Gaja Ričija je remek-delo Serđa Leonea razočaralo: "Više jednostavno ne funkcioniše"

Britanski autor kultnih filmova "Dve čađave dvocevke" i "Sneč" smatra da se Leoneov klasik jednostavno nije dobro održao tokom vremena.

Koliko puta vam se dogodilo da pogledate film koji svi nazivaju "klasikom", "obaveznim štivom" ili "jednim od najuticajnijih ostvarenja svih vremena", a da nakon odjavne špice ostanete zbunjeni i zapitate se zbog čega se oko njega podigla tolika prašina? Takvo iskustvo nije strano ni poznatim filmskim autorima, među kojima je i Gaj Riči.

Krajem devedesetih, u vreme kada je Riči stekao svetsku slavu zahvaljujući filmu "Dve čađave dvocevke", otkrio je koji su autori najviše uticali na njegov stil. Tada je objasnio da je kratko korišćenje čuvene muzike Enija Morikonea iz filma "Dobar, loš, zao" bila svojevrsna posveta Leoneovom radu.

"Dobar, loš, zao" predstavlja završni deo čuvene "Dolarske trilogije", koju čine još "Za šaku dolara" iz 1964. i "Za dolar više" iz 1965. godine. Upravo je ta trilogija učinila Klinta Istvuda svetskom filmskom ikonom kroz lik tajanstvenog "Čoveka bez imena", usamljenog revolveraša prepoznatljivog po ponču i malobrojnim replikama.

Riči nikada nije krio koliko ceni ovu trilogiju.

"Mislio sam da su ti filmovi prokleto fantastični", rekao je svojevremeno.

Međutim, potpuno drugačije mišljenje imao je o Leoneovim kasnijim ostvarenjima, posebno o gotovo četvoročasovnom gangsterskom epu "Bilo jednom u Americi" iz 1984. godine, u kojem glavnu ulogu tumači Robert De Niro.

"Bilo mi je zanimljivo kako mi film Bilo jednom u Americi jednostavno nije funkcionisao. A Morikone je apsolutni genije, taj čovek je neverovatan", izjavio je Riči.

Dodao je da smatra kako je saradnja Leonea i Morikonea iznedrila velika dela, ali da je njihov stil vremenom postao previše očigledan.

"Zajedno su napravili sjajne filmove, ali mislim da je sve postalo previše očigledno kada su snimili Bilo jednom u Americi. Tu je i Bilo jednom na Divljem zapadu. Bio sam oduševljen kada sam ga prvi put gledao, ali danas mislim da se nije dobro održao."

Leone se nakon završetka "Dolarske trilogije" povukao iz žanra vesterna, ali ga je 1968. godine privukla prilika da uz budžet od pet miliona dolara sarađuje sa legendarnim Henrijem Fondom na filmu "Bilo jednom na Divljem zapadu", piše Far Out Magazin.

Pošto je Klint Istvud odbio glavnu ulogu, preuzeo ju je Čarls Bronson, a film prati sukob trojice muškaraca oko bogatstva jedne udovice i njene zemlje.

Uprkos Ričijevom stavu, "Bilo jednom na Divljem zapadu" danas se smatra jednim od najvećih filmova u istoriji kinematografije. Njegov uticaj prepoznali su i brojni savremeni autori, među kojima su Kventin Tarantino, Džordž Lukas i Martin Skorseze, koji ga često navode kao jedno od ključnih ostvarenja koje je oblikovalo njihov filmski izraz.