Ova najviša i najveća kraška visoravan Balkana, na više od hiljadu metara nadmorske visine, odavno je poznata kao prirodni dragulj. Ali tek poslednjih godina turisti je otkrivaju onako kako to zaslužuje – polako, pažljivo, s poštovanjem.Sabahudin Abdagić, rendžer na Pešteru, kaže da ljudi sve češće dolaze zbog divljine:B92.net/Z.M."Ovde je priroda sačuvana, raznovrsnost ptica i biljaka je neverovatna. Preko dvesta vrsta ptica može da se vidi, a polovina njih su zaštićene. Ljudi dolaze da fotografišu – pejzaže, Peštersko jezero, ptice… Beloglavi sup, koji sve češće svraća da se hrani, poseban je prizor."B92.net/Z.M.Hrana koja se pamtiAli Pešter nije samo pejzaž. To je i domaća trpeza, ona koja miriše na detelinu i peć na drva. Slavica Nikolić, domaćica koja živi nedaleko na uvcu, dočekuje goste pitama, sirom, suđžukom i čuvenim mekikama:"Sve je ovde lokalno – sir, kajmak, jaja, povrće iz bašte. Pite pravim sama, od domaćih kora, a kad krene mlada kopriva, pravim pitu i s njom. Turisti najviše traže sjenički ćevap, ali uvek kažu da im ostane u sećanju naš doručak i moje mekike."U njenoj kući na jezeru sve je kao nekada – i to je upravo ono što putnici iz velikih gradova najviše traže: autentičnost.B92.net/Z.M.Nebo puno ptica, zemlja puna pričaA kada se sa visoravni spustite prema Uvcu, pred vama se otvara sasvim drugačija scena. Meandri vijugaju kroz strme litice, a iznad vas krstare beloglavi supovi. Oni su ovde simbol rezervata – danas ih ima više od tri stotine, što je najveća kolonija na Balkanu.B92.net/Z.M."Turisti ostanu bez teksta", priča Sabahudin dok pokazuje čamce spremne za plovidbu i objašnjava:"Za dva i po sata vožnje čuju priče vodiča, obiđu gnezda supova i vide prirodu iz ugla kakav se ne zaboravlja."Sretko Kovačević, dugogodišnji vodič, dodaje:"Stranci su posebno oduševljeni. Kažu da nigde nisu videli ovako netaknutu prirodu. Ovde se oseća odsustvo čoveka – prepušteni ste samo sebi i majci prirodi."B92.net/Z.M.Ledena pećina – srce podzemljaJedan od dragulja Uvca je Ledena pećina, deo najvećeg pećinskog sistema u Srbiji –dugog više od šest kilometara. Do nje se stiže čamcem, a ulazak je poput koraka u drugi svet."Sada smo u Crvenoj dvorani", objašnjava Kovačević dok baterijskom lampom obasjava pećinske ukrase. "Nazvana je tako zbog tragova gvožđa u steni. Ovde možete videti i prvi pećinski stub, gde su se spojili stalaktit i stalagmit. Pećina je i dalje aktivna, istraživači pronalaze nove vrste – čak i slepog miša koji je na listi ugroženih", ističe ponosno naš sagovornik, koji poznaje svaki meta rove zemlje.To je mesto gde se vreme meri kapima vode koje padaju hiljadama godina.B92.net/Z.M.Spoj koji osvajaPeštersko polje i Uvac su, kažu meštani, dve strane iste priče – priče o divljini koja je opstala uprkos vremenu i ljudima. Na Pešteru doživite beskrajnu visoravan i noćno nebo puno zvezda. Na Uvcu čujete krila supova i tišinu kanjona.Zajedno, čine pejzaž koji vas ne ostavlja ravnodušnim.B92.net/Z.M.Na kraju dana, kada se sa vidikovca iznad Uvca spustite prema selu, a u daljini se već oseća miris sveže pečene pite, shvatite da ste bili na mestima koja menjaju pogled na prirodu.Pešter i Uvac nisu samo destinacije za fotografiju. Oni su podsećanje da divljina i toplina domaćina mogu da idu ruku pod ruku. I da je upravo u tom spoju njihova najveća čar, zato je iz godine u godinu ovde sve više posetilaca.OVAJ MEDIJSKI SADRŽAJ DEO JE PROJEKTA "ŽIVOT U SELIMA BALKANSKOG SIBIRA" U PRODUKCIJI UG "JOURNALISTIC PLAN", PRIPREMLJEN ZA PORTAL B92. 
0 Komentari
Sortiraj po: