Pogledajte ukusne ali "uvrnute" specijalitete koji se pripremaju na ulicama širom sveta.
Mohinga, Burma
To je fina riblja supa sa rezancima i svim prepoznatljivim ukusima kuhinje ove zemlje. Može da sadrži još i rižu mleveni pasulj, različite vrste luka, kao i jestivi, hrskavi koren drveta banane i seckani korijander.
Mohinga se pravi uglavnom od domaćih sastojaka i samim tim je domaćeg porekla; većina jugoistočnih specijaliteta sa rezancima se vezuje za Kinu.
Mohinga se služi u svakom gradu u Burmi, obično iz pokretnih kolica i kofa i u nekim restoranima. Prodavaca ovih supa najviše ima ujutru. Lako je naručiti je i jedini dodaci su akyaw (hrskavi uštipci od sočiva ili povrća). Kurkuma joj daje žuto-narandzastu boju a poseban ukus duguje u limunovoj travi.
Banh mi, Vijetnam
Najbolji sendvič možete probati ne u Rimu, Kopenhagenu ili Njujorku već upravo u Vijetnamu. Prvo se baget sa trunkom majoneza i paštete podgreje na ćumuru, zatim se na hrskavi hleb stavi meso, ukusno povrće iz turšije i sveže bilje. Obično se začini sa par kapljica soja sosa i doda se ljutkasti čili.
U ovom specijalitetu se mogu prepoznati tragovi francuskog uticaja jer su Francuzi vladali Vijetnamom početkom 20. veka. Ostali sastojci kao što su char siu, svinjsko meso sa roštilja, kineskog su porekla, dok bilja i začini vode poreklo iz jugoistočne Azije.
Ukoliko želite da sedite dok jedete, na raspolaganju su vam plastične stolice a sendvič će vam biti poslužen u papiru. Ovaj specijalitet je skup najboljih sastojaka jugoistočne Azije posluženih na “zapadnjački” način.
Daulat ki Chaat, Delhi, Indija
Ovo je neodoljiva i veoma lagana poslastica. Šafran i slatkasto mleko mu daju narandžasto-belu boju. Ponekad se preko dodaje jestivi srebrni listić - varq. Jedinstvenog je ukusa i veoma je popularna poslastica na ulicama starog grada tokom zime. Veruje se da su među prvima ovaj specijalitet okusili mugalski vladari.
Ovu kremastu, rajsku poslasticu možete naći na haotičnim bazarima. Daulat ki chaat se sprema samo u hladnim mesecima jer bi se u suprotnom na toploti raspao.
Phat Kaphrao, Tajland
Phat kaphrao sadrži puno začina, bilja i mesa i mnogi Tajlanđani ga uzimaju „za poneti“. Kaphrao znači „sveti bosiljak“ koji je ujedno i glavni sastojak. Listovi bosiljka se prže sa svinjskim mesom ili morskim plodovima, kao i sa seckanim belim lukom, ljutim papričicama i ponekad sa posebnom vrstom pasulja. Sve se začini ribljim sosom i malo šećera, posluži preko pirinča i ukrasi prženim jajem. Hindu civilizacija je smatrala bosiljak svetom biljkom a veruje se da se ovaj specijalitet sprema vekovima.
Ne postoje posebni prodavci samo ovog specijaliteta, ali se može naći među drugim mnogobrojnim specijalitetima tajlandske kuhinje. Phat kaphrao se obično služi sa malom činijom fino iseckanih ljutih papričica u ribljem sosu a ponekad i sa malo limuna.
Sfenj, Maroko
Ono što su kroasani za Francuze, to je sfenj za Marokance. Sfenj ima oblik prstena i pravi se od lepljivog testa, bez dodatka mleka ili putera. Ovaj “sunđerasti” specijalitet se jede ujutru i kasno popodne.
Veruje se da su ga kupovali od Arapa u 18. veku a mogao se kupiti na tezgama na kojima su se prodavale pečene jagnjeće glave (tradicionalno jelo za doručak). Teško je naći dobar sfenj ali se veoma lako jede i jedan vam sigurno neće biti dovoljan.
Walkies-talkies, Južna Afrika
Walkies su kokošije nožice a talkies su glave. Oni se zajedno kuvaju kako bi se lako odvojili žilavi delovi a zatim se začini dodaju po želji. Walkies talkies se mogu jesti i sa zelenom paprikom, lukom, paradajzom.
Zubima skidajte meso sa nožica a glave jedite cele (osim kljuna). Tokom rasne diskriminacije, bogati farmeri su jeli mesnatije delove piletine a ostaci kao što su noge i glava ostavljani su za radnike.
Tamales, Meksiko
Ovaj specijalitet možete jesti za doručak ili uveče kao užinu. Pravi se na pari, prekriven je žitaricama a može biti sladak, začinjen ili blagog ukusa. Najpopularnije su svinjetina ili piletina sa salsom i poblano papričicama i sirom. To se sve zavije u žitarice ili list banane i pravi se na pari dok ne postane mekano i ukusno.
Može se naći u čitavoj centralnoj i južnoj Americi. Ovaj specijalitet će se svideti čak i najprobirljivijim gastronomima.
Red red, Gana
Može biti ljuto, slatko i začinjeno. Potrebno je pomešati pasulj sa prženom bokvicom i crvenim palminim uljem (zomi). Zomi, koji ima veoma bogat ukus, prži se sa lukom, papričicama i graškom a svemu se dodaje gari (prah od tropske biljke). Bokvica (koko, takođe crvene boje) iseckana, posoljena i dobro ispržena pomeša se sa pasuljom.
Kada se posluži, vruće ulje na bokvicama će i dalje da cvrči. Ovaj specijalitet je jeftin jer je i sam pasulj jeftin protein.
Burek, Bosna i Hercegovina
Ovaj hrskavi, masni secijalitet je sa Balkana. U testo se stavi meso ili spanać (zeljanica) ili bilje i sir (sirnica) To se zarola, premaže puterom ili maslinovim uljem i dobro se zapeče. Burek možete jesti kada god želite: za doručak uz crni čaj, ili nakon dobrog izlaska u Baščaršiji u Sarajevu. Potiče iz Turske gde ga zovu börek, od turske reči burmak (saviti).
Može se jesti i topao i hladan ali je najukusniji čim izađe iz rerne. U Bosni se pravi u okruglim posudama. Burek se služi “na meru” u belom mesarskom papiru.
Currywurst, Nemačka
Currywurst, iseckana kobasica u začinjenom sosu od paradajza se može nazvati jos i “nirvana”. Uz nju možete jesti i pomfriti i hleb. 1949. u Berlinu, žena po imenu Herta Hojver prvi put je napravila ovaj specijalitet koji je ubrzo u distriktu „crevenih fenjera” postao popularan među radnicama.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.