doputovao iz tri sata vozom udaljenog Diseldorfa, poslao je Merino i nas dvojicu ka železničkoj stanici, jer nam nije mnogo vremena preostalo do poslednjeg i jedinog voza koji iz grada Mercedesa kreće ka severu Nemačke.
Ali, problem je bio što, naravno, nismo bili jedini, već je istu nameru imalo još ko zna koliko putnika. Stvorio se čep, koji je bilo teško proći.
Uspeli smo i ukrcali se u "Dojče ban" za Hamburg, a koji na polovini svoje trase staje baš u Diseldorf.
No, tu tek kreće drama. Pravo niotkuda.
B92.sport
Ušlo je toliko ljudi da voz, prosto, nije mogao sa krene zbog preopterećenosti. I dugo je stajao, uz nekoliko obaveštenja dame sa razglasa da neće krenuti dok neko ne izađe.
Ko je lud da izađe iz poslednjeg voza i ostane da prenoći na stanici u Štutgartu? Iako je 90 odsto njih bilo pijano i verovatno nije ni znalo u kom je gradu.
Možda je to donekle i pomoglo, te je neko, evidentno, izašao i voz je napokon mogao da krene sa debelim zakašnjenjem. Znatno sporije nego inače, što je i odgovaralo jer smo stajali "na jednoj nozi", pa bi nam brzina od 300 kilometara na sat samo dodatno otežala muku.
Prva stanica – Majnhajm. I tu kreće invazija švajcarskih navijača na sve moguće vagone. Sutra ih čeka utakmica četvrtfinala upravo u Diseldorfu. Protiv Engleza, koji su takođe ušli u voz.
I eto, opet, drame niotkuda.
Tanjug/AP Photo/Martin Meissner
Pogađate? Novo stajanje u mestu, obaveštenja sa razglasa i otezanje ovog putovanja u nedogled.
Naravno da su i jedni i drugi bili "podmazani" alkoholom, ali su ovog puta Švajcarci prednjačili, pa mi i dalje u ušima odzvanja njihovo milion puta ponovljeno:
Englezi su ovog puta bili u manjini, pa se nisu mnogo busali u grudi. Srećom po nas, koji smo samo razmišljali kako da stignemo do smeštaja.
Opet smo dugo stajali dok policija nije prošla kroz voz i dala znak da je dosta divljanja, a izvesno je i neko morao napolje kako bi smo mogli da nastavimo put.
B92.sport/SS
Na to se nadovezala nova drama, ona sa "Folksparka" u Hamburgu, gde su baš u to vreme krenuli penali između Portugalije i Francuske.
Zahvaljujući jednom momku i njegovom kvalitetnom internetu na laptopu, gledali smo taj "rulet" negde u nedođiji između Majnhajma i Frankfurta.
Većina našeg vagona je razočarano reagovala zbog promašenog penala Žoaa Feliksa, te kasnijeg plasmana Francuske u novo polufinale.
Švajcarci nisu mirovali ni posle toga, već su uz "pojačanje" u vidu zvučnika započeli pravu žurku u vagonu. Iako je ambijent bio pozitivan, jer su Švajcarci zaista bili simpatični (sušta suprotnost Granitu Džaki i Đerdanu Šaćiriju), bilo je teško čuti sopstvene misli. Na kraju je, nekako, makar deo njih pretočen u ovaj tekst.
U Kelnu smo čekali 40 minuta na stanici, opet iz nekog nepoznatog razloga. Da bi posle još toliko vremena konačno stigli u Diseldorf, a tek tada je krenula švajcarska žurka.
Košarkaš Partizana Mika Murinen je govorio o svojoj budućnosti istakavši da već ima nekoliko ponuda iz Amerike i da se opredelio za nastavak karijere "preko bare".
Marina Maljković, najuspešnija srpska košarkaška trenerica, u otvorenom razgovoru za B92.sport je sumirala početak projekta u Crvenoj zvezdi, objasnila razloge odlaska sa klupe reprezentacije i govorila o sistemskim problemima koji koče razvoj ženskog sporta.
Od devojčice koja je sa torbom preko ramena žurila na treninge u dalekom Portugalu, do kapitenske trake reprezentacije Srbije – put Jovane Nogić nije bio ni kratak ni jednostavan, ali je bio njen.
Fudbaler Crvene zvezde Miloš Veljković je letos, nakon 10 godina provedenih u Bundesligi, odlučio da dođe u redove šampiona Srbije. Sada govori za B92.sport.
Od reprezentativnih neuspeha, preko teških evropskih poraza klupskog fudbala i košarke, pa sve do padova najvećih sportskih ikona – ovo su trenuci koji su obeležili 2025. godinu na način na koji niko nije želeo.
Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je danas da više od 100 vozača i putnika svake godine izgubi život samo zato što nisu vezali sigurnosni pojas.
Komentari 9
Pogledaj komentare Pošalji komentar