Vladan Zirojević, Webmaster Donesi.com

Kaži nam kada si počeo sa pravljenjem web sajtova i koliko si ih do sada napravio?

Negdje tokom 1996. godine, znači prije 10-tak godina. To su naravno bili hobi projekti. Prvi ozbiljniji sajt trebinje.com sam pokrenuo 1997, a komercijalno sam prvi put radio 1998. godine. Od tada je prošlo mnogo vremena, odavno ne brojim sajtove koje sam napravio i na kojima sam radio. Vjerovatno ih ima stotinjak. Sada to ide mnogo brže, ne samo zbog iskustva, vec su i tehnologija i alati na neuporedivo višem nivou.

Na koje sajtove/projekte si najponosniji?

Budući da prilično kritički gledam i na svoj i na tuđi rad, nakon određenog vremena nisam zadovoljan sa onim što je napravljeno. Ali to je normalno - kada završite neki projekat, ako i dalje mislite da bi ste ga ponovo isto tako napravili - ništa niste naucili na tom projektu.

Od domaćih sajtova na kojima sam radio, zadovoljan sam uspjehom koji su postigli Poljubac.com i Tiketservis.com.

Tehnički, zadovoljan sam idejom i realizacijom verzije sajta 24sata.com od prije 4-5 godina. To je bio jedan od domaćih pionira novog talasa na Webu koga danas zovu Web2.0, RSS agregator koga su korisnici mogli prilagoditi svojim potrebama. Pošto je tada malo ko nudio RSS, mi smo ga sami automatski pravili za sve važnije domaće sajtove tako da je ukupno bilo dostupno oko 1000 izvora, domaćih i stranih. Dakle, nudili smo nešto slično onome što danas nudi netvibes.com i slični sajtovi. No, taj projekat u domaćim uslovima je jednostavno došao prerano i osim u užim IT krugovima nije pobudio veću pažnju.

Šta misliš o trenutnoj Web sceni u Srbiji, a šta o regionu? Gde smo u odnosu na komšije?

Stvari u Srbiji, što se tiče Web-a, definitivno idu na bolje. Vjerovatno će se stvari još više promijeniti već famoznim omogućavanjem primanja kreditnih kartica na sajtovima. Postoji veći broj malih i veoma dobrih timova u Srbiji koji rade na svjetskom tržištu, a pojavljuju se i domaći softverski proizvodi koji se pozicioniraju na globalnom tržištu, što je veoma dobar znak. Na primjer, Ilija Studen je napravio izvanredan proboj sa svojim activeCollab softverom, vaš prethodni sagovornik u ovoj rubrici Boris Krstović, takođe. Postoji i jedan broj specijalizovanih Web kompanija u Srbiji (i sam sam angažovan u jednoj)  koje nude dobra rješenja na globalnom tržištu, a praktično su nepoznate lokalno.

Što se tice okruženja, problem je što mi generalno o svom okruženju jako malo znamo. Nekako, oči su nam uvijek uprte na daleki Zapad gdje se i dešavaju globalno važne stvari. U Rumuniji postoji veoma jaka Web industrija. U Makedoniji, takođe, ima interesantnih stvari. Čak ne postoje dovoljne informacije ni o razvoju Web-a u dijelovima Srbije - mene je recimo iznenadio podatak da od devet centara za polaganje ispita za Zend sertifikat u Srbiji i Crnoj Gori, čak četiri su na Kosovu i Metohiji.

Srbija ima potencijal, ali bi za procvat IT industrije morala mnogo više uraditi na pomoći ljudima koji ovdje nešto pokušavaju napraviti na tom polju. Pogotovo onima koji tek počinju, jer ne mogu računati na pomoć banaka i investitora. Možda podatak da smo u našim novim prostorijama čekali preko 2 mjeseca da dobijemo stalnu Internet vezu govori o tome kako ne treba raditi.

Donesi.com

Tvoj najnoviji projekat je servis za naručivanje hrane Donesi.com. Od kada datira ideja za jedan takav servis i kako si došao na ideju da pokreneš baš taj servis?

Da, Donesi.com je počeo sa radom prije 2 nedjelje. Ideja i plan postoje još od 2004. godine, ali je tokom ove godine rad na projektu intenziviran i servis je otvoren. Ideja je jednostavna - napraviti bolje rješenje za naručivanje hrane za kućnu dostavu koristeći mogućnosti Interneta. Donesi.com objedinjuje ponudu najboljih lokalnih restorana i omogućava lako i brzo nalaženje restorana i naručivanje hrane bez potrebe za telefoniranjem i zastarelim flajerima restorana. Restoranima omogućava da praktično za 24 časa i bez inicijalnih troškova mogu početi sa primanjem narudžbina putem Interneta, a korisnicima daje jedinstven interfejs za sve restorane, utiske drugih korisnika o raznim jelima i samim restoranima...

Iza samog sajta koji je urađen u stilu najmodernijih Web aplikacija, stoji komunikacioni sistem koji omogućava dvosmjernu komunikaciju sa restoranima, čak i tamo gdje ne postoje tehničke pretpostavke za klasičnu Internet vezu. Sve se dešava u realnom vremenu i veoma brzo.

U prvoj fazi smo uključili 8 odabranih restorana na teritoriji Beograda, a već potpisujemo ugovore i sa novim restoranima.

U narednom periodu ćemo bolje pokriti teritoriju glavnog grada i svih njegovih naselja, a potom idemo na pokrivanje drugih većih gradova Srbije i regiona gdje ćemo naći odgovarajuće partnere. Postoji interesovanje za ovaj projekat i u smislu njegove implementacije na drugim tržištima, uključujući Veliku Britaniju i SAD. Pripremamo i verziju Donesi.com servisa specijalizovanu za poslovne korisnike.

Uži tim Donesi.com-a pored mene cine Ivana Zirojević koja vodi poslovni dio projekta i ima radno iskustvo od Ministarstva finansija Srbije pa do rada u stranim IT start-up kompanijama i Goran Opačić koji se bavi komunikacionim rješenjima za vece poslovne sisteme.

Na koje teškoće si nailazio i nailaziš u pregovorima o saradnji sa vlasnicima ugostiteljskih objekata? Koliko je potrebno ubeđivanja da se uključe u servis?

Internet će zasigurno postati i na ovome polju ono što je postao na polju prodaje karata - neizbježni kanal prodaje. Kao i u svakom poslu, uvijek postoje lideri koji postavljaju standarde i oni drugi koji slijede uspješne. Pokušali smo da u prvoj fazi razgovaramo upravo sa liderima na polju kućne dostave hrane i praktično da nije bilo potrebno ubjeđivanje. Mi smo sa naše strane dali ponudu koja je vrlo povoljna i sami ulažemo sredstva za uključenje svakog novog restorana. Ovome poslu smo pristupili krajnje ozbiljno i namjeravamo da uspijemo, a naš uspjeh znači i uspjeh tih restorana. Restorani nam nisu klijenti, već partneri - mi zarađujemo samo kada i oni zarađuju i cilj nam je da svaki restoran u Donesi.com sistemu zarađuje na Internetu.

Naravno, bilo je i onih koji bi radije sačekali, ili onih koji još ne shvataju suštinu i potencijal ovakvog projekta, ali je veoma interesantno da smo svega nakon par sati od početka rada javnog sajta dobili poziv za ponovni razgovor od dva restorana koja inicijalno nisu željela ući u Donesi.com.

Sve u svemu, zadovoljan sam reakcijom restorana i to pokazuje da u poslovnoj Srbiji postoji svijest o mogućnostima Interneta. Naravno, treba dosta rada, strpljenja, vremena i razumijevanja, kako bi se jedan ovakav projekat uspješno postavio na noge i zauzeo svoje mjesto na tržištu. Tek slijede marketinške akcije kojima ćemo Donesi.com približiti širem krugu korisnika.

Koji tipovi sajtova ne postoje u Srbiji ili barem ne kvalitetno a trebalo bi da postoje?

Nedostaju Internet servisi, koji pružaju konkretnu uslugu. Ne možemo se zaustaviti na tome da Internet koristimo samo kao medij za predstavljanje, zabavu i informisanje. A izgovor da na Internetu nije moguće u lokalnim uslovima završiti novčanu transakciju nije dovoljno ubjedljiv da ne biste ponudili neku online uslugu. Što bude više takvih servisa, više će i ljudi koristiti Internet. Ne treba čekati da ljudi dođu na Internet, moramo im ponuditi razlog da dođu.  Uopšte, na Web tržištu Srbije postoji mnogo prostora koji čeka da bude popunjen.

Koji je tvoj omiljeni web sajt i zašto?

Uglavnom posjećujem stručne sajtove. Od domaćih sajtova redovno posjećujem Devprotalk.com zajednicu. Goran Pilipović je tu okupio dobru ekipu ljudi sa naših prostora koja uvijek ima nešto interesantno da kaže na temu IT-a. Često posjećujem i Biznisblog.com Marka Bijelića. Od stranih tu su Digg.com i Techcrunch.com.

Većinu blogova i drugih zanimljivih sajtova pratim putem RSS-a i posjećujem ih samo ukoliko naiđem na nešto interesantno. Dan traje jako kratko, a djeca brzo rastu i volio bih da mnogo više vremena provodim sa svojom porodicom.