Širi se banjski turizam u Zagorju

Lječilišni turizam zagorskog kraja razvijan još u 18. stoljeću u nekim slučajevima je prerastao u moderni wellness i spa, ali u većina propada

Izvor: poslovni.hr

U Svetom Martinu na Muri uz predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić otvorit će 11. rujna luksuzni hotel sa četiri zvjezdice ‘Spa Golfer’. Osim hotela, investitor dioničko društvo Toplice Sveti Martin, otvara i sportsku dvodijelnu dvoranu i SRC s vježbalištem za golf.

Rudolf Radiković, predsjednik Uprave i jedan od većih dioničara, tvrdi kako je s investicijom većom od 300 milijuna kuna to najveći projekt u kontinentalnom turizmu s ponudom koja zadovoljava višu klasu domaćih i stranih gostiju. Gradnja hotela popraćena je i promjenom marke u ‘Spa & Golf Resort Sveti Martin’, a cijeli projekt kompleksa stvara se od 2003. godine. Tada je početkom godine grupa mlađih poduzetnika odlučila kupiti na burzi od prijašnjeg vlasnika, tekstilne industrije Modeks, toplice koje su imale otvoreni bazen i priručni restoran. Postupna transformacija u sadržajno bogati kompleks bila je zamišljena kroz četiri pomno planirane faze kapitalnih ulaganja u infrastrukturu i kadrove. Prve tri faze završene su gradnjom hotela ‘Spa Golfer’ s igralištem za golf, a otpočelo se s apartmanskim naseljem, natkrivenim bazenima, aqua-parkom s toboganima, pubom i salonom ljepote, koji su sagrađeni 2005. godine. Nakon toga je uslijedilo proširenje restorana, uređenje wellness centra, gradnja vanjskih bazena, trgovačkog centra i sportskih terena. Hotel koji predsjednik otvara ima 320 kreveta, kongresni centar za 500 osoba, a luksuzni se wellness centar prostire na 1800 četvornih metara. Tereni za golf sa devet rupa imaju među prvima u Europi grijane ‘greenove’ od umjetne trave i moći će se koristiti veći dio godine. U gradnji je i 20 luksuznih vila iznad golf-terena koji će biti na prodaju.

Zagorje po broju toplica kao Slovenija

U četvrtoj fazi, planirana je gradnja drugog hotela i zabavnog centra te individualna gradnja naselja prema detaljnom planu. S posljednjom fazom bit će na raspolaganju oko tisuću kreveta i do 200.000 noćenja, čime bi Međimurska županija postala i jedna od turistički najjačih na kontinentu. Već sada je izrazito povoljan utjecaj novouređenih toplica jer se broj noćenja od otvaranja bazenskog i apartmanskoga kompleksa do danas povećao više od 3,5 puta. To je bio i razlog da se ova mala općina na najsjevernijoj geografskoj točki u Hrvatskoj proglasi ‘europskom destinacijom izvrsnosti’ (EDEN) na 6. europskom turističkom forumu u Portugalu. Naglasak općine Sveti Martin bio je ruralni i spa turizam koji predstavljaju upravo ove toplice. Svečanost u Svetom Martinu opet je otvorila pitanje zagorskih toplica koje su Međimurcima i najbliža konkurencija, izuzev Varaždinskih, specijaliziranih u prvom redu za medicinsko liječenje. U Zagorju ima šest toplica i po broju jedino se ta županija može mjeriti sa Slovenijom u kojoj mnogi malo veći gradovi podigli terme. Nekad biseri zagorskih toplica s poviješću nerijetko iz rimskog doba, poput Krapinskih, Stubičkih i Tuheljskih, imale su svojedobno prihode o kojima su ostali mogli samo sanjati. Ipak, prvi hotel sa četiri zvjezdice Zagorje je dobilo tek u lipnju kada je otvorena Villa Magdalena u Krapinskim Toplicama sa devet luksuzno opremljenih smještajnih jedinica te hidromasažnim kadama spojenim na izvorsku termalnu vodu. Investitor je zagrebačka informatička tvrtka iVizija. Povijest kazuje da su te toplice imale hotel sa 128 soba još sredinom 19. stoljeća kada je tadašnji vlasnik Jakob Badl postavio temelje modernog lječilišta. Novi razvoj nakon Drugoga svjetskog rata otpočeo je 1956. gradnjom hotela za zagorske rudare, a u lječilištu je osnovan bolnički odjel za reumatske bolesti i ortopetsku rehabilitaciju koji je prerastao u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju. Ta je ustanova bazene i hotel prodala nakon devedesetih lokalnom poduzetniku i nekako u isto vrijeme kad su u Svetom Martinu krenuli u obnovu, Krapinske toplice su osim dva vanjska bazena prestale s radom i do danas ostale nezavršeno gradilište. Vanjski bazeni u vlasništvu su kontoverznog poduzetnika Dragutina Plahutara, odnosno njegove tvrtke Aquae vivae, koja ima hotel, ali se već šestu godinu gradi sedam bazena koji su prema obećanju Nevenke Plahutar trebali biti u funkciji još prošle godine. Prema tumačenju iz županije, investitor u Krapinske toplice je Strahinjčica koja je 2001. godine kupila od Specijalne bolnice tvrtku Aqua viva za iznos od 5,7 milijuna švicarskih franaka i koja se obvezala da će za tri godine graditi termalnu rivijeru. Nedovršeni sadržaji Aqua vivae koče razvoj Krapinskih toplica, ustvrdio je ovog ljeta i općinski načelnik Vladimir Huzak i novi župan Siniša Hajdaš Dončić. Na pitanje kako danas gleda na problem, krapinsko-zagorski župan je odgovorio: ‘U vezi sa završetkom

Rimske terme sada su gubitaš

Problemi Krapinskih toplica otvaraju pitanje i Stubičkih, u kojima je prva zgrada za kupke podignuta davne 1776. godine. Podsjetimo, 1779. su u Varaždinskim Toplicama sagrađene prve zidane kupelji nakon Rimljana, a prvo kupalište nad izvorom Sutinskih toplica pokraj Zlatara, također poznatih iz rimskih vremena, podigao je zajedno s gostionicom grof H. Sermage 1809. godine. Dvije godine poslije Maksimilijan Vrhovac počeo je graditi kupališne zgrade u Stubičkim Toplicama, dok je 1820. u Varaždinskim formalno osnovano kupališno lječilište. U nekad popularnim Stubakima već godinama se ne gradi niti obnavlja. Ivan Hudoletnjak vlasnik je 96% dionica HTP-a Matija Gubec i predsjednik Nadzornog odbora od preuzimanja u travnju 1999. godine. Hotel ima dvije zvjezdice i raspolaže sa 220 kreveta u 97 soba i unutarnjim bazenom, wellness zonom, dok vanjsko kupalište ima osam bazena od kojih sedam radi u ljetnoj sezoni. Danas je hotel Matija Gubec isti kao i 1973. godine kada je sagrađen. Doduše, ulagalo se samo u njegovo minimalno održavanje, ali to što djeluje vrlo uredno može se zahvaliti ponajprije zaposlenima. Stubaki su isto dočekali devedesete bez gubitaka koji su nastali, dakako kao i u ostalih, kad se krenulo 1995. u privatizaciju. Pregledavajući stare novine i revizije doznajemo da je načelnik općine i predsjednik Nadzornog odbora Vladimir Bosnar proglasio HTP Matija Gubec kroničnim gubitašem. Zabilježeno je tada kako je cilj stvaranja gubitaša bilo smanjenje temeljne vrijednosti poduzeća, što je i učinjeno. Odjedanput visokokategoriziran hotel površine 11.171 četvornog metra po osnovi smanjenja vrijednosti biva procijenjen na 3,78 milijuna DEM.Ugovorom o dokapitalizaciji 1996. na čelo HTP-a dolazi poduzetnik Zdenko Poštek, koji se obvezuje da će u šest godina u razvoj toplica uložiti 23 milijuna DEM-a. U tu je svrhu, piše tadašnji tisak, obavio neke radnje, kao što su uređenje zatvorenih bazena, uređenje kavane itd., međutim ostaje sporno je li to učinio iz prihoda poduzeća ili vlastitim sredstvima. Zdenko Poštek upravlja tvrtkom do 1998. kad kupnjom dionica od MIORH-a i malih dioničara vlasnikom postaje varaždinski kontorverzni tajkun, trgovac oružjem, Ivan Hudoletnjak. Danas prema riječima direktorice hotela Ljubice Kumpar, HTP stalno posluje pozitivno, nije bio u blokadi i 80 zaposlenih redovito prima plaću. Postoje, kaže direktorica, i investicijski planovi za hotelski i kupališni dio već dugo, ali zaustavljeni su zbog sudskog spora sa Specijalnom bolnicom. A kako će se dalje razvijati toplički turizam u tome mjestu, ovisit će i o ostalim planiranim investicijama. Naime, krajem prošle godine potpisan je ugovor o realizaciji Zdravstveno – turističkog projekta Stubičke Toplice između Krapinsko-zagorske županije i privatnog partnera Sunce koncerna. Ukupna investicija u cijeli projekt iznosi 109,7 milijuna eura koje će uložiti Sunce koncern. Završetak tog projekta planira se za četiri godine, a njegovom realizacijom gospodarski rast županije dodatno će se povećati za oko 1,5 posto, obavještava glasnogovornik županije Josip Bosak. Nedaleko od Stubičkih toplica u Donjoj Stubici su Terme Jezerčica gdje se do 2005. nalazio Centar za rehabilitaciju koji je bio premješten u Pustodol, bivši objekt u vlasništvu također kontroverznog Željka Miketića. I one su nekad bile jedno od najmodernijih odmarališta zagrebačke Hidroelektre. Terme je kupila na licitaciji 2003. Dubravka Lekić iz Varaždina, poduzetna vlasnica zdravstvenih ustanova i staračkih domova i u Jezerčicu uložila 42 milijuna kuna.

Bazeni odlično posjećeni

U siječnju 2006. osobno ih je otvorio također predsjednik Mesić. Ernest Svažić, direktor hotela Jezerčica, danas kaže da je 2006. na vanjskim bazenima bilo 38.134 posjetitelja, a 2008. 44.865. Prije tri godine ostvareno je 9821 noćenje, a prošle 13.983. U prvih osam mjeseci ove godine posjećenost bazena i broj noćenja je zbog krize na lanjskoj razini. Bazeni na otvorenom rade od 1. svibnja do kraja rujna, a prosječna popunjenost hotelskih kapaciteta tijekom godine je 60%. Udio kongresnog turizma je otprilike 70% i gosti najvećim dijelom dolaze zbog uhodane podrške pri organizaciji seminara i kongresa te wellness centra, rekao je Svažić. Dodaje da prevladavaju domaći turisti, a udio stranih je 10% i dolaze iz Slovenije, BiH, Njemačke i Italije. Veliki apetiti lokalnih vlasnika toplica koji su u pravilu imali i bezrezervnu podršku lokalnih vlasti, ali slabe financijske i poslovne sposobnosti, ogledaju se i u slučaju Sutinskih toplica. Još su se početkom osamdesetih godina za Sutinske radile studije u vezi s gradnjom centra za medicinu aktivnog odmora i provedbeni urbanistički plan. Tadašnja ponuda sa tri kupališna bazena, improviziranim barom te 14 kamp-kućica bila je siromašna u odnosu na potencijale. No do danas sve je ostalo isto osim što su nestale kućice, a bazeni su u takvom stanju da bi ih inspekcija najvjerojatnije zatvorila. Njihovom sudbinom gospodari Ugostiteljsko-turističko poduzeće Ivančica iz Zlatara, dok su dionice malih dioničara nezakonito preuzimali prema nalazima revizije Krešimir Ilčić, Alojz Mužar i Mladen Jakopec. Tko zna kakva bi sudbina bila i nadaleko poznatih ‘smrdećih’ toplica u Tuhlju, kako su ih mještani zvali zbog sumpora i na koje su svojedobno oko bacili lokalni tajkuni, da ih nisu kupile u stečaju slovenske Terme Olimia iz Podčetrtka. U Tuhlju je Hidroelektra također 1982. izgradila impozantan sportsko-rekreacijski centar Mihanović sa 146 soba te sklop zatvorenih i otvorenih bazena, sportske polivalentne dvorane, teniske, nogometne, košarkaške terene te kuglanu.

Prvobitna namjena tog objekta bila je priprema sportaša, što i danas uprava pokušava ostvariti, ali bez puno uspjeha. No u svemu drugom se uspjelo, od obnove zapuštenih objekata preko uređenja dvorca Mihanović do gradnje velikih površina bazena. Sada se, prema riječima direktorice Ivane Kolar, intenzivno radi na pripremama za gradnju novog wellness hotela sa četiri zvjezdice koji će sadržavati 120 dvokrevetnih soba, kongresni centar kapaciteta 250 osoba te garažu. Njihov dizajn pomirivat će suvremene trendove, zagorske brežuljke i atmosferu postojećeg objekta i baroknog dvorca Mihanović. Vlasnička struktura Termi Olimia je već dugo ista i većinski vlasnici su Mariborska nadbiskupija, odnosno Zvon Ena holding i Slovenske željeznice, a pored njih i dva investicijska fonda te mali dioničari. Iako se puno pisalo o promjenama, vlasnici su sada stabilni i orijentirani na razvoj termi, i do sada su dobro uložili 18 milijuna eura. Terme Tuhelj su u četiri protekle godine poslovanja povećale ukupan prihod od 11,5 milijuna kuna na 43 milijuna, a broj noćenja porastao je na 58.940. Povećan je i broj zaposlenih od 75 na 146. I za kraj, najmanje Šemničke toplice s jednim bazenom u vlasništvu Grada Krapine, u kojem djeca igraju nogomet i koje se nalaze u neposrednoj blizini Roses Fashion Outleta u Svetom Križu Začretje, ostaju bez razvoja. Iako je bilo zainteresiranih investitora, oni nisu zasad odgovarali gradskim političarima.