Izvor: B92.net

Stanovnici Utkiagvika, grada na severu Aljaske, u sredu su poslednji put ove godine imali priliku da vide sunce. Nakon kratkog dnevnog svetla, koje je trajalo tek nešto više od sat vremena, grad je ušao u period polarne noći.

Prema podacima koje prenosi Foks Vejter, sunce je 18. novembra izašlo u 12.41 po lokalnom vremenu, a zašlo već oko 13.42. Na sledeći izlazak sunca stanovnici će čekati do 23. januara 2027. godine.

Iako će naredna dva meseca proteći bez direktne sunčeve svetlosti, svakodnevne obaveze neće biti obustavljene. Odrasli će nastaviti da odlaze na posao, deca će redovno pohađati školu, a u gradu će se održavati i događaji koji okupljaju lokalnu zajednicu.

Grad nije potpuno obavijen mrakom

Iako se sunce neće pojavljivati iznad horizonta, to ne znači da će Utćijagvik tokom čitavog dana biti u potpunom mraku. Stanovnici će svakodnevno imati nekoliko sati građanskog sumraka, tokom kojih se na nebu zadržava karakteristična bleda plava svetlost.

Ovaj period donosi i veoma niske temperature, koje se spuštaju duboko ispod nule. S druge strane, duge i tamne noći pružaju dobre uslove za posmatranje polarne svetlosti.

Do ove pojave dolazi zbog nagiba Zemljine ose od 23,5 stepeni, što u pojedinim delovima sveta dovodi do dugotrajnog odsustva izlaska sunca tokom zimskih meseci.

Grad sa dugom tradicijom i identitetom Inupijata

Utkiagvik je prema popisu iz 2020. godine imao 4.927 stanovnika. Posebno mesto u njegovoj istoriji i svakodnevnom životu zauzima narod Inupijata, koji na ovom području živi više od 1.500 godina. Prema podacima okruga Nort Slop, oni čine oko 63 odsto stanovništva.

Grad je do 2016. godine nosio ime Barou, ali su stanovnici na referendumu odlučili da vrate tradicionalni naziv. Odluka je doneta veoma tesnom većinom – za promenu je glasao 381 stanovnik, dok je 375 bilo protiv. Uprkos tome, deo meštana i danas koristi staro ime.

Život u gradu do kojeg ne vode putevi

Utkiagvik je prilično izolovan od ostatka Aljaske, jer do njega ne postoji drumska veza. Do grada se može stići putničkim avionima iz Enkoridža i Ferbanksa, dok se snabdevanje teretom obavlja baržama tokom leta i avionima tokom cele godine.

Grejanje domaćinstava uglavnom se zasniva na prirodnom gasu iz obližnjih nalazišta. U kućama koje nisu priključene na vodovod, voda se doprema cisternama. Specifičnost lokalnog života je i zabrana prodaje alkohola.

Kitolov i ribolov ostali važan deo svakodnevice

Tradicionalne aktivnosti i dalje imaju značajnu ulogu u životu stanovnika. Lov, ribolov i kitolov predstavljaju važan deo lokalne ekonomije, ali i način na koji mnogi meštani obezbeđuju hranu za svoje porodice.

Za narod Inupijata posebno je značajan festival Nalukatak, koji se održava u junu nakon uspešne sezone kitolova.

Jedan od najprepoznatljivijih simbola Utkiagvika jeste kapija napravljena od kitovih kostiju, poznata kao "Kapija Arktika". U gradu se nalazi i kitolovačka stanica Kejp Smajt, podignuta 1893. godine, koja se smatra najstarijom građevinom sa drvenom konstrukcijom na Arktiku, piše Klix.

Kada se sunce vrati, dan traje gotovo tri meseca

Dok zimi stanovnici nedeljama čekaju da ponovo ugledaju sunce, tokom leta suočavaju se sa potpuno suprotnom pojavom.

Utćijagvik tada ulazi u period neprekidne dnevne svetlosti koji traje gotovo 84 dana. Tokom tog vremena sunce uopšte ne zalazi, pa grad doživljava gotovo tri meseca neprekidnog dana.

Podeli:

Tagovi: