Zašto je Ikea nastala u Švedskoj a ne u Babušnici?
Kada kažu Ikea, ljudi prvo pomisle na modularni nameštaj, brojne potrepštine i sitnice za opremanje kuće i relativno povoljne cene. U Srbiji je pojam i za nešto daleko i nedostižno jer je čekaju decenijama. Ikea je, međutim, mnogo više od toga. Mnogi bi rekli, lako je njima, oni su iz Švedske.
Ipak, istina je da u godinama ratne i posleratne Evrope ni Švedska nije bila ono što je danas, a pogotovo to nije bio njen najsiromašniji, južni deo, gde je Ikea nastala. I to je, pokazaće se, bila jedna od veoma važnih činjenica koja je osnivača Ikee Ingvara Kamprada vodila do stvaranja kompanije sa tako posebnom poslovnom filosofijom.
I zaista, u Švedskoj postoji celo jedno mesto koje broji 7.000 stanovnika i u kojem svi rade i žive za Ikeu. Pet hiljada ljudi, 50 različitih nacionalnosti, na 400 različitih pozicija čine srce kompanije koja širom sveta zapošljava nešto manje od 200.000 ljudi.
Povezuje ih jedna ideja i jedna vizija – učiniti svakodnevni život boljim za što veći broj ljudi, po najnižim cenama. U 13 celina, od dizajna, test-laboratorije, komponenti, industrije, skladišta, komunikacija, Ikea muzeja i Ikea hotela – jedinog na svetu, rađa se i razvija sve ono što se u skoro 400 robnih kuća u svetu nalazi na policama.
Od Anđeline, koja je iz Singapura, Dina koji je druga generacija doseljenika iz Bosne i Hercegovine, Kanađanke Hajdi, Emili čija je mama Horvežanka a tata Holanđanin, rumunske Srpkinje Miladinke, do Alesandre iz Italije i mnogih drugih sa svih kontinenata, koji žive i rade u Elmhultu, mestu odakle je ingvar lansirao Ikeu i krenuo da osvaja svet.
Sa 17 godina, u vreme kada je rat u Evropi još trajao (1943.), Ingvar je osnovao kompaniju u švedskoj oblasti Smoland, u kojoj nije manjkalo jedino drveta i kamena, i očigledno jedan briljantan um. To je razlika zbog koje se nešto slično nije dogodilo u Babušnici, na primer. Nije Ingvaru trebalo ni auto-puta, ni stranih investitora, ni podsticaja vlade. Imao je ideju i beskrompomisni stav – siromašan smo kraj, ničega nema u izobilju, sve se mora koristiti štedljivo i više puta i sve mora imati najnižu moguću cenu. Ostalo je istorija.
U brojkama ona izgleda ovako – 35 milijardi evra godišnje prodaje, 85 tržišta na kojima posluje, asortiman od 10.000 proizvoda, od čega 2.000 novih svake godine. Ono što u brojke ne staje jesu duh, timski rad, inovacije, kreativnost, svakodnevna borba da se učini više i bolje i opravda ideja tvorca – pristupačan i funkcionalan nameštaj za što veći broj ljudi, proizveden u skladu sa principima održivosti i po najnižim cenama.
O toj istoriji najbolje svedoči postavka Ikea muzeja, koji je u Elmhultu pre godinu dana, na mestu prve robne kuće, koji je svedočanstvo istorije kompanije, njenog tvorca ali i privatnog života Šveđana. Posetioce put vodi od početka 20. veka, kada su svi živeli u jednoj sobi sa ognjištem, teško i skromno i želeli više, preko osvajanja prostora za kuhinju, projekta Socijal-demokratske partije za bolju Švedsku 30-ih godina, masovne stanogradnje i davanja kredita za kupovinu nameštaja, u čemu je Ingvar video i svoju šansu. Dotadašnji preduzetnik, koji je počeo kao preprodavac šibica sa pet godina, iskoristio je priliku.
Evo vam teksas, napravite nešto od njega
Ingvar u početku nije imao podršku roditelja za osnivanje firme, ali su mu na kraju ipak pomogli i dali svoj potpis, s obzirom na to da je tada imao svega 17 godina. Interesantno je da je svoj prvi milion zaradio pre osnivanja Ikee, kao prodavac satova, mašina za brijanje i italijanskih olovaka, čiji je ekskluzivni zastupnik bio. U masovnoj stanogradnji i potrebi za nameštajem video je šansu i najpre je preprodavao nameštaj drugih proizvođača, ali je počela da ga muči dilema – kako zadržati kvalitet kada cene nameštaja padaju?
Takođe, pojavio se problem bojkota drugih kompanija koje su dobavljačima govorili, ako radite sa Ikeom, nećemo raditi sa vama. Zbog toga je pošao u inostranstvo, u Dansku, a potom u Poljsku, da nađe sopstvene arhitekte. Norveška je bila prvo strano tržište na koje su izašli jer je Ingvar shvatio da se moraju širiti i tzada je počela ekspanzija.
U muzeju sa zadovoljstvom prepričavaju anegdotu kako je 70-ih godina, kada se pojavio džins, na jednom od svojih putovanja naišao na velike jeftine količine tog materijala, doneo ga u fabriku i rekao – “napravite nešto od toga”. Kao svedočanstvo toga, u muzeju stoji soba opremljena nameštajem od džinsa, okrenuta naopako. Bukvalno visi sa plafona.
U to vreme ili nešto kasnije, otkrio je bor, sa kojim druge kompanije nisu htele da rade jer je pun čvorova. Njega to nije zaustavilo nego podstaklo da se i od toga napravi nešto inovativno, što je rezultiralo novom linijom proizvoda i bio pun pogodak za Ikeu, opet.
Ingvarova genijalnost ogleda se i u veoma složenoj vlasničkoj strukturi, u kojoj je podela poslova i kontrole poslovanja uspostavljana kroz tri različite celine, a kompanija nikada nije listirana na berzi. Iako jedinstven brend, unutar Ikee postoje tri različita poslovna entiteta - Inter Ikea grup, Ikea grup i Ikano. Inter Ikea grupa je vlasnik franšize i brenda i u okviru nje posluju Ikea sistemi, Ikea asortiman i snabdevanje, Ikea industri i jedini je interni snabdevač i nosilac franšize.
Ikea grupa je najveći nosilac franšize i u njenom posedu je više od 90 odsto Ikea robnih kuća u svetu, ali ne sve. Na primer, robne kuće u Grčkoj i Bugarskoj su u vlasništvu lokalnih biznismena, a to je slučaj do skoro bio i sa robnom kućom u Rumuniji, ali ju je Ikea otkupila. U njihovom vlasništvu je 360 od 393 robne kuće.
Krovni vlasnik je fondacija, što znači da se profit može koristiti samo u dve svrhe - za filantropiju i reinvestiranje. Kompanija Ikano je u vlasništvu porodice.
Ingvar je godinama živeo u Švajcarskoj, ali se posle smrti supruge vratio u Švedsku, Sa svojih više od 90 godina i danas živi u okolini Elmhulta i kažu povremeno obiđe svoje carstvo. Ali i ističu, nikada ga tako nije doživljavao. Ikea je izrasla u to što jeste ne zato što je on imao megalomanske planove i želju da se obogati već iz njegovog pristupa, jednostavnosti, praktičnosti i svesnosti ko je, šta radi i za koga.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Prema projekcijama MMF-a Slovenija će do 2029. po BDP-u po stanovniku prema kupovnoj moći prestići Italiju i znatno se približiti Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj.
Od maja, status energetski ugroženog kupca ostvaruju četvoročlana domaćinstva čiji ukupan mesečni prihod ne prelazi 65.261,92 dinara, objavljeno je u Službenom glasniku.
Od 1,65 miliona penzionera koliko ih je u martu bilo na platnom spisku Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, najveći je broj onih iz kategorije zaposlenih.
Seoba Srba sa odmora u glavni grad je počela, a na magistralnom putu koji povezuje Zlatibor i Čačak od popodnevnih časova registrovane su velike saobraćajne gužve.
Predsednik SAD Džozef Bajden ponovio je danas u telefonskom razgovoru sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom zabrinutost SAD zbog invazije na Rafu.
Ergis Arazi, otac troje dece i muž žene koja je s decom skočila i utopila se u reci Bojani, zatražio je dozvolu da učestvuje na sahrani svoje ćerke, danas u podne, ali je njegov zahtev odbijen.
Rat u Ukrajini – 802. dan. U ruskom napadu na centar Harkova oštećeno je više od 15 stambenih zgrada, privatne kuće, automobili, sportski kompleks, kao i poslovne zgrade.
Veston Kejdž, sin Nikolasa Kejdža, optužen je da je pretukao svoju majku, Kristinu Fulton, koja je viđena s modricom na oku i nekoliko modrica na licu.
Britanska monarhija se suočila sa velikom krizom nakon što su javnosti saopštene dijagnoze karcinoma kralja Čarlsa III i princeze od Velsa Kejt Midlton.
Žakueline Gmak iz Papanduve u Brazilu, tvrdi da je zbog ibuprofena koji je uzimala za ublažavanje menstrualnih bolova bila 17 dana u komi sa plikovima i kožom koja se ljuštila po celom telu.
Uprkos apelima lekara da tokom praznika ne preterujemo u hrani i piću, naročito posle posta, sudeći prema izveštaju iz beogradske službe hitne pomoći, mnogi nisu mogli da odole uskršnjoj trpezi.
Orthodox believers today celebrate Easter according to the Julian calendar - the resurrection of Jesus Christ, the most important Christian holiday. B92.net - Christ is risen!
A little less than 40 hours after the unprecedented tragedy at the "Vladislav Ribnikar" Elementary School, in the villages near Mladenovac and Smederevo, on May 4 a year ago, another massacre took place in which 9 people died and 12 were wounded.
Aleksandar Vučić laid flowers in the memorial park in Malo Orašje, as well as in Dubona, where nine people were killed and 12 wounded, mostly young people, a year ago.
Nemački brend BMW rekao je da bi mogao da bude otvoren za malo robusniji SUV zbog tražnje na tržištu, ali da ne planira u skorije vreme da napravi pikap.
Električne automobile dosta kritikuju, često sa argumentima poput nepouzdanosti baterija, ali ove komponente su dosta evoluirale u poslednjih deset godina.
Komentari 74
Pogledaj komentare