Bojan
pre 1 godinu
Ako u tom periodu nije došlo do nekakvog prelamanja prostora, selo na obroncima Majevice može biti samo bosansko, nikako srpsko.
Subota, 21.01.2023.
14:10
Izvor: DW
pre 1 godinu
Ako u tom periodu nije došlo do nekakvog prelamanja prostora, selo na obroncima Majevice može biti samo bosansko, nikako srpsko.
pre 1 godinu
Planinari , pa sta vas sprecava da se vratite u tu vasu "bajkovitu" nedodjiju , samo napred ?!
pre 1 godinu
... sve isto, do drvenog mosta preko Lima i rupa u njemu, samo malo više uzvodno. Hvala.
pre 1 godinu
Nesto najljepse sto sam procitao vec dugo vremena.
pre 1 godinu
Prelepo napisano, bogat, jednostavan recnik, topao, iskren.
pre 1 godinu
a što se svi ne vratimo u naša sela i napravimo od njih raj na zemlji ?
nema para kao na drugom mestu ?
pre 1 godinu
Hvala Dedoviću.
pre 1 godinu
Hvala do neba.Poslije čitanja sjećanja samo naviru i vraćaju u djetinstvo i jedno selo pokraj Lima.
pre 1 godinu
Predivno
pre 1 godinu
Pohvale piscu, bilo je uživanje čitati.
pre 1 godinu
Jedno veliko HVALA
pre 1 godinu
Оно кад те прича наведе да пустиш сузу
pre 1 godinu
Divan tekst, bravo!
pre 1 godinu
Iskrena prica i vrlo dirljiva a za sve nas koji zivimo daleko od mjesta rodjenja trebali bi da imamo obavezu da odvedemo djecu u rodni kraj.Ostalo je na njima.
pre 1 godinu
Prelepo,prelepooo...hvala ti Dedovicu.
Kao da je moja priča,sličnih smo godina,porekla iz istih krajeva i putovanje-gotovo identično kao kad sam i ja imao 4 godine i posetio kuću svojih predaka i osećao se tako uzvišeno.
pre 1 godinu
Vrlo slicno mome iskustvu sa Vinickom i Zecevicima . Sve pohvale za tekst .
pre 1 godinu
Prelepo, predivno opisano! Neuporedivo je to vreme sa ovim danas, materijalno siromašno, ali duhovno višestruko bogatije od današnjice...
pre 1 godinu
Bravo za tekst. Pozdrav od 10godisnjeg mene koji 1992. iz sela sa puta Tuzla - Zvornik otišao silom iz svog Zavičaja u Beograd, pa Srem, pa se ponovo vratio za Zvornik ne uspevši više vratiti se u rodno selo. Sad mi je ceo svet na dlanu, ali ta radost mog kraja, podno Majevice, vašara kod crkve, rodjaka tj.braće po seoskim brežuljcima, fudbala na livadi, pecanja na seoskoj rijeci, to mi ništa nije zamenilo.
pre 1 godinu
Sjajno, kod mene si probudio uspomene na mojo selo.
pre 1 godinu
Bravo za tekst. Pozdrav od 10godisnjeg mene koji 1992. iz sela sa puta Tuzla - Zvornik otišao silom iz svog Zavičaja u Beograd, pa Srem, pa se ponovo vratio za Zvornik ne uspevši više vratiti se u rodno selo. Sad mi je ceo svet na dlanu, ali ta radost mog kraja, podno Majevice, vašara kod crkve, rodjaka tj.braće po seoskim brežuljcima, fudbala na livadi, pecanja na seoskoj rijeci, to mi ništa nije zamenilo.
pre 1 godinu
Prelepo, predivno opisano! Neuporedivo je to vreme sa ovim danas, materijalno siromašno, ali duhovno višestruko bogatije od današnjice...
pre 1 godinu
Iskrena prica i vrlo dirljiva a za sve nas koji zivimo daleko od mjesta rodjenja trebali bi da imamo obavezu da odvedemo djecu u rodni kraj.Ostalo je na njima.
pre 1 godinu
Оно кад те прича наведе да пустиш сузу
pre 1 godinu
Sjajno, kod mene si probudio uspomene na mojo selo.
pre 1 godinu
Divan tekst, bravo!
pre 1 godinu
Vrlo slicno mome iskustvu sa Vinickom i Zecevicima . Sve pohvale za tekst .
pre 1 godinu
Prelepo,prelepooo...hvala ti Dedovicu.
Kao da je moja priča,sličnih smo godina,porekla iz istih krajeva i putovanje-gotovo identično kao kad sam i ja imao 4 godine i posetio kuću svojih predaka i osećao se tako uzvišeno.
pre 1 godinu
Prelepo napisano, bogat, jednostavan recnik, topao, iskren.
pre 1 godinu
Pohvale piscu, bilo je uživanje čitati.
pre 1 godinu
Predivno
pre 1 godinu
Jedno veliko HVALA
pre 1 godinu
Hvala do neba.Poslije čitanja sjećanja samo naviru i vraćaju u djetinstvo i jedno selo pokraj Lima.
pre 1 godinu
Hvala Dedoviću.
pre 1 godinu
a što se svi ne vratimo u naša sela i napravimo od njih raj na zemlji ?
nema para kao na drugom mestu ?
pre 1 godinu
Nesto najljepse sto sam procitao vec dugo vremena.
pre 1 godinu
... sve isto, do drvenog mosta preko Lima i rupa u njemu, samo malo više uzvodno. Hvala.
pre 1 godinu
Planinari , pa sta vas sprecava da se vratite u tu vasu "bajkovitu" nedodjiju , samo napred ?!
pre 1 godinu
Ako u tom periodu nije došlo do nekakvog prelamanja prostora, selo na obroncima Majevice može biti samo bosansko, nikako srpsko.
pre 1 godinu
Оно кад те прича наведе да пустиш сузу
pre 1 godinu
Prelepo, predivno opisano! Neuporedivo je to vreme sa ovim danas, materijalno siromašno, ali duhovno višestruko bogatije od današnjice...
pre 1 godinu
Prelepo,prelepooo...hvala ti Dedovicu.
Kao da je moja priča,sličnih smo godina,porekla iz istih krajeva i putovanje-gotovo identično kao kad sam i ja imao 4 godine i posetio kuću svojih predaka i osećao se tako uzvišeno.
pre 1 godinu
Iskrena prica i vrlo dirljiva a za sve nas koji zivimo daleko od mjesta rodjenja trebali bi da imamo obavezu da odvedemo djecu u rodni kraj.Ostalo je na njima.
pre 1 godinu
a što se svi ne vratimo u naša sela i napravimo od njih raj na zemlji ?
nema para kao na drugom mestu ?
pre 1 godinu
Bravo za tekst. Pozdrav od 10godisnjeg mene koji 1992. iz sela sa puta Tuzla - Zvornik otišao silom iz svog Zavičaja u Beograd, pa Srem, pa se ponovo vratio za Zvornik ne uspevši više vratiti se u rodno selo. Sad mi je ceo svet na dlanu, ali ta radost mog kraja, podno Majevice, vašara kod crkve, rodjaka tj.braće po seoskim brežuljcima, fudbala na livadi, pecanja na seoskoj rijeci, to mi ništa nije zamenilo.
pre 1 godinu
Divan tekst, bravo!
pre 1 godinu
Sjajno, kod mene si probudio uspomene na mojo selo.
pre 1 godinu
Vrlo slicno mome iskustvu sa Vinickom i Zecevicima . Sve pohvale za tekst .
pre 1 godinu
Predivno
pre 1 godinu
Jedno veliko HVALA
pre 1 godinu
Prelepo napisano, bogat, jednostavan recnik, topao, iskren.
pre 1 godinu
Pohvale piscu, bilo je uživanje čitati.
pre 1 godinu
Hvala Dedoviću.
pre 1 godinu
Planinari , pa sta vas sprecava da se vratite u tu vasu "bajkovitu" nedodjiju , samo napred ?!
pre 1 godinu
Ako u tom periodu nije došlo do nekakvog prelamanja prostora, selo na obroncima Majevice može biti samo bosansko, nikako srpsko.
pre 1 godinu
Hvala do neba.Poslije čitanja sjećanja samo naviru i vraćaju u djetinstvo i jedno selo pokraj Lima.
pre 1 godinu
Nesto najljepse sto sam procitao vec dugo vremena.
pre 1 godinu
... sve isto, do drvenog mosta preko Lima i rupa u njemu, samo malo više uzvodno. Hvala.
19 Komentari
Sortiraj po: